Junak startne pobjede na Svjetskom prvenstvu u Kataru bio je Andrej Kramarić. Valjda ne trebamo pričati kakvo je veselje vladalo u obitelji, kad je hrvatski ‘pustinjski heroj‘ parao Borjanovu mrežu. I naravno na koncu svega, kad su Hrvati pregazili Kanadu kao plitak potok. Andrejev tata Joža od prvih njegovih nogometnih koraka bio je ‘kuhan i pečen‘ kad je karijera sina u pitanju. Kad smo ga jučer nazvali i čestitali na Andrejevoj izvedbi, bio je presretan, ali je odmah u startu kazao...
- Polako, moramo se svi skupa smiriti. Znate kako je Ćiro znao kazati, sad se moramo galvanizirati. Jer još ništa nismo napravili. Ne da sad moramo stati na loptu, nego ‘krvavo‘ moramo stati na loptu. Jer s obzirom sa smo mi i ‘polu Balkanci‘ i ‘polu Europljani‘, ne bi bilo nikakvo čudo da se sad previše veselimo i doživimo nokaut od Belgije. Ne zazivam to naravno, ali zaista moramo sad nakon ove pobjede biti jako oprezni - kaže nam tata Kramarić
Kad priča o Belgiji, Joža kaže da su doživjeli šok protiv Maroka, ali...
- Oni ne mogu odigrati lošije nego što su odigrali protiv Maroka. Jest da nisu u nekoj formi, ali će sigurno biti mobilizirani nakon tog poraza. Zato se mi moramo još više mobilizirati.
A kad smo počeli pričati o sinu, osjećali smo u glasu posebnu sreću.
- Jako mi je drago što je nakon one korona stanke i nekoliko ozljeda, Boga i vraga dao jedan dio sebe u ovoj pobjedi reprezentacije. Postojala je već neka, neću kazati sumnja, ali neka negativna razmišljanja o njegovim izvedbama. A najveći Andrejev kritičar bio sam - ja!
Kazao nam je kakvu mu je poruku poslao nakon utakmice...
- Zapravo, uopće nisam znao što da mu napišem nakon ta dva gola Kanadi i pobjedi naše reprezentacije. Ovako sam mu napisao u poruci; ‘Sad i sam ne znam kaj da ti napišem. Znaš da sam uvijek kritičan prema tvojoj igri, ili u klubu ili u reprezentaciji. Zato sad ne mogu ništa napisati. Ako ti je dovoljno, zbog tebe sam pustio suzu.‘
Naravno, pričali smo o tome koju poziciju Andrej mora igrati. Nismo otkrili toplu vodu kad smo ustvrdili da treba igrati upravo onu koji je igrao protiv Kanađana.
- Pa naravno... Evo vi ste ga još kao klinca pratili dok je igrao u Dinamu. Je li igrao klasičnu špicu? Nije... Kao što to nije igrao niti u Lokomotivi, Rijeci, Leicesteru. Nije niti u Hoffenhaimu kod jednog bivšeg trenera. Ali je onda zbog nekih slabosti Hoffenhaima morao više igrati u sredini. Pa niti Messi niti Ronaldo ne igraju centarfora pa su najbolji. Da, ta pozicija koju je igrao protiv Kanade je za Andreja idealna. Nije ona na poziciji centarfora. Ne može on s 178 centimetara biti centarfor, nema on to u sebi...
Kramarić je inače bitna figura zamisli izbornika Zlatka Dalića. Od svojih 22 pogotka koje je postigao za Hrvatsku, 17 ih je zabio kod Dalića.
- Pa kako ih je više mogao dati kod Ante Čačića kad je recimo na Euru 2016. godine igrao nekoliko minuta? Igrao je protiv Turske 3 minute, Španjolske i Portugala po minutu. Protiv Češke nije niti ulazio. Naravno da nije mogao zabijati i toj minutaži. Odigrao je na kraju dosta utakmica za reprezentaciju, ali u maloj minutaži.
Popričali smo o još jednoj situaciji. Onome fenomenalnom primanju prije njegovog drugog, a trećeg gola za Hrvatsku.
- Kako Luka Modrić prima loptu? U pokretu... Međutim, nije dovoljan samo pokret. Bitna je i varka u pokretu.To ima Luka. S zamahom i primanjem, varkom, odmah se ukoči protivnik. Tako je kod svog drugog gola napravio i Andrej. S tom varkom i primanjem izbacio je suparnika i mogao je slobodno pucati. To je Andrej nakon treninga radio još dok je bio u Dinamu. Radio je to s Zdenkom Kobeščakom i Markom Mlinarićem. S njima je radio i na slobodnim udarcima, zato i ima fantastičan slobodnjak. Vježbao je i izvođenje jedanaesteraca kod Krasnodara Rore. Ono primanje lopte kod drugog gola je zapravo - savršenstvo. Najveći posao napravio je s primanjem, bilo je to majstorstvo najviše klase. To je recimo imao Davor Šuker. To ima i Luka, pa se ne treba čuditi zašto on ovako sjajno igra. Pokret i lažnjak... O tome se radi, to je bit, to znaju ljudi koji kuže nogomet. Ima tu i futsal elemenata.
Sad nam treba neodlučeno s Belgijom i prošli smo skupinu...
- Jooooj, kaj mi to govorite? Sad ste zeznuli stvar s tom rečenicom. Ma, kakvo neodlučeno. Moramo krenuti po pobjedu! Jer kad se pripremaš misaono na neodlučeno, a protivnik na pobjedu, onda ćeš - izgubiti. Sjećam se kad je Andrej igrao za U-17 reprezentaciju Hrvatske u kvalifiikacijama za Euro. Trebalo nam je neodlučeno za prolaz protiv Švicarske, a onda smo u šestoj minuti produžetka primili pogodak. Kad igraš ne neodlučeno, podsvjesno sve krivo radiš. Nas je protiv Kanade mobilzirao onaj prvi primljeni gol, on je za nas bio šokantan poticaj. Naravno, ne trebamo srljati, ali protiv Belgijanaca moramo po pobjedu. zaključio je tata Kramarić