Ne znaš bi li se smijao, ili ipak plakao, no nakon vremena ili prihvatiš pravila igre ili jednostavno - odeš. Treće ti nema...
Tako će jedan Hrvat kojeg smo susreli uoči utakmice Saudijske Arabije i Hrvatske u Rijadu, koji u SA živi i radi. Uvjeti su kaže izvrsni, i zbog njih je pravila prihvatio. Kada uzmeš u obzir da je u Saudijskoj Arabiji prosječna mjesečna plaća oko 32 tisuće kuna, postaje jasnije zašto mu je kudikamo lakše boraviti ondje. Našeg novog prijatelja nazvat ćemo Marko, jer pravo ime ne želi odati, s obzirom na to da strahuje od poreznog "napada" Hrvatske na njegove račune.
- Ali shvaćam vas, koji ovako padnete niotkud i onda se svemu tome čudite – reći će.
U 48 sati Rijada i života u Saudiji, iz ove distance, najlakše je bilo podnijeti život bez srka-dva piva. Uz kompletnu zabranu alkohola, stižu, međutim, razni sigurnosni procesi zbog kojih imate dojam kako živite s onom narukvicom na nozi. Od ulaska u državu, preko kupovine telefonske kartice, pa do dolaska na stadion, stalno je prisutan proces provjera. One su doduše sofisticirane, ali...
- Došli smo na jedno mjesto snimiti "live", nigdje nikoga, a onda odjednom - bam, tri policijska auta. I nema "livea" na javnoj površini bez fotografija putovnica, svih podataka s opreme, potpisanog dokumenta... - pričaju kolege s televizije, nakon dva-tri dana Rijada.
Da, u ovom svijetu, naime, pojam javne površine nije istovrsan našem. I premda se načelno odnosi na novinare, ovo je pouka i za navijače. Istina, čim smo kročili u Katar, osjetili smo kako je stisak popustio, kako se lakše diše, kako nema skeniranja rožnice pri ulasku u državu, niti kontrole pri kupnji katarske telefonske kartice (40 dolara, inače, stoji ona za dva tjedna korištenja). No, ljudi koji dolaze iz zapadnjačkog svijeta ne smiju se opustiti. U obje države, navodno, postoje po ulici, restoranima, barovima tzv. spavači, koje ne zamjećuješ, ali tu su negdje. I prate sve. Čim kročite ovdje, negdje ste zapisani. Oni paze. Novinarski pogotovo, ali to je zasebna tema koju ćemo ovih dana zajedno otkrivati.
- Prihvatite pravila igre. Istina, ovo je SP, i stvari nisu kao inače, ali ipak se radi o državi koja poštuje svoje zakone i koja im služi. Zabavite se, ali imajte kočnicu - dočekao nas je izvjesni Daršan, porijeklom iz Indije, ali dugogodišnji stanovnik Katara, koji, inače, ima ideju otvoriti biznis u Hrvatskoj. Ali to u nekoj drugoj priči.
Kočnica je, naravno, vezana uza sve što ste mogli pročitati: alkohol, ponašanje na javnom mjestu, ali i snimanje prostora, a posebno ljudi. Preporuka stoji da nije "pristojno" snimati žene, dok bi svakog muškarca na ulici trebali tražiti dopuštenje prije nego ga smjestite u neki obični, prolazni kadar.
- Da usporediš svjetove, trebao bi doći jedno dva mjeseca nakon kraja Mundijala, onda bi dobio potpuni uvid u stvarni život Katara. Ovo jest jedna mala, ružičasta kulisa – dodat će Daršan.
Izuzev toga, pokušat ćemo sljedećih dana vidjeti u prvome licu i navijački smještaj o kojemu se s razlogom priča, no danas dok smo stigli, poručeno nam je kako su svi kapaciteti puni, a želja da se bojkotom pokaže što svijet misli o katarskom dobivanju Mundijala, kao i općim pravima radnika, dokazuje informacija kako je u ovome času finale SP-a rasprodano, a lista onih koji čekaju da netko odustane, duža je od obalne linije ove arapske države. No primarno se radi o navijačima dubljeg džepa, nema ovdje previše onih sa sto i nešto gostovanja u nogama i karimatom na ruksacima. Čak su i Meksikanci u zračnoj luci bili posve tihi i mirni. A to je odličan lakmus papir trenutačnog stanja stvari.
Kada gungula za par dana krene, stvari će se sigurno promijeniti, no zasad, nakon četiri dana života u arapskom svijetu, jasno je da je klasično guštanje velikog natjecanja skučeno u malu sobu s kamerama. Orwell, barem natruhe njega, ovdje bi našao solidnu inspiraciju...
U Kataru, doduše, čak i uz čašu piva. Cijene ćemo tek istražiti, no naš indijski frend Daršan uvjerava nas kako ćemo u centru grada po restoranima, a ne hotelskim barovima, pronaći toliko željeni nektar "već" po 30 riala (60 kuna), dok navodno u jednom jedinom "liquor storeu" za strance-rezidente s valjanom dozvolom, pivo stoji tri dolara po boci/limenci, dakle oko 25 kuna. Je li tako i u stvarnosti, doznat ćemo uskoro.
No, preporuka doista glasi: pazite gdje idete, što snimate, kako se ponašate, što i koliko pijete. Jer, veliki vas brat pozorno gleda...