‘Bit će to veliki spektakl, ali ja ga čekam mirno. Reći ću vam kako se može dobiti ovaj Brazil!‘

Najava Ivana Leke:

Čeka nas veliki svjetski spektakl! Nema kutka na zemaljskoj kugli na kojem se neće gledati utakmica Hrvatska - Brazil. Uživajmo već u toj spoznaji, kao što sam siguran da i naši igrači uživaju zato što će imati priliku zaigrati u takvoj utakmici.

Brazil je u prethodne četiri utakmice pokazao puno dobrih stvari, što se i očekuje od takve reprezentacije. Dobar, rastrčan, okomit i dosta efikasan, a opet i odlično posložen u obrambenom segmentu. Međutim, dosad Brazil ipak nije imao suparnika koji je kvalitetom mogao do kraja razotkriti slabosti koje ta sjajna momčad ipak ima.

Brazilska momčad skoro je pa podijeljena u dva dijela. Četiri igrača iz zadnje linije zadužena su praktički samo da drže “zid” ispred golmana Alissona i to su dosad radili jako dobro. Ispred njih je Casemiro, koji je dodatna obrambena “artiljerija”, iako smo u nekoliko situacija vidjeli da ima i vrlo neugodan napadački arsenal u svojim nogama.

Za napad Brazila ipak je zadužen ostatak momčadi. Paqueta možda nešto manje, ali Neymar, Raphinha, Junior i Richarlison brinu samo o napadu. Do sada je ta petorka pokazala pregršt brzine, driblinga, moći i egzekucije. Treba im samo trenutak slobode i prostora i svi se oni pretvaraju u zmije otrovnice.

Neymar više nije moćan kao što je bio u najboljim danima Barcelone, kada je s nevjerojatnim sprintevima i driblinzima znao osvajati i po 70 metara terena, pa onda još i poentirati. U Brazilu sada ima potpuno drugačiju ulogu. Igra u sredini terena, šulja se između linija, blizu je gola, te kad primi loptu može kroz jedan dribling ili kroz jedno dodavanje stvoriti šansu ili otvoriti put Viniciusu s jedne, odnosno, Raphinhi s druge strane.

Ivan Leko

WANG YIJIE Xinhua Via Afp

Richarlison im je kao centarfor dao dubinu i realizaciju kakvu u Rusiji prije četiri godine nisu imali. I zato su sada bolja reprezentacija. Naravno, i taj Richarlison je igrač fantastičnih individualnih mogućnosti, što je u nekoliko navrata i prezentirao u Kataru.

Kako s takvim Brazilom? Gledao sam utakmicu Brazil - Švicarska (1:0) u kojoj je Brazil jedva pobijedio i to prekrasnim udarcem Casemira tek u 83. minuti. Švicarska je sjajno neutralizirala brazilski napad igrajući iznimno disciplinirano i pokretljivo tih 4-5-1. Između obrane i veznog reda nije bilo međuprostora, kao što nije bilo prostora ni na krilima za prodore Viniciusa ili Raphinhe.I Brazil je izgledao dosta sterilno. Doduše, u toj je utakmici Brazil igrao bez Neymara, a on im je jedini igrač koji na vrhunskoj razini može odgovoriti zahtjevima “desetke” i snaći se u sredini terena, u gustom prostoru. Sada će Neymar igrati.

Međutim, osobno bih se odlučio za sličan stil obrane koji je prezentirala i Švicarska. Brazil ima problem te obrambene petorke koja malo sudjeluje u napadačkim akcijama, a posebno to vrijedi za bekove, koji i nisu bekovi, nego stoperi. Danilo i Militao praktički ne prelaze centar. Casemiro i Marquinhos se znaju priključiti završnici, iako i tada Brazil ne poduzima posebno velik rizik jer trojica igrača uvijek ostaju iza kao osigurač.

I tu Brazil ulazi u problem. Nikome na svijetu nije lako napadati momčad koja je postavljena čvrsto i gusto, te koja je dovoljno pokretljiva i disciplinirana u čuvanju prostora, a brani se s više igrača nego što ih ti imaš u napadu. Vinicius je fantastičan igrač, strahovito brz i sjajan dribler, ali kako će i on proći ako će mu blizu biti Juranović, a u osiguranju igrač kojeg će izbornik Dalić staviti ispred njega, na poziciju desnog krila?

Realno ćemo mi imati prednost dok god rezultat bude 0:0. Brazilci će se više nervirati jer oni su favoriti, oni trebaju taj gol. Naravno, to ne znači da mi trebamo napadačke ambicije staviti na stranu, to sigurno neće biti ideja naše igre. Kad se otvori prostor treba ga napasti brzo i što je moguće okomitije. I usput paziti da ne pravimo teniskim terminom “neforsirane” pogreške. Takve ovi Brazilci odmah koriste jer tada imaju nešto više prostora. Mi trebamo napadati brzo, te gledati da u svakoj mogućoj akciji napad završimo ili udarcem ili centaršutom, a ne izgubljenom loptom.

Sve je to lakše reći, nego provesti, ali imamo mi igrače koji su dokazani, koji su odigrali desetke ovako izazovnih utakmica i iz njih izlazili kao pobjednici. Pa mi imamo pobjedničku momčad, koja zna pobijediti i kada izgledi realno nisu na njezinoj strani. Valjda u to više nitko ne sumnja?

Znam da postoji umor kod igrača, ali za mene kao trenera riječ odmaranje ne postoji u nogometu. Uvijek igra 11 onih za koje mislim da će najviše dati u toj utakmici. Tko je tih 11 odredit će izbornik Dalić, ali teško mi je zamisliti da bismo utakmicu mogli početi bez Modrića ili Kovačića. Vezni je red srce naše momčadi, njezin motor i duša, to se ne dira ako je to ikako moguće.

Ne diraš ni Perišića jer je rođeni pobjednik, pobjednik svih pobjednika, igrač koji na velikim natjecanjima uspijeva pronaći put do gola kada ga nitko ne vidi, kao što je to napravio i protiv Japana.

Ne skrivam da sam kao trener slab na Oršića jer je sjajan igrač, ima fantastične kapacitete, veliku odgovornost i također dokazano pobjednički gen u sebi. Oršić ima samo jedan problem - igra na Perišićevoj poziciji. I mora stati u red. Kao što su u redu morali stajati i Rebić i Brekalo. Ne možeš preko Perišića jer je najbolji.

Ne znam koliko Oršić može dati na desnoj strani, ali sigurno je nešto slabiji nego kad igra lijevo. Je li ga Dalić i takvog vidi boljim nego kad tamo igraju Kramarić/Vlašić/Pašalić? Ne znam, ali dosad nije bilo tako.

Otvoreno je i pitanje tog centarfora. Koga bih ja stavio? Onog koji može najbolje zagnjaviti Casemira ili Paquetu. A u napadu što već uspije napraviti jer do sada se nitko od njih nije uspio nametnuti kao “taj”.

Da protiv Brazila igramo deset utakmica, oni bi realno dobili šest, dvije ili tri bi završile bez pobjednika, mi bismo dobili jednom ili dvaput. To je realan omjer kvalitete ove dvije reprezentacije. I ne zvuči to meni uopće tako loše. Zašto baš četvrtfinale ne bi bio naš trenutak? Ako ne za pobjedu, može i za remi. Brazilci ni u ludilu ne žele doći do izvođenja 11-eraca. Nitko to ne želi kad je Hrvatska s druge strane.

Zato mirno čekam utakmicu. U njoj Vatreni mogu jako malo izgubiti, a dobiti toliko da je to teško i zamisliti, a kamoli opisati. Znam da će dečki izaći s gardom jer su takvi, nikome ne priznaju da je bolji. Neće ni Brazilu. Misle li nas Brazilci izbaciti, morat će to krvavo zaslužiti na terenu. Jer mi smo - Hrvatska!