Dario Šimić jedini je hrvatski nogometaš koji je igrao sve tri utakmice s Japanom. Prijateljsku 1997. u kojoj smo poraženi 4:3, te dvije na svjetskim prvenstvima 1998. i 2006. U Francuskoj je bilo 1:0 za Vatrene, a u Njemačkoj 0:0.
Šimić je boravio u Kataru, igrao je za navijače na jednom od tri popratna turnira koja su organizirana na ovom Mundijalu, no vratio se kući.
- Stižem ponovno u Dohu na polufinale – kazao nam je.
On je kao legenda gost FIFA-e, a fanovi Vatrenih morali su svoj ogled s Japancima odigrati bez njega.
Kakva su sjećanja na te susreta na svjetskim smotrama.
- Pamtim da je 1998. bilo jako teška utakmica. U Nantesu je bila strašno vruće, mi smo imali ulogu apsolutnog favorita. U drugom slučaju u Nürnbergu 2006. završilo je 0:0, nismo iskoristili kazneni udarac. Darijo Srna nije zabio. Mi sada nismo jednaka ekipa kao ranije te sam veliki optimist. Iako su oni neugodni.
Što su naše prednosti?
- Iskustvo u takvim utakmicama što je jako važno i to što imamo vrhunske igrače u velikim klubovima. Japanci imaju vrlo discipliniranu obranu, agresiju, brzinu, upornost, presing, izdržljivost... Vrlo su moderni i korektni. Nedostaje im visine, u prekidima su dosta loši. Blagi smo favoriti.
Kako vidite naše?
- Gvardiol je dobio brojne komplimente, Kovačić je odigrao s Kanadom odličnu utakmicu kao i napadači. Pohvalio bih Perišića, kad ga gledam iz blizine vidim koliko radi tijekom utakmice, Luku ne trebam ni isticati... Dojmovi su jako pozitivni. Još neka bude 10-15 posto bolje u odnosu na susret s Belgijom, to će biti dovoljno za Japance.
U dvije od tri utakmice na ovom SP-u Hrvatska nije postigla pogodak, niste zabrinuti?
- Kako bi se postigao pogodak nekada je bitna igra cijele momčadi. Imali smo dobru taktiku protiv Kanade. Livaja je tada stvarno vrhunski reagirao s Kramarićem. Treba kreirati šanse. Vezni red i bekovi moraju biti blizu, napraviti tranziciju... To je osmina finala i mora biti teško.