Joj, da sam ja ta… Rekla bih im: "Izađi na taj teren, daj sve od sebe, izgubi ako treba, zapljeskat ćemo, ali ako vidim da ne idu maksimalno - ja poludim". Dok šećemo lišćem prekrivenim pločnikom zagrebačkog Sopota, upute i motivaciju za Mundijal upijamo od žene koja je sinonim za nogomet. Tek što je izašla iz svog haustora, već je krenula u nogometni razgovor sa susjedom pred garažom: "Dolaziš danas? Pa daj dođi, igramo u četiri na Velesajmu". Završivši usputno čavrljanje, pozdravivši pritom još nekolicinu prolaznika, prilazi nam dobro raspoložena, pruža ruku i kratko kaže - "Maradona".
Pomalo dječački i zaneseno, uputivši se na lokaciju, pod ruku smo uzeli i svježe napumpanu loptu, nadajući se da uz intervju možemo malo "zahaklati" s legendarnom Macom Maradonom, pravog imena Marija Matuzić. Planove nam je pokvarila kiša, koja je dodavala sve više gasa kako se bližio termin našeg dogovora, na koji je 62-godišnja Maca stigla u "full opremi", a naša lopta je u konačnici poslužila kao mali alat, s kojim je dotična uz samo par "mekih" dodira i atrakcija pokazala što sve može s okruglim rekvizitom.
Skroman nastup u Rijadu
- Znate čija je ovo trenirka? Tko je nosio broj 17 kada smo osvojili prvu medalju na Svjetskom prvenstvu? - propitkuje nas pokazujući na gornji dio svoje kombinacije s obilježjima hrvatske reprezentacije.
Dok smo kroz sive stanice prelamali sva imena generacije ‘98, uskoro dobivamo odgovor, naravno - riječ je o Robertu Jarniju. U pravom smo smjeru i krenuli, s obzirom na to kako je glavna nit vodilja našeg sastanka upravo svjetska smotra u Kataru.
- Gledala sam utakmicu protiv Saudijske Arabije. Nisu me fascinirali, bilo je to loše, iako je riječ o prijateljskom dvoboju. Prvih 20 minuta bilo je negledljivo. Dečke jako cijenim, složni su, Dalić to dobro vodi. Mladi su, a uz Luku, Vidu, Lovrena i ostale, kada treba - oni će zapeti. Nitko ne kaže da mi ne možemo osvojiti Svjetsko prvenstvo. To su sve danas velesile, pehar može uzeti i Hrvatska, zašto ne? Možemo daleko, dokazali smo to već, možemo parirati svima. Prije se znalo: Njemačka, Italija, Brazil, Argentina, to su uvijek bili favoriti. Danas se to ne može reći, ništa više nije sigurno - priča nam Maca.
Nostalgija za šmekerima
Nogomet je na njenom svakodnevnom meniju, a kako i sama kaže, to joj je najveća ljubav. Godine nisu prepreka, a formu brusi iz dana u dan uz posao u Ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
- Dižem se u četiri sata ujutro svaki dan. Imam još godinu dana pa idem u mirovinu, ali teško ću se odvojiti od posla, lijepo mi je tamo. Trenutačno ne igram u nekom klubu, ali puno ljudi me zove, moram dobro odvagati gdje ću. Zadnji klub mi je bio u Slavonskom Brodu, ali ostali su mi dužni. Tu sam u Sopotu, igram s dečkima triput tjedno, stalno me zovu. Svaki dan sam "rasprodana", nema dana da ne odradim trening, ako je kiša ili nevrijeme imam doma sprave, neka mi samo Bog da zdravlja, osjećam se kao da imam 20 godina - priča nam dok energija zaista pršti iz nje.
Propitkujući je o sastavu "vatrenih" za Katar, tko bi trebao zaigrati od prve minute, nailazimo uglavnom na riječi hvale za sve linije Dalićevog stroja, a dobro kotira i sam izbornik.
- Zna se, u sredini su Modrić, Kovačić i Brozović. Vratar je neupitan, a i u obrani ima puno opcija: Gvardiol, Šutalo, Lovren… neka igra bilo tko, samo da to dobro izgleda. Bojim se malo kako će to izgledati bez Luke u budućnosti, ali Kovačić je sjajan, a Brozović može beskonačno trčati, on je motor koji se ne gasi. Upoznala sam Dalića, dobar je čovjek i radi posao. Ne želi da mu se netko miješa u odluke, ima stav. On najbolje zna što napraviti i dajem mu svu podršku. Uvijek će netko reći: "joj, zašto si ovo, zašto si ono", međutim, ima srce i neće pogriješiti.
Prema posljednjem popisu stanovništva, Hrvatska trenutačno ima nešto manje "izbornika" negoli je to bilo uobičajeno na prethodnih natjecanjima. Posljednjih tjedana najveće se polemike vode oko napadačke oštrice reprezentacije u novom pohodu na odličje.
- Kramarić, Petković ili Livaja, bilo koji može riješiti utakmicu. Teško je odlučiti, koga god stavi, taj mora "gristi". Kramarić je odličan, Livaja je strašan igrač, ali ja bih stavila Petkovića. Robustan je, jak, zna sve s loptom, a kada hoće - ne možeš mu uzeti loptu. Napravi "budalu" od tri-četiri igrača kada želi - komentira Maca.
Ipak, kako i njeno popularno prezime "Maradona" nalaže, ona je nostalgična za starijim generacijama koja su u prošlom stoljeću gazila travnjacima Mundijala.
- Sve bih dala za one stare generacije, Beckenbauer kada iznese loptu, pa Zajec, pa ostali… nema više takvih "šmekera". Prvenstvo 1986. mi je posebno drago kada je Argentina osvojila naslov, a Diego će za mene uvijek biti broj jedan, takav se ne rađa više. Što se tiče njegove "Božje ruke", da je to priznao, mislim da bi bio još i veći. Još bih izdvojila i Peléa, to je čudo od čovjeka. I on i Maradona su mogli sve s loptom, obojicu jako volim.
Razgovarajući o "Malom zelenom" s njegovom "prezimenjakinjom", došli smo i do informacije kako posjeduje njegov potpisani dres. Treptajem oka, već smo bili u njenom stanu gdje sve vrvi od brojnih pehara, medalja, dresova, pa sve do postera nogometnih velikana, ali i Elvisa Presleyja, kojega, kako kaže, jako voli. Međutim, za sve nogometne fanatike, viseći sa stropa u okviru, nazirala se dragocjena umjetnina. Dres Argentine, na leđima ime Maradona i broj 10, a s prednje strane crvenim flomasterom ispisan autogram same ikone.
- Maradona je bio u Zagrebu 2016. kada je Argentina tu igrala Davis Cup protiv Hrvatske. Ivan Ljubičić mi je to sredio, ima puno zainteresiranih za kupovinu dresa, ali nek‘ on meni stoji - kaže nam Maca.
Ponovno smo zagazili u tematiku Svjetskog prvenstva, pokušavši od nje izmamiti odgovor tko bi mogao dogurati do naslova, ali i tko bi mogao biti novi vlasnik Zlatne lopte, titule za najboljeg igrača svjetske smotre.
- Tu su Brazil, Argentina, Portugal, Španjolska… može zablistati i netko od nominalno slabijih, na primjer Danska. Brazil u zadnje vrijeme ima sve, ali nikako da se dignu, tu nešto ne štima, oni su nekad harali svijetom, ali bojim se da ni ovaj put neće uspjeti. Teško je izdvojiti jednog favorita za naslov, naravno, htjela bih da to bude naša Hrvatska, a voljela bih da najbolji igrač bude naš Luka. Dokazao je svima da godine nisu važne, tu gledam i na sebe, važno je kako držite do sebe i imate li volje - poručuje Maca.
Nije bilo oproštaja
Dotaknuli smo se i ženskog nogometa, koji posljednjih godina uživa veliku popularizaciju. U srpnju je finale Europskog prvenstva za žene, između Engleske i Njemačke, uživo pratilo 87 tisuća gledatelja na Wembleyju. Upitali smo je kakvo je stanje sa ženskom sekcijom "vatrenih".
- Stvarno smo nisko. Prije je nogomet bio puno jači, danas se krivo radi. Smatram da je meni mjesto tamo, da budem izbornica možda bi bilo bolje, znam cure, jer je drugačije raditi onda nego kada je izbornik muškarac. U bivšoj Jugoslaviji je bilo puno jači i bolji nogomet. Harala sam cijelim svijetom i svi su znali za mene. Mi smo u Jugoslaviji parirali Italiji i Njemačkoj, a danas reprezentacija ne može parirati ni Sloveniji. Meni nisu dali niti oproštaju utakmicu, a ipak sam legenda ženskog nogometa - rekla je Maca.
Nije zadovoljna odnosom Hrvatskog nogometnog saveza, smatra da se tako ne treba ponašati prema osobi koja je ipak najpoznatije ime našeg ženskog nogometa, a za kraj, posebne pozdrave htjela je uputiti jednom velikanu.
- Dala sam puno toga jugoslavenskom i hrvatskom nogometu, imam stalni radni odnos, a ne mogu dobiti sportsku mirovinu? To nije u redu. Dozvolite mi još ovo samo, molim vas, htjela bih pozdraviti najvećeg trenera Ćiru Blaževića. Nema takvog kao što je on, najveći je, želim mu puno zdravlja i sve najbolje - zaključila je Maca Maradona.
