Neće mi biti zabavno u nedjelju, vjerujte mi… drugi ispit "vatrenih" u Kataru, uz smijeh, najavljuje nam glas iz devet tisuća kilometara udaljenog Vancouvera. Iako Kanađani Svjetskom prvenstvu nisu "primirisali" punih 36 godina, najbliže rubu odlaska na svjetsku smotru zaplesali su 1993., u kvalifikacijama za američki Mundijal. Kobnim su se pokazali jedanaesterci protiv Australije, a jedan od svoja 63 nastupa za reprezentaciju Kanade tada je upisao i bivši nogometaš hrvatskih korijena, rođen u Vancouveru 1968. od oca Marka iz Perušića i majke Dragice iz obližnjeg sela Kosa.
S drugog kraja svijeta javio nam se Nick Robert Dasović, danas na radnom mjestu trenera druge momčadi Vancouver Whitecapsa, a u mladosti nogometaš Dinama, ali i standardni član kanadske izabrane vrste, za koju je nastupao 12 godina.
- Nadao sam se da će se rezultati poklopiti, da onda u drugu fazu prođu i Hrvatska i Kanada, ali nakon prve utakmice, to će se teško dogoditi. Rođen sam u Kanadi, tu sam gotovo cijeli život, ali roditelji su mi Hrvati. Imam i hrvatsko državljanstvo, a prve profesionalne utakmice odigrao sam u Hrvatskoj - kaže nam Dasović.
Kao i svi nogometni fanatici, i on je prikovan za male ekrane, gledajući ples nogometnih sila u pustinjama, a osvrnuo se na premijeru Hrvatske u Kataru, koja ipak nije ispunila očekivanja navijača.
- Bila je teška utakmica, suparnik je čekao, bio je i prvi susret na turniru, a nakon sjajnog nastupa u Rusiji, očekivanja su bila velika. Kada momčad ne igra dobro, za to postoji jasan razlog, a to je suparnik. Maroko je odigrao jako dobro, ali Hrvatska je, naravno, mogla biti bolja. S druge strane, nadao sam se pobjedi Kanade protiv Belgije, jer je ta momčad nepoznanica za mnoge. Kanada je bila prva u kvalifikacijama, a prvoplasirani iz tih kvalifikacija obično prođe grupu na Svjetskom prvenstvu, čak nekad dođe i do četvrtfinala - rekao nam je Dasović.
Brzina, ritam, okomitost
Kanada je u lovu vize za Katar u prašini ostavila, primjerice, SAD, Meksiko i Kostariku, reprezentacije koje su neizostavni začin gotovo svakog SP-a u nešto svježijim povijesnim knjigama. Nakon godina grcanja u bodovnim deficitima, Kanađani su uspjeli oformiti "zlatnu generaciju", a najveću zvijezdu i predvodnika ekspedicije (čitaj: Alphonsa Daviesa), Transfermarkt procjenjuje na vrtoglavih 70 milijuna eura.
- Jonathan David igrao je Ligu prvaka s Lilleom, Alphonso Davies igra u Bayernu, Atiba Hutchinson, s kojim sam jedno vrijeme i igrao, nastupao je u Ligi prvaka s Bešiktašom i Kopenhagenom, Tajon Buchanan igra trenutačno Ligu prvaka s Club Bruggeom, a oni su ugodno iznenađenje ovogodišnjeg natjecanja. On je prije godinu dana igrao u američkoj ligi, a sada ga možda čeka novi iskorak. Izdvojio bih i veznjaka Porta Stephena Eustaquija, igra odlično u sredini, ima dobru kontrolu lopte i vrlo je smiren, on je možda i ključni igrač reprezentacije - rekao je Dasović.
Našeg sugovornika izrešetali smo pitanjima o glavnim vrlinama Kanade, odakle Modrić i društvo mogu očekivati najveću opasnost, kako će se suparnik postaviti na terenu, i tko će biti u prednosti, a on nam je ukratko secirao gdje su to Belgijci zakazali u prvom kolu, iščupavši mršavu pobjedu.
- Glavne odlike Kanade su brzina, ritam i okomitost, nema puno kalkuliranja. Imaju izrazito jak zajednički duh, svi su glavama "unutra", osjećaju se podcijenjeno i imaju zajednički cilj. Žele pokazati da moraju biti poštivani u svijetu nogometa. Protiv Belgije su odigrali nevjerojatno, nedostajao je jedino gol. Sada svi postavljaju pitanja tko je ta momčad i zašto prije nismo čuli za njih? Zaista su momčad, imaju "kemiju", vjeruju jedni u druge, poput braće, slično kao i kod Hrvatske prije četiri godine, isti mentalitet. Belgija je pokušala igrati na posjed i graditi igru iz obrane, a Kanada ima neumoljiv pritisak, oni "love" suparnike. Prema mojem mišljenju, Belgija je bila malo naivna, znali su što će Kanada raditi, ali opet nisu uspjeli pronaći odgovor kako slomiti njihov pritisak. Sigurno će gajiti svoj stil s puno pritiska i protiv Hrvatske, vjerojatno će se povući i vrebati priliku iz kontre, jer su izrazito brzi i atletični - kaže Dasović.
Svi su optimisti
Duhove u Hrvatskoj, ali i diljem nogometnog svijeta, uzburkala je, sada već, itekako poznata i upečatljiva izjava izbornika Johna Herdmana, koju ne treba posebno ponavljati. Kanadsku klupu preuzeo je sa životopisom u kojem se podebljanim slovima isticalo njegovo razdoblje taktiziranja u ulozi trenera kanadske ženske reprezentacije. Prije negoli se konkretnije posvetio nogometu, umjesto piskaranja po taktičkoj ploči, Herdman je kredom ispisivao osnovnoškolsko gradivo po školskoj ploči kao učitelj. Kanadske dame vodio je sedam godina, dvaput ih je odveo čak do olimpijske bronce, a u siječnju 2018. zasjeo je na današnje radno mjesto.
- Kad biste ga sada pitali bi li povukao svoju izjavu o Hrvatskoj, prilično sam siguran da bi to i učinio. S obzirom na to da ja imam i hrvatsko i kanadsko državljanstvo, ta se izjava doživljava na prvu pomalo uvredljivo, ali siguran sam da nije mislio ništa loše prema hrvatskoj reprezentaciji ili narodu. Luka Modrić osvajao je Lige prvaka, igrao hrpu finala, sumnjam da će ga izjava kanadskog izbornika natjerati da "poludi" i bude motiviran isključivo zbog tog, kao i ostali hrvatski igrači. Dovoljan motiv bit će im bolja predstava, za razliku od utakmice protiv Maroka. John je morao proći preko puno prepreka, došao je iz kanadske ženske reprezentacije, a ljudi su se pitali zašto su uzeli trenera iz ženske momčadi. Borio se kako bi došao do te pozicije u kojoj je sada, razumije igru, puno radi i puno je toga ostvario. Kada je preuzeo posao, imao je veliku vjeru da će se kvalificirati za Katar - kaže Dasović.
Mnogima su, vjerujemo, prve asocijacije na tematiku "sport u Kanadi" - led, palice i kacige. Iako se hokej ističe kao "nacionalni sport", u toj se državi sve hrabrije pozicionira i "najvažnija sporedna stvar na svijetu". Potvrdu naše polazne hipoteze dao nam je i sam Dasović, koji je malo opisao kakvo je stanje nacije za vrijeme Mundijala.
- Nogomet je sve popularniji, više ljudi igra nogomet nego hokej. Najjednostavniji razlog možete pronaći u cijeni, trošak igranja hokeja vrlo je visok, igranje nogometa uvijek je jeftinija opcija. Trenutačno su svi "zalijepljeni" za male ekrane, svi gledaju prvenstvo, i vrlo su zainteresirani. Smatram da ljudi općenito vole pratiti prvenstveno uspješne momčadi, poput ove, to nam je i dalo optimizam, a navijači stvarno vjeruju u prolaz grupe, pogotovo nakon utakmice protiv Belgije.
Iako im je odlazak u Katar tek drugo povijesno pojavljivanje na smotri najboljih svjetskih momčadi, Kanađani su svoje mjesto na idućem prvenstvu već osigurali - "linijom manjeg otpora". U suradnji sa SAD-om i Meksikom, 2026. ugostit će "kremu" svjetskog nogometa, a tada bi nositelji reprezentacije trebali biti na kulminaciji karijera. Čak 15 igrača s trenutačnog popisa za Katar na idućem će turniru imati maksimalno 30 godina, a optimizma im ne nedostaje.
- Sljedeće Svjetsko prvenstvo moglo bi biti vrhunac, ljudi zaista očekuju da bi tada mogli biti među osam najboljih na kraju, možda dogurati i do polufinala. Bit će to zanimljiv proces, ženska reprezentacija napravila je sjajne rezultate u posljednjih 15-ak godina, sada se diže i muška reprezentacija, nogomet ovdje postaje velik sport - kaže Dasović.
Prošavši uzduž i poprijeko kroz kanadski nogomet, posljednji dio razgovora posvetili smo samom sugovorniku, koji je svoj san ostvario samim dolaskom u Maksimirsku 128. Ljubav prema "modrom" klubu naslijedio je od oca, u Zagrebu se zadržao nešto više od godinu dana, ali upisao je tek jedan nastup zbog kalvarije s ozljedama. Svlačionicu je dijelio s velikim facama poput Bobana, Šukera, Deverića, a prepričao nam je ukratko anegdotu s pokojnim Josipom Kužeom nakon dolaska u Zagreb, ali i otkrio da zna "baciti oko" na HNL.
Kod vas treneri ne traju dugo
- Imao sam postere Dinamovih igrača u sobi, Zajeca i ostalih. Uvijek sam htio igrati nogomet, koji tada nije bio tako popularan u Kanadi. Otišao sam na probu u Dinamo, a tada je trener bio Josip Kuže. Motao sam se oko stadiona, a on je mislio da sam ja samo navijač koji se došao fotografirati, bio je to nesporazum. Nakon nekoliko treninga, Kuže mi je rekao da sam dobar te kako će me zadržati, ali onda se dogodila ozljeda, i odigrao sam tek jednu utakmicu, bilo je to u prvom kolu Jugoslavenskog kupa. Igrao sam još malo u Zagrebu i Segesti, ali kada je počeo rat, otišao sam iz Hrvatske. Pratio sam Dinamo u Ligi prvaka. Ponekad pogledam i Hrvatsku ligu kada Dinamo igra protiv Hajduka, Rijeke, Osijeka… Dobra je to liga za mlade igrače, a i razina nogometa je dobra. Imam prekrasne uspomene iz razdoblja u Hrvatskoj i puno prijatelja, na jedan način to je moj dom - prisjetio se Dasović.
Najveće trenutke karijere proživio je na Otoku u škotskom St. Johnstoneu, čiji je dres nosio od 1996. do 2002. Nakon što je objesio kopačke o klin, posvetio se trenerskom putu u rodnom Vancouveru, a ne bi imao ništa protiv niti dolaska na hrvatske nogometne pašnjake, uz malu dozu opreza.
- Trener sam druge momčadi Vancouver Whitecapsa. Volio bih doći u Hrvatsku kao trener, ali čini se da je to težak posao u Hrvatskoj, jer treneri kod vas ne traju dugo (smijeh). Tko zna, možda se u budućnosti ukaže prilika i za mene.
Za kraj, neizbježno je bilo pitanje i o favoritima za odlazak na krov svijeta, kao i prognoza rezultata nedjeljnog duela "njegove" dvije države, međutim, konkretan odgovor je zaobišao.
- Bit ću sretan tko god pobijedi, ali bit ću i tužan tko god izgubi. Ako bude neriješeno, bit će nezgodna situacija za obje momčadi, ali možda malo više za Hrvatsku, jer ih čeka Belgija u zadnjem kolu. Hrvatska ima mali problem ako ne završi na prvom mjestu u skupini, onda bi mogli ići na Španjolsku u osmini finala, koja me, uz Francusku i Englesku, najviše impresionirala u prvom kolu, a bio bi to jako težak zadatak za Hrvatsku, ali ne i nemoguć - zaključio je Dasović.