Analiza Jerka Leke:
Znam da je Maroko dobra reprezentacija sposobna odigrati dobru utakmicu tko god bio s druge strane. Međutim, mi smo ti koji držimo ključeve utakmice. Bolji smo kao reprezentacija, imamo bolje individualce, imamo iskustvo, a - napokon - branimo i srebro iz Rusije. Zato je jasno da kompletna nacija očekuje pobjedu. Očekujem je i ja.
Znam da Liga nacija nije Svjetsko prvenstvo, ali kroz nju smo se prezentirali na način na koji to rade najveće svjetske reprezentacije. Došli smo u Dansku i Francusku s gardom pobjednika te odigrali kao pobjednici. Malo je reprezentacija u svijetu koje su sposobne imati takav stav kad gostuju kod svjetskih prvaka, ili sjajnih Danaca. Naši su igrači kroz Ligu nacija postavili standard ponašanja, isprofilirali igru, uloge svakoga tko je na terenu.
U nekim ranijim vremenima znali smo biti reprezentacija koja ne zna - patiti. Kad kažem patiti, mislim na trenutke u kojima stvari na terenu ne idu onako kako si zamislio, jer je s druge strane suparnik koji je u određenim momentima ili segmentima bolji. Nema više u ozbiljnom nogometu utakmica u kojima si dominantan svih 90 minuta. Možeš imati 50 ili 60 sjajnih minuta, možda čak i 70, ali ne možeš imati 90. Ne protiv reprezentacija koje su u Top 20, pa i Top 30 na svijetu. I to što nismo znali na adekvatan način odgovoriti u tim kriznijim trenucima, znalo nas je koštati pobjeda.
Sada "patimo" na odličan način. Vatreni i u najtežim trenucima iskazuju mir, ne gube samopouzdanje, ne raspadaju se linije. Igraju dečki svoje jer znaju da će opet doći njihov trenutak, a kad on dođe, pretvaramo se u nemilosrdnu reprezentaciju koja zna kako ugrabiti priliku koju ti suparnik pruža.
Nakon srebra u Rusiji napravili smo značajnu smjenu generacija u kojoj se svaka selekcija na svijetu mora neko vrijeme mučiti, dok se napokon ne stvori željeni balans bez kojeg ne možeš igrati dobro. U Ligi nacija taj se balans do kraja izgradio i dobili smo izvanredan spoj iskustva i mladosti. Svi znamo kolika je vrijednost trojca Modrić - Brozović - Kovačić, svi znamo kakvu klasu ima Perišić, ali za mene je kao trenera uvijek iznimno važno da na terenu imam mlade, gladne igrače, željne afirmacije i velike scene, jer oni su ti koji "senatorima" otvaraju prostor da na pravi način naplate svoje iskustvo i klasu. Mi to imamo u Gvardiolu, Sosi, Juranoviću, Šutalu, Erliću, pa i Vlašiću...
S Gvardiolom, Šutalom i Erlićem dobili smo fantastične mlade stopere koji imaju sve odlike modernih igrača. Dečki su tako nogometno "bezobrazni", da ih je užitak gledati. Suparnici nas visoko stisnu, a oni ne paničare, nego kroz mirnu, ali i brzu i točnu predaju lopte otvaraju naše napade. Što je za svakog suparnika bolna spoznaja. Potom se opet "bezobrazno" dižu do centra, ulaze u prazan prostor, odigravaju pasove, nude se...
Ne znam kojeg će stopera (uz Gvardiola) Dalić poslati na teren, nezahvalno je nešto govoriti kad nisi na treninzima, kad ne možeš osjetiti što se na njima događa. Čitam da bi mogao startati Lovren, što sugerira da se izbornik želi osloniti na njegovo iskustvo i snažan gard.
Drago mi je pak što će na desnom krilu vjerojatno startati Vlašić. U Torinu uglavnom igra poludesno i u vrhunskoj je formi, napunjen je samopouzdanjem, rekao bih da je u idealnom trenutku. Vlašić će svojim načinom igre dodatno snažiti naš vezni red, što će nam dodatno ojačati posjed, a znamo da je odličan kao strijelac i asistent.
Sviđa mi se i Kramarić u ulozi startera. Iskusan je, sjajan je strijelac, iznimno lukav. Dobro se uklapa u tu postavu s četiri vezna igrača, jer Vlašića tretiram kao veznjaka.
U zaključku ću kratko podvući: Očekujem utakmicu u kojoj ćemo držati posjed i kontrolirati ritam igre, a opet biti rastrčani, prepuni energije i odlučni pokazati tko je reprezentacija koja brani srebro. I koja je u Katar došla s velikim ambicijama...
Pogledajte naš novi Mundocast u kojem je Stjepan Tomas komentirao nove dvojbe Dalića oko početne postave za utakmicu protiv Maroka, ali i sve druge aktualnosti oko Vatrenih i SP-a u Kataru: