Polako se smiruju odjeci velikog uspjeha reprezentacije Hrvatske na SP u Kataru, pri čemu na svjetlo dana izlaze i neki vrijedni podaci. Među zaslužnim junacima za osvajanje trećeg odličja svjetskog sjaja za Vatrene je i Marjan Mrmić (57), trener vratara u reprezentaciji Hrvatske. Čovjek koji je u tom velebnom nizu oko vrata dobio treće odličje: poslije bronce u Francuskoj, srebra u Rusiji, sada novu broncu u Kataru. Po tome ravan mu je od Hrvata samo Dražen Ladić, također vratar čija je karijera krenula upravo u Varaždinu.
Samozatajan i uvijek miran, Mrma u svojem Varaždinu čiji je stanovnik puna tri desetljeća, oduševljeno je dočekan sa suradnicima iz stručnog stožera na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem.
"Kada smo na sličnom dočeku prije četiri i pol godine poslije SP u Rusiji rekli da će biti još takvih slavlja, bila je to nada i vjera u našu reprezentaciju. Ona se danas iz obećanja pretvorila u stvarnost ovdje na Korzu. Za sve nas, pa i mene, ovo je treće mjesto poput zlatnog sjaja, nakon čega imamo pravo vjerovati u novi pothvat."
Oproštaj od Wembleyja
Marjan Mrmić rođen je u Sunji, gdje je započeo nogometni put koji mu je obilježio čitav život u mjesnom Željezničaru. Prebirući po vremeplovu uspomena saznajemo da 1983. godine nastavlja u obližnjoj Petrinji, gdje u tadašnjoj ambicioznoj Mladosti preko Treće i Druge HNL stiže u Drugu ligu Jugoslavije. I ta nakon kvalifikacija u kojima su redom padali Orijent (2:0, 2:0), BSK (0:0, 2:1) i u finalu Zagreb (1:0, 0:0). Upravo su Pjesnici bili prijelomnica Mrmićeve karijere. Na uzvratu u Zagrebu prvi puta u karijeri dobio je novinarsku “desetku”.
Uslijedio je odlazak u Vinkovce gdje je s tadašnjim Dinamom dvije godine bio drugoligaš u bivšoj državi, u nastavku osamostaljenjem Hrvatske tri godine čuva vrata sada Cibalije u Prvoj HNL.
"Nismo sudjelovali u ligi Slobodna Hrvatska, a na početku smo zbog rata bili domaćini u Požegi, Đakovu, pa čak jednom u Orahovici. Stigao je 1993. godine poziv u Varteks, tri godine stasanja kluba i mene, s vrhuncem 1996. godine kada smo pod nesretnim okolnostima ostali bez mogućeg naslova prvaka", sjeća se Mrmić.
Nastavlja izvan naših granica u Turskoj kao vratar Bešiktaša s kojim osvaja jedan naslov prvaka (gotovo dva desetljeća kasnije s istim klubom na mjestu trenera vratara još po jedan kup i prvenstvo). Kratko vrijeme bio je u Belgiji (Charleroi), po povratku u Varaždin slijedi reamaterizacija i okretanje trenerskom pozivu. Mrma postaje u tim 90-tim godinama vratar seniorske reprezentacije, za koju je do oproštaja 1999. u Zagrebu (Malta 2:1), nastupio 15 puta. Upitali smo ga koje su po njegovom odabiru najbolje obrane u hrvatskom dresu, ali i na domaćoj sceni. Mnogi bi bez razmišljanja izdvojili Wembley kada je bravuroznim intervencijama zaustavio goropadne engleske Lavove za iznenađujućih 0:0.
"Bila je posljednja utakmica prije preuređenja tog nogometnog hrama, okupilo se 90 tisuća navijača, ali Hrvatska je i tada pokazala kakav ima potencijal", kaže Mrmić ne ističući svoje zasluge, pa dodaje:
"Osobno mi je najdraža utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. s Ukrajinom u gostima, pred 80 tisuća navijača, uz loše vrijeme i još lošiji teren. Izvukli smo pogotkom Bokšića rezultat koji smo željeli i nastavili svoj put. A, da ne zaboravim i onu prijateljsku utakmicu u Osijeku s Poljskom (4:1). Na domaćim terenima ostaje sjećanje na brojne velike pobjede i obrane u Varteksovoj generaciji koja je vrvjela kvalitetnim igračima, tako da je stvarno teško izdvojiti bilo koga. Ostaje ipak žal zbog neosvojenog naslova, posebno u Kupu gdje sam bio u tri finala protiv Dinama."
Vezano kao igrač i pomoćni trener Marijan Mrmić ostvario je iznimni opus sudjelovanja s Hrvatskom na čak tri svjetska i pet europskih seniorskih prvenstava. Na početku karijere trenera bio je tri godine trener vratara svih mladih selekcija do 21 godine, kao i ženske selekcije. Još kao igrač bio je Bilićev pomoćnik u vrsti do 21 godine. Bio je u prvoj generaciji polaznika za trenersku UEFA Pro A licencu, kao zanimljivost istaknimo da je uz njega bio i Vatroslav Mihačić, kasnije čelni čovjek trenerske Akademije HNS.
Svi su otišli naprijed
Prvi konkretniji posao bilo je mjesto pomoćnika Slavenu Biliću u selekciji U-21, kasnije na istoj dužnosti asistira Ivanu Gudelju (generacija Modrić, Eduardo...), odnosno Dariju Bašiću (Brodić, Halilović,...) koje su postale sudionici svjetskih smotri mladih u Čileu i UAE.
Iz tog obilja statističkih podataka došli smo do njegova stalnog djelovanja u stručnom stožeru A reprezentacije gdje je u suradnji sa svojim bivšim suigračem i susjedom Zlatkom Dalićem kreirao direktno najveće uspjehe Hrvatske.
"Nakon odlaska Ante Čačića reprezentaciju je preuzeo Dalić, ostao sam jedini iz dotadašnjeg stožera. Igrom sudbine opet me dočekala Ukrajina, pobjeda i plasman u Rusiju."
Neizbježno je pitanje za trenera vratara reprezentacije koja ima stalno mjesto u svjetskom nogometnom vrhu u čemu je tajna sjajnih obrana hrvatskih vratara u Rusiji i Kataru. S razlogom, jer i Danijel Subašić i Dominik Livaković, uz sve vrijednosti igrača u polju predvođene Modrićem, Kramarićem, Mandžukićem i svim ostalima, bili su jezičac na vagi koji nam je donio toliko radosti. Posebno kada su u pitanju udarci s 11 metara u kojima Hrvatska ima 4:0.
"Što se tiče udaraca s 11 metara stvarno smo sustavno sve podredili tome. Pregledali smo mnogo CD i videosnimki, pratili protivničke izvođače. Ali, najvažnije je ostvariti psihički i tjelesni sklad, steći samopouzdanje kroz treninge i pripreme. Moraš pratiti kretanje izvođača, hoće li zastati prije udarca, ne ranije istrčati, važan je položaj tijela, dužina tijela... Kada je riječ o Livakoviću, mogu vam reći da sam protiv Japana pred izvođenje penala bio uvjeren u uspješni ishod, njegovu mentalnu sigurnost. Ne mogu reći da sam znao da će zaustaviti tri udarca, jer recimo kada smo analizirali jednog njihovog igrača koji u Bundesligi izvodi kaznene udarce, svaki njegov pokušaj išao je u drugom smjeru. Protiv Brazila Livaković je obranio jedan jedanaesterac, ali je tijekom igre više puta bio fantastičan, pa i u duelima “oči u oči”."
Na kraju, vaša ocjena SP u Kataru?
"Vidi se doslovno da danas svi igraju nogomet, da su otišli velikim koracima naprijed. Mene su posebno iznenadili po pozitivnom SAD, naravno Maroko što nismo očekivali u skupini, a posebno Japan. Za mene bila je to naša najteža utakmica. Brzi su, disciplinirani, uz sjajnu distribuciju lopte i koriste svaku priliku da napadnu s 4-5 igrača, jednom riječju - kamikaze."