Danijel Subašić, nesporno jedan od najvećih junaka hrvatskog srebra iz Rusije, otvorio je dušu prije vatrene premijere na novom Mundijalu, ovom katarskom. Razgovarali smo sat vremena, o Monacu, Hajduku i, jasno, o - Vatrenima. Srebrni vratar pred hrvatsko otvaranje s Marokom prisjetio se kako je sve izgledalo u kasno proljeće 2018. U Rusiju je s Vatrenima stigao pun samopouzdanja nakon kvalitetne sezone u Monacu.

- Tu sezonu sam s Monacom bio drugi u Francuskoj, a uz to smo igrali polufinale Lige prvaka. U toj sezoni 2017./18. puno se igrača prodalo, nismo obranili titulu. Igrali smo toplo-hladno, ali smo završili drugi. Bio sam standardan. Kroz sezonu često ideš gore-dolje, ali bitno je koliko se puta vratiš, a ne koliko puta padneš - slikovito je ispričao Subašić kako je izgledala sezona pred Rusiju.

U Rusiju su Vatreni došli sa skromnim očekivanjima. Pritom se nije očekivalo da će Subašić biti junak. Do tada je korektno branio, ali nije imao seriju utakmica koje bi ga promovirale u heroja. Više su nadanja bila usmjerena prema napadačima, Mandžukiću, Perišiću....

- U Rusiji je bilo drukčije nego na prethodna dva velika natjecanja. Igrači koji su nosili dres Vatrenih bili su senatori u svojim klubovima. Kapetani, zamjenici, najvažniji igrači. Ja sam, primjerice, bio kapetan u Monacu, Mandžukić je bio ključni igrač Juventusa, Modrić je bio Reala, Lovren je igrao u Liverpoolu, Vida za Bešiktaš. I prošli smo sve nedaće kroz reprezentaciju, posebno to bolno ispadanje u Francuskoj na Euru.

Svi smo bili ujedinjeni

Ostao je dojam da su Vatreni u Francuskoj trebali napraviti rezultat koji je kasnije stigao u Rusiji.

- Bili smo dobri 2016., a dvije godine kasnije bili smo još bolji. Ujedinjeni. Svi skupa. U Francuskoj smo bili dominantni, igrali smo nogomet lijep za oko, ali tko te pita, igra se za rezultat. Da nam nije došao Portugal, došli bi nam Island ili Austrija. Dobili smo Španjolce u Bordeauxu, Perišić i Kalinić su zabili, ja sam obranio penal Ramosu. Bili smo u strašnoj formi, ali jedna utakmica nas je presjekla.

Je li taj francuski Euro bio dodatni motiv za Rusiju?

- Imali smo motiva na sve strane. Nismo 20 godina dobili prvu utakmicu otvaranja na SP-u i samo smo mislili kako ćemo dobiti Nigeriju. Stalno smo govorili “dobijmo Nigeriju, pa će lakše biti dalje”. Kada uđeš s pobjedom u turnir, sve je drukčije. Na kraju smo rutinski dobili Nigeriju, a onda je došla Argentina. Naša prava eksplozija. Tu smo osjetili naše zajedništvo, Mandžo dođe na 12 metara, pomaže Striniću u obrani.

Došli ste u Rusiju s ciljem “idemo igrati knock-out fazu”.

- Da, stigli smo s ciljem proći grupu. Ali opet, imaš u podsvijesti da si izgubio od Portugala pred dvije godine. I prije smo često gubili na toj prvoj stepenici nakon skupine.

Kakva je bila atmosfera pred Dansku?

- Sva napetost je stala u ručak prije utakmice. Nije se čula žlica na tanjuru. Muha se nije čula. Nula. Golema tenzija, neka nervoza u zraku. Više u podsvijesti jer nismo imali imperativ. Sve je stalo u toj nervozi, ali najvažnije od svega jest da smo se svi podredili ekipi. Jasno, imali smo i kvalitetu, kao što i danas imao kvalitetu. Opasnu kvalitetu. Još ako se svi stave skupa, ako maknu ego sa strane i podrede se ekipi, koja će potom izbaciti pojedinca, eto rezultata. Izbacivala je u datom trenutku momčad i Modrića, i Perišića, i mene. Svatko je imao svoju rolu i onda smo išli stepenicu po stepenicu. Dođemo u polufinale s Englezima, prvo poluvrijeme nismo prošli centar. Objektivno, nismo mogli ništa. Da su nas vodili 3:0, ne bi bilo nezasluženo. Drugo poluvrijeme nema Engleza. Sakrili smo im loptu.

Bilo je i malo sreće u ždrijebu. Nakon Danske je došla Rusija, što ipak nije prva klasa.

- Istina, imali smo sreću što je Rusija izbacila Španjolce. Znam, Rusi su domaćini, neugodno je uvijek protiv domaćina, ali nije to Brazil. To je Rusija. Mogu oni pjevati 90 minuta “Rusija, Rusija”, ali nisu kvaliteta.

Otvaranje na Lužnikiju, razbili su Saudijsku Arabiju 5:0. Osjetili su se automatizmi igre. Napad preko Džjube, po krilu Smolov, Golovin kao fantazista.

- Publika ih je dizala, ali tada smo mi već imali samopouzdanje i vjeru da ih možemo pregaziti.

Nismo ih pregazili, ali smo ih eliminirali iz kaznenih udaraca. Kako ste pristupili jedanaestercima? U Hajduku ste u dvije i pol godine obranili dva kaznena udarca, Puriću u Kupu kontra Belupa i potom u Ateni protiv AEK-a na otvaranju Europske lige. Ali, na SP-u velika serija u dva ključna susreta. Prvo tri kaznena udarca Dancima skinuo je Subašić.

- Sjećam se iz Hajduka, Puriću u sedmoj seriji raspucavanja u četvrtfinalu Kupa i pamtim Hamšiku protiv Napolija u prijateljskoj. Ali sam ih zato branio u Monacu. Sve je stvar analize, danas se sve prati. Znao sam svakog izvođača gdje puca u Rusiji. Sve se skicira i zna. Kako puca kada je 0:0, kako puca kad je 80. ili 90. minuta. U Rusiji sam sve imao pročitano. Znao sam koji će Danci pucati, a protiv Rusije sam čekao prvog izvođača. Smolov puca “polupanenku” ili gore visoko. Uspio sam ga pročitati na toj inačici “panenke”. Nitko me nije prevario. Gledao sam ih u oči, tražio slabe točke.

Uz to, vodio se i onom starom Ladićevom izrekom.

- Rekao je Ladić “sokoliću, kada si odlučio u jednu stranu, onda tamo leti”. Protiv Danaca sam sto posto odlučio jednu stranu, Eriksenu sam je taknuo gornjim vrškom rukavica, tako malo. Ali, nisu slučajno radili specijalne rukavice za mene...

U finalu Francuska, pokazalo se utakmica u jednom smjeru.

- Prvi autogol, drugi penal u 43. minuti, lopta je pogodila u ruku Perišića. Da je za nas bilo, nitko ne bi svirao. Za Francuze je prošlo. Idemo dalje, da je ostalo 1:1 na poluvremenu bila bi sasvim druga priča. Ovako, sve je potonulo. Što ćemo, sve pričam “da je bilo, da je bilo...”. Ali - nije! Trebaš se onda otvoriti u drugom dijelu, a znaš da protiv sebe imaš Mbappea i Griezmanna. Iza njih stiže Pogba sa svojim udarcem. Kada je pucao Pogba za treći pogodak, Giroud je preskočio, a ja ne vidim loptu. Samo neka crna mrlja se odjednom približi.

Brončano breme

Francuzi su se ipak pokazali kao najjača ili možda najpragmatičnija reprezentacija ruskog SP-a.

- Didier Deschampsa ih je stavio u šablonu, nitko nije mogao protiv njih. Da ih je pustio igrati nogomet, sigurno bi prije ispali. Ovako su čekali u nekom srednjem bloku i bježali na kontre. Nisu igrali lijep, ali su igrali efikasan nogomet. Strpljivi su i onda se odjednom “ispali” Mbappe. Tko će ga uhvatiti!? Tako su osvojili Svjetsko u Rusiji. Od pet puta što se “lansirao” Mbappe, tri su gola. Stalno smo govorili da ne smijemo gubiti te sitne lopte, u tri dodira osvajali su nam prostor i dolazili pred kazneni prostor. Igrao sam sa Mbappeom, znam kakav je igrač. Zaigrano, prebrzo dijete. Imaš osjećaj da ne dodiruje travu koliko je brz.

Kad se sve na kraju zbroji i oduzme, koja je utakmica ostala najveća uspomena Danijelu Subašiću?

- Engleska! Ušli smo u finale i prestigli smo generaciju ‘98. Uvijek je bilo breme Brončanih, a sada smo mi došli na njihovo mjesto.

Dva vratara su obilježili nastupe Vatrenih na SP, Ladić i Subašić...

- Daleko od toga, ne bježim od uloge junaka, ali najvažnije bilo naše zajedništvo. Evo vam jedna priča... Bili smo u sobi Perišić i ja. Kaže on meni: “Brate, igram loše”. Ja mu kažem: “Ma di, igraš super, za ekipu igraš”. “Ali, nema me gore, nema me u napadu”, uzvraća Perišić. Odgovaram mu: “Doći će i to”. I dođe, naravno. Protiv Engleske, kada je bilo najvažnije, zabije Perišić. Kada su svi pali Perija ti donese nešto. On je mislio da može više, ali igrao je za ekipu. I bio je čudesan.

Osobno ste zadovoljni?

- Kako ne, bio sam jako zadovoljan. Perija nije bio zadovoljan sa sobom jer je gladan, želi biti bolji. On je stavio ego u okvir za ekipu i bio je pravi. I svi drugi su imali problema. Dobivali su injekcije prije nastupa, ali svi smo “derali” jedan za drugoga. Ne možeš to nikome opisati, ni nacrtati. Trebaš doživjeti tu atmosferu i zajedništvo.

Koliko je današnja ekipa dobra?

- Pored naših iskusnih veličina, imamo i mlade igrače koji igraju u dobrim klubovima. Međutim, Katar je specifičan. Drukčije je kada igraš na pola sezone i na kraju sezone. Dođeš istrošen, a ovdje si na pola sezone. Realno bi ovakvi uvjeti trebali biti plus za igrače. Jasno, trebaš imati i sreće u datom trenutku.

Primjerice, 2006. skupina s Brazilom, Australijom i Japanom. Nikoga nismo dobili. Sada Maroko, Kanada i Belgija. Kakva su očekivanja u Kataru?

- Prva utakmica je Maroko, a otvaranje je najbitnije. Dobra ekipa, svi u Maroku igraju u Francuskoj, po Europi. Utakmica s Marokom sve lomi, kao što je i nama bila Nigerija. Tko će ti reći da ćeš sigurno u drugoj dobiti Argentinu, ako u prvoj ne dobiješ Nigeriju. Na turniru se treba poklopiti puno stvari.

Kapetan Luka Modrić u 38. godini igra posljednje SP.

- Ali, važno je da ima motiv. Luka uvijek ima motiv jer igra s ljubavlju.

Što je realno za Vatrene na SP?

- Realno je proći skupinu. To je prva stepenica, ako je napravimo, sve pet. Kasnije? Kasnije kako se karte izmiješaju.

Moraš imati sreće

Istina... Primjerice, Italija je postala svjetski prvak prije 16 godina, a prvu knock-out utakmicu su dobili u petoj minuti nadoknade iz jedanaesterca protiv Australije.

- Trebaš imati sreće, uvijek to kažem. Na Euru 2012. smo igrali protiv Španjolske. Rakitić sam na drugoj stativi kod 0:0. I ništa! Kasnije izgubimo, a Španjolska postane prvak. Kada se sjetim Portugala 2016. godine, bio je nikakav kroz skupinu, a poslije je uzeo naslov. Sjećam se i danas onog Lensa. Strinić je izgubio loptu na kilometar od gola, mogli smo pet faulova napraviti. Ronaldo je pucao, ja obranio, a Quaresma sam i - šok.

Kako vidite knock-out fazu u Kataru?

- Nema danas lakših, da nas netko vidi u toj fazi, svi bi Hrvatsku htjeli izbjeći. Neugodni smo, nitko ne može računati da će nas dobiti.

Ima li nešto što niste ostvarili u reprezentaciji zbog čega sad žalite?

- Debi protiv Lihtenštajna u Vinkovcima upisao sam 2009. Pet godina sam bio drugi vratar, a prvi poziv sam dobio 2008. godine. Deset godina od poziva do dana kada sam se ostavio.

Zašto ste na veliku Gospu 2018. odlučili otići? Je li zato što najveći odlaze na vrhuncu?

- Došao sam do medalje na velikom natjecanju i shvatio sam da teško možeš ponoviti taj rezultat. Rusija je bila ispunjenje sna, većeg nego sam imao na početku. Samo sam htio braniti za reprezentaciju na velikom natjecanju. Branio sam na Euru, a ovo je bilo SP. Rekao sam Lovri Kaliniću poslije prve utakmice: “Sada mogu kući, ja sam svoje snove ispunio”. Kalinić je trebao biti moj nasljednik. To ti je nogomet. U Gentu si bog, u Aston Villi se ozlijediš, dođeš za reprezentaciju, opet ozljeda, nisi zaliječen, ekipa se promijeni, napravi se rezultat i sve se okrene.

Livaković je danas učvrstio poziciju prvog vratara. Zadrani vladaju na golu u reprezentaciji.

- Brani u Ligi prvaka, stalno je u reprezentaciju. Dobio je iskustvo i sigurnost. Najvažnije je da ima utakmica na visokoj razini, što mu je prednost u odnosu na konkurenciju. S 27 godina u dobroj je poziciji.

Tri najbolja vratara na SP?

- Moja tri najbolja vratara su Courtois, Allison i “ćaća”. Neuer je “ćaća”. Kada je Bayern osvojio Ligu prvaka, sve je Neuer napravio. Kao i Courtois prošle sezone za Real. Možda Livaković bude među tri na SP-u, što bi značilo da je Hrvatska ponovno napravila sjajan rezultat.

Idete li u Katar pratiti Vatrene?

- Ne mogu, imam pripreme s Hajdukom.

Tko će biti svjetski prvak?

- Ako nije Hrvatska, nije me briga tko će biti.