U Kataru je Hrvatska polučila najveći uspjeh u svojoj kratkoj natjecateljskoj povijesti. Tako kaže i kapetan brončane generacije Zvonimir Boban, tako misle mnogi. Zašto, ako je u Rusiji 2018. osvojeno srebro, a sada još nema ni finala odnosno moguće bronce? Boban je to precizno objasnio, ali, sukus je, ponoviti ovakav doseg dva puta zaredom, za malu zemlju kao što je Hrvatska, to je fantastično! Jer kako god završio finiš Mundijala, Hrvatska je stabilno postala dio “svjetske zone”, kojoj pripadaju najveće nogometne nacije. Dakle, nije dark horse, nije plutajuća mina, nije moguće iznenađenje, ona je u Kataru ovjerila status - to je Hrvatska!
Na svoj način je to definirao i jedan od najvećih fenomena svjetske nogometne povijesti, brazilski Ronaldo. Koji je ustvrdio da je povijest Hrvatske na mundijalima kratka, od 1998., a već igra treće polufinale. I ustvrdio je da je krasi kolektivni duh i ponos nastupanja u dresu reprezentacije, po kojem se duhu može uspoređivati s onim u Madridu...
Zašto je Hrvatska i ovaj put oduševila svijet? Zato što ima svojeg LM10, za kojeg Ronaldo kaže da je u Kataru fantastičan “kao i uvijek”? Modrić je bio i ostat će zauvijek “mali zeleni” za Hrvatsku, izvanzemaljac kako se tepalo Maradoni u Argentini i često Messiju. Modrić je dio tih valnih dužina kvalitete i karijere, što mu svi gore spomenuti velikani nisu samo jednom priznali.
No, Hrvatska nije bila u Kataru samo Modrić. Cijela škvadra koju je Dalić poveo ispunila je zacrtanu misiju, a to je da pruži najbolje od sebe kako bi posljednji Modrićev Mundijal imao okvir kakav zaslužuje taj naš fenomen nogometa. Taj duh Vatrenih, maksimalna homogenost grupe, maksimalna koliko može biti u utakmici kompaktnost formacije, to je baza na kojem se izrodila ova velika priča s Argentinom. Velika zemlja, velika reprezentacija, s velikim Messijem i izrazito velikim ambicijama. Dvostruki svjetski prvak, koji je izgubio i toliko finala, također želi svom LM10 doprinijeti da uokviri reprezentativnu karijeru trofejem koji će ga u očima Argentinaca promovirati na pijedestal nezaboravnog Maradone.
Ovaj dvoboj bit će zato dvoboj dvije velike momčadi, a ne dva velika pojedinca. Dok je naš lider Modrić potvrdio svoju čestitost i u ponašanju prije, za vrijeme i poslije utakmice, Messi je doživio metamorfozu. Od šutljivog i na trenutke “odsutnog” tipa protekla četiri mundijala, na ovaj je došao kao agresivna prznica koji se ne libi vrijeđati i prijetiti suparniku, napadati suca!? Talijan Orsato mu to neće dozvoliti, kao ni njegovim suigračima, koji su vjerojatno zaključili da je ta agresiva ono što ih treba gurati prema naslovu.
Hrvatska nije taj tip momčadi. Ona se neće tući, ali Vatreni neće ni dati na sebe. Ono što oni trebaju u ovakvoj borbi, osim ispunjenja borbenog faktora kao baznog, to je da igraju nogomet po hrvatski! Što to znači? Ono što su pokazali na najbolji način protiv Brazila. Kontrola lopte, kombinatorika, samopouzdanost i hrabrost nadigravanja, ali i sprint, čvrst duel i doza agresivnosti kad treba.
Taktički je Argentina kameleon. Igrala je i 4-3-3, i 4-4-2, a protiv Nizozemske i 3-5-2. Protiv Hrvata ovisi o tome što Scaloni želi, odmah napasti, vršiti pritisak ili čekati. Ključ njihove priče je taktičko podređivanje Messiju. Koji će biti slobodan umjetnik i s desna će ulaziti u sredinu i tražiti između linije način kako unerediti posljednju liniju Vatrenih. Messi puno puca (do sada 22 šuta), puno ima loptu (prosjek 70 kontakata), izvukao je osam prekršaja u opasnoj zoni. Treba ga preuzimati, duplirati i stiskati sredinu kad krene, da se ne oslobodi prostor drugima.
No, taktički će ovo biti predvidljiva borba, jer uvijek se ona lomi na sredini terena. Gdje je Hrvatska - hrvatska, dakle maestralna. Ako drugi igrači i linije budu na razini kao s Brazilom, u sinergiji s veznim redom, Vatreni mogu kvalitetno isukati svoje vrline u vaganju za finale. Ključno što ne smiju jest podleći nervozi i agresivnosti suparnika, koji će biti kompaktniji od Brazilaca, ali su zato manje ukupno talentirani. Hrvatska ima svoje šanse, iako, Hrvatska je već veliki pobjednik ovog Mundijala. Ne samo u očima Hrvatske. S tom aurom ispunjenosti neka se pofajtaju s Gaučima. Igrom!