Treći put ćemo pod reflektorima Mundijala zavapiti - "konnichiwa", odnosno dobar vam dan, Japanci. Dok uspomene iz francuske bajke, sada 24 godine stare, čuvamo na posebnom mjestu u srcu, priču iz Njemačke bolje je eskivirati. Naši stari znanci sa svjetskih smotri u lov po četvrtfinale istrčat će u drugačije sašivenom "nogometnom kimonu". Kroz povijest, to se ruho sastojalo u potpunosti, ili većim dijelom, od žitelja domaćih nogometnih pašnjaka, a sada, na zapletu oživotvorenja "stogodišnjeg projekta", jašu na valu igrača s inozemnim nogometnim adresama.
Prilikom prve bitke "vatrenih" i "plavih samuraja" 1998. cijela japanska družina stizala je iz tamošnjih klubova. Osam godina kasnije, u drugom našem duelu, mogli su se pohvaliti sa šestoricom igrača u inozemstvu. A kako kotira aktualna ekspedicija na Bliskom istoku? Monaco, Arsenal, Eintracht Frankfurt, Real Sociedad… Konačna suma dolazi do brojke od 19 igrača u stranim klubovima. U to društvo nije pribrojan 36-godišnji Yuto Nagatomo, igrač sa 170 nastupa za Inter u Serie A, potom član Marseillea i Galatasaraya, a pozne godine karijere danas krati u klubu iz domovine. Istu priču proživljava i 32-godišnji Hiroki Sakai, bivši član Hannovera i Marseillea, koji je utočište nakon Europe pronašao "kod kuće".
Barem najbolji u Aziji
Principe treće ekonomije svijeta, uz pedantnost i poseban mentalitet, u "zemlji izlazećeg Sunca" prenijeli su i na nogometnu ligu, koja je postala "kamen temeljac" za ono što danas proživljavaju, a ambicioznosti, kao i uvijek, nije nedostajalo.
- Do 2030. želimo igrati na razini engleskih, njemačkih i španjolskih liga, država koje redovito igraju nokaut fazu Svjetskog prvenstva - govorio je 2019. Mitsuru Murai, čelnik Japanske lige.
Još tamo 90-ih godina prošloga stoljeća liga je brojala tek nekoliko klubova uz, uglavnom, amaterske igrače, a od iduće će godine japanski nogomet zaživjeti u tri profesionalna ranga s ukupno 60 klubova. Procvat navijačke zaljubljenosti u nogomet počeo je prije 20 godina, kada su s Južnom Korejom ugostili najbolje svjetske reprezentacije, a dobru ulogu u popularizaciji imao je i japanski David Beckham - Hidetoshi Nakata. Poznat je po nastupima u Serie A, ali i kao jedan od 100 igrača koje je Pelé 2004. uvrstio među najbolje živuće nogometaše.
Kako bi skovali momčad vrijednu minimalno osmine finala Svjetskog prvenstva, u ruke su morali uzeti čekić, a tko se bolje njime služi od samih "čekićara"? Da bi Japanska liga omogućila stvaranje novih Honda, Nakata i Nakamura, zavirili su u europski izlog. Kontaktirali su Terryja Westleyja, bivšeg šefa akademije West Hama, došli razgledati omladinski pogon londonskog kluba, "ukrasti" pokoju ideju, a uskoro je počela i "razmjena dobara". Westleyju je ponuđeno mjesto tehničkog direktora lige, a tada se počeo rađati - "projekt DNA".
- Imali su viziju: idemo napraviti bolje igrače, bolje trenere. Idemo napraviti evaluaciju gdje smo trenutačno. U Japanu je bilo neobično staviti 17-godišnjaka u udarnu postavu, odmah smo podcrtali da to treba prakticirati. Klubovi sada shvaćaju da postoji veća korist od dugoročnog ulaganja - rekao je Westley.
Stavi li se u jednadžbu razvoj lige i mladih igrača, uz dašak svlačionice posebnog japanskog mentaliteta, gdje ega nema ni u tragovima, rezultat može pokazivati jedino - uspjeh. Do vrha nogometne planine Fuji ostalo je još puno rada, ali Japanci su već sada zagazili u dobar alpinistički pothvat, koji je zapravo djelić 100-godišnje vizije. Plan je to koji je započeo razvojem lige 90-ih godina, a podrazumijeva se kako u Aziji moraju postati najbolji, ali krajnji cilj u tih 100 godina je jasan - postati prvak svijeta.
"Arigato" i "sayonara"
- Dostižemo globalni standard, pokazujemo kapacitet azijskog nogometa. Kad smo primili gol, samo smo nastavili igrati. Da biste uspjeli, morate biti uporni, morate biti čvrsti do posljednje minute - govorio je izbornik Hajime Moriyasu nakon prve senzacije u skupini protiv Njemačke, a njegove se riječi mogu neprijeporno prenijeti i na projekt uzdizanja tamošnjeg nogometa.
Kao i Hrvatska, Japan je također 1998. kročio na svoj prvi Mundijal. Od tada nisu propustili niti jednu svjetsku smotru, a skupinu su preskočili u tri navrata. Međutim, uvijek im je kobna bila osmina finala. Nastavak negativne tradicije Japanaca nastojat će produžiti i Dalićevi izabranici. Iako je ta azijska reprezentacija gotovo uvijek, a pogotovo u prošlim danima nakon rušenja europskih velesila, bila simpatična i hrvatskim zaljubljenicima u nogomet, danas želimo usporiti njihov projekt. Nakon pobjede u Francuskoj još jednom želimo im poručiti - "arigato" i "sayonara", odnosno, hvala i doviđenja.