Dok uoči Katara još jednom raspisuje natječaj za "devetku" nacionalne momčadi i pritom važe između Ante Budimira, Brune Petkovića i Antonija Mirka Čolaka, izborniku Zlatku Daliću rješenje svih golgeterskih muka nalazi se pred nosom. Premda ga 99 na leđima gura u razred "running backova" umjesto u kategoriju rasnih centarfora - nije li zapravo Mislav Oršić taj napadač koji redovito isporučuje golove i asistencije?
Pitanjem o Oršiću talijanski novinar je na press-konferenciji nakon utakmice s Milanom zatekao Antu Čačića. Navikao da ga pitaju boji li se otkaza, trenerski veteran nasmijao se kada su ga napokon podsjetili da u nogometu ima mjesta i za druge vrste fobija, osim straha od letenja s klupe. Strah od gubitka najboljeg strijelca, recimo. Bojite li se da će vam sjajnog strijelca klub prodati već na zimu?, pitao je talijanski kolega.
Odlazak Oršića u trenutku dok rafalno para mreže, današnju bi momčad obradovao kao da joj čupate zdrave zube, ali uz ovakvu razinu forme, 29-godišnjak bi već na zimu mogao odlepršati jer će kupci mahati velikim novcem i još atraktivnije, prilikom Oršiću da svaki tjedan igra pred punim stadionom na nekoj glamuroznoj adresi, protiv najjačih. Ne bojim se, spustio je Čačić loptu na zemlju, jer Dinamo već godinama svoje igrače prodaje u najbolje svjetske klubove, i u tim prodajama pronalazi važan izvor prihoda.
Kada se prije četiri godine kao "sidekick" pojačanje ukazao u Maksimiru i najavio se publici golovima Hapoelu iz Be‘er Sheve te Young Boysima, niti predsjednik "fan cluba Mislav Oršić" nije se usudio izmaštati luđi scenarij od ovog u kojem nogometaš krhke građe i diskretnog javnog nastupa sije paniku po europskim stadionima, poput nezaustavljivog predatora. Ako je putovanje s Dinamom započeo kao strijelac u nogometnoj provinciji, u Izraelu, Češkoj ili Slovačkoj, vrlo brzo se Oršić prekvalificirao za suparnike iz top liga. Zabijao je Atalanti i sada Milanu, pogađao protiv Seville i Villarreala, za sobom sijao žrtve na više važnih londonskih adresa (Tottenham, West Ham, Chelsea). Kultni status koji je nekoć u Dinamu uživao Slaven Zambata - jedini strijelac hat-trickova i Hajduku, i Zvezdi, i Partizanu - danas je rezerviran za Oršića, koji juri prema tridesetom pogotku za klub u eurokupovima.
Prvi nalet inozemnih kupaca kamp Oršić i Dinamo odbili su prošle zime, zahvalivši se Burnleyju na deset milijuna eura teškoj ponudi. Osam mjeseci kasnije, znamo da je to bio pronicljiv potez, od kojeg su profitirali i igrač, čiji je CV obogaćen za neke zvučne žrtve, i klub, koji na Oršićev pogon vozi posljednja dva mjeseca. On je ove sezone nakon sporijeg starta, već protiv Ludogoreca dohvatio uobičajenu radnu temperaturu i do sredine rujna postao kipuće vruć. Jedanaest golova i šest asistencija na računu, ritam serijskog ubojice (u utorak Chelsea, za vikend Gorica, u srijedu Milan), legitimiraju ga kao zvijezdu iz statističkog susjedstva Roberta Lewandowskog, Erlinga Haalanda ili Neymara.
Ali uz bitan hendikep - taj status Oršić zasad uživa samo na klupskoj sceni. U Dalićevoj konkurenciji nije bitnije napredovao od prošle godine i onog dana kada je u Kopenhagenu, u ludoj utakmici sa Španjolcima, ulaskom s klupe donio novu energiju i upisao svoj zasad jedini gol za reprezentaciju.
Realnost se u međuvremenu promijenila u Oršićevu korist. Nitko iz kruga top hrvatskih napadača ne može se pohvaliti takvim brojem recki na opasaču, niti takvom zvjezdanom kolekcijom skalpova na trofejnom zidu. Kakve god originalne zamisli imao, izbornik uoči okupljanja za dvije utakmice Lige nacija krajem rujna (Danska, Austrija) mora pomaknuti Dinamova golgetera s kraja rostera bliže startnoj postavi. Zasad je to odbijao činiti jer je argument komponiranja momčadi nalagao da prednost da Ivanu Perišiću, jednom od "stupova društva", igraču koji je spektakularno završio kampanju u Serie A i na isti način otvorio novo poglavlje u Premier ligi te, najvažnije, profilnom dvojniku Mislava Oršića. Na terenu nema mjesta za dva lijeva krila.
Taj objektivni taktički hendikep ipak ne mora značiti da će Oršić ostariti na klupi hrvatske reprezentacije. Posljednja trećina terena, taj famozni prostor iz kojeg vrebaju "egzekutori", kvadraturom je ipak malo veći od špajze i nudi dovoljno prostora za skladan suživot čak i igračkim dvojnicima. Na testu je, drugim riječima, izbornikova fleksibilnost, a možda i hrabrost da priču zarotira u novom pravcu.
To bi vjerojatno značilo odustajanje od igre s napadačkim sidrašem. Pored veznog reda s Modrićem, Brozovićem i Kovačićem, momčad ne treba nužno target-mana koji okrenut leđima zadržava loptu i čeka da mu se priključe suigrači iz pozadine. U jednoj koncepciji "devetku" može zamijeniti "devet i pol" (prvi kandidat Kramarić), igrač koji se lako nadopunjuje s dva krilna napadača, pri čemu Perišić, kao jednako dobar s obje noge, može bez problema igrati i na desnom krilu. U drugoj varijanti Dalić bi posudio Conteov 3-5-2 model iz Intera, tako da Perišić ordinira po lijevom boku između dva šesnaesterca, a Oršić igra ispred njega s više napadačke slobode.
Prije desetak godina dva su golgeterska dvojnika činila skladan tandem u Bayernu. Za razliku od dua Kloni (Klose plus Toni), duo Peroršić ne bi zvonko rezonirao u eteru. Računamo da bi mnogi suparnici na njemu slomili jezik. I ne samo jezik...