Hrvat u Rijadu: Prihvatio sam ta pravila jer su uvjeti izvrsni! Pa znate li koliko nas ovdje plaćaju!?

Ne znaš bi li se smijao, ili ipak plakao, no nakon vremena ili prihvatiš pravila igre ili jednostavno - odeš. Treće ti nema...

Tako će jedan Hrvat kojeg smo susreli uoči utakmice Saudijske Arabije i Hrvatske u Rijadu, koji u SA živi i radi. Uvjeti su kaže izvrsni, i zbog njih je pravila prihvatio. Kada uzmeš u obzir da je u Saudijskoj Arabiji prosječna mjesečna plaća oko 32 tisuće kuna, postaje jasnije zašto mu je kudikamo lakše boraviti ondje. Našeg novog prijatelja nazvat ćemo Marko, jer pravo ime ne želi odati, s obzirom na to da strahuje od poreznog "napada" Hrvatske na njegove račune.

- Ali shvaćam vas, koji ovako padnete niotkud i onda se svemu tome čudite – reći će.

U 48 sati Rijada i života u Saudiji, iz ove distance, najlakše je bilo podnijeti život bez srka-dva piva. Uz kompletnu zabranu alkohola, stižu, međutim, razni sigurnosni procesi zbog kojih imate dojam kako živite s onom narukvicom na nozi. Od ulaska u državu, preko kupovine telefonske kartice, pa do dolaska na stadion, stalno je prisutan proces provjera. One su doduše sofisticirane, ali...

Pogled na Dohu

TOM DUBRAVEC/ CROPIX Cropix

- Došli smo na jedno mjesto snimiti "live", nigdje nikoga, a onda odjednom - bam, tri policijska auta. I nema "livea" na javnoj površini bez fotografija putovnica, svih podataka s opreme, potpisanog dokumenta... - pričaju kolege s televizije, nakon dva-tri dana Rijada.

Da, u ovom svijetu, naime, pojam javne površine nije istovrsan našem. I premda se načelno odnosi na novinare, ovo je pouka i za navijače. Istina, čim smo kročili u Katar, osjetili smo kako je stisak popustio, kako se lakše diše, kako nema skeniranja rožnice pri ulasku u državu, niti kontrole pri kupnji katarske telefonske kartice (40 dolara, inače, stoji ona za dva tjedna korištenja). No, ljudi koji dolaze iz zapadnjačkog svijeta ne smiju se opustiti. U obje države, navodno, postoje po ulici, restoranima, barovima tzv. spavači, koje ne zamjećuješ, ali tu su negdje. I prate sve. Čim kročite ovdje, negdje ste zapisani. Oni paze. Novinarski pogotovo, ali to je zasebna tema koju ćemo ovih dana zajedno otkrivati.

- Prihvatite pravila igre. Istina, ovo je SP, i stvari nisu kao inače, ali ipak se radi o državi koja poštuje svoje zakone i koja im služi. Zabavite se, ali imajte kočnicu - dočekao nas je izvjesni Daršan, porijeklom iz Indije, ali dugogodišnji stanovnik Katara, koji, inače, ima ideju otvoriti biznis u Hrvatskoj. Ali to u nekoj drugoj priči.

Kočnica je, naravno, vezana uza sve što ste mogli pročitati: alkohol, ponašanje na javnom mjestu, ali i snimanje prostora, a posebno ljudi. Preporuka stoji da nije "pristojno" snimati žene, dok bi svakog muškarca na ulici trebali tražiti dopuštenje prije nego ga smjestite u neki obični, prolazni kadar.

- Da usporediš svjetove, trebao bi doći jedno dva mjeseca nakon kraja Mundijala, onda bi dobio potpuni uvid u stvarni život Katara. Ovo jest jedna mala, ružičasta kulisa – dodat će Daršan.

pogled na Dohu

TOM DUBRAVEC/ CROPIX Cropix

Izuzev toga, pokušat ćemo sljedećih dana vidjeti u prvome licu i navijački smještaj o kojemu se s razlogom priča, no danas dok smo stigli, poručeno nam je kako su svi kapaciteti puni, a želja da se bojkotom pokaže što svijet misli o katarskom dobivanju Mundijala, kao i općim pravima radnika, dokazuje informacija kako je u ovome času finale SP-a rasprodano, a lista onih koji čekaju da netko odustane, duža je od obalne linije ove arapske države. No primarno se radi o navijačima dubljeg džepa, nema ovdje previše onih sa sto i nešto gostovanja u nogama i karimatom na ruksacima. Čak su i Meksikanci u zračnoj luci bili posve tihi i mirni. A to je odličan lakmus papir trenutačnog stanja stvari.

Kada gungula za par dana krene, stvari će se sigurno promijeniti, no zasad, nakon četiri dana života u arapskom svijetu, jasno je da je klasično guštanje velikog natjecanja skučeno u malu sobu s kamerama. Orwell, barem natruhe njega, ovdje bi našao solidnu inspiraciju...

U Kataru, doduše, čak i uz čašu piva. Cijene ćemo tek istražiti, no naš indijski frend Daršan uvjerava nas kako ćemo u centru grada po restoranima, a ne hotelskim barovima, pronaći toliko željeni nektar "već" po 30 riala (60 kuna), dok navodno u jednom jedinom "liquor storeu" za strance-rezidente s valjanom dozvolom, pivo stoji tri dolara po boci/limenci, dakle oko 25 kuna. Je li tako i u stvarnosti, doznat ćemo uskoro.

No, preporuka doista glasi: pazite gdje idete, što snimate, kako se ponašate, što i koliko pijete. Jer, veliki vas brat pozorno gleda...