Nije da sam provjeravao, ali gotovo sam siguran da Juranovići nemaju kraljevske krvi. Pa ni Budići, s majčine strane. Jedna loza bila je težačka, s Drvenika Velog, a druga, pak, iz Zagreba, uživala je određeni status u društvu, ali kraljevski... Sumnjam. Pa ipak, eto, došlo je vrijeme, izgleda, da Hrvatska okruni novog kralja. I to - Tomislava.
Da vam malo objasnim o čemu se radi jer, vjerujte, bio je to šok. Golemi. U četvrtak ujutro, naime, stigli smo u zračnu luku u Rijadu kako bismo se (napokon) pozdravili sa Saudijskom Arabijom i krenuli prema poprištu našeg interesa - Dohi i Svjetskom prvenstvu. Čak su i taksisti bili blagi, aerodromska služba odlično organizirana, sve je išlo kao po loju. Trebalo je znati da je to znak. Jer, nekoliko metara od šaltera za check-in prilazi nam jedan čovjek i traži karte, ali i Hayya kartice, koje služe kao viza za katarski Mundijal. Da biste ih dobili, trebalo je proći višestruki sigurnosni postupak, paziti na svaki zarez te biti sigurni da vam djelić nosa nije u sjeni jer u suprotnom ste sve trebali proći nanovo. Taj je proces bio dugotrajan, na trenutke izuzetno bolan, ali u konačnici je donio veliko olakšanje. Do četvrtka, 17. studenoga, negdje oko 9 sati...
- Molim vas vašu putovnicu - pogledao me taj službenik, Alžirac podrijetlom, s onim ugodnim smiješkom koji krije neku pizd.... Znate taj pogled sigurno.
- Izvolite - pružam samouvjereno, znajući da ako sam prošao katarske provjere, nema šanse da ovdje "padnem".
- Dear Sir... - nastavlja Alžirac i tu me već hvata panika - vaša putovnica je privatna.
A nego čija nego privatna?
- A u Hayya aplikaciji označena je kao - kraljevska!
Čuj ovo, kraljevska.
- Vašim kolegama je status "normalna", samo vama "kraljevska".
Prvo sam pomislio da se radi o sitnoj omašci koja se lako zaobiđe, odnosno promijeni jer sve drugo štima. A drugo je, valjda, bitnije. Od broja putovnice do zbroja krvnih zrnaca. Ali, zaboravih gdje sam. I tu kreće stres.
- Zovite Hayyu, ne možemo vas pustiti na let - kažu mi.
Nazovem, s hrvatske kartice iz Rijada u Dohu, trošak sitnica, ali automat me gura na automat i tako unedogled. Kažu oni - to vam je jedina šansa da izađete iz Rijada i uđete u Dohu. Ako to ne riješite, ostajete ovdje. Zovu i menadžera, glavnog za šaltere, glavnog "securityja", skoro i šefa aerodroma, ali ništa. Sat pokazuje 9.45, boarding kreće za 15 minuta, a ništa se ne događa. Četvorica mojih dobrih kolega i prijatelja stoje sa mnom, što je bilo izvrsno jer je malo pojačavalo pritisak da ne ostanem sam kao pas. Ali, rješenja nema. Znoj obilno probija. I mirim se polako sa sudbinom. Tom Hanks s AliExpressa na rijadskom aerodromu. Super. Netko vadi broj našeg veleposlanika u Dohi, gospodina Drage Lovrića, koji se javlja, pokušava pomoći, ali u jednom času kaže:
- Bojim se da ćete ovaj let sigurno propustiti.
Skoro je 10.
I onda, pretpostavljam više da me se riješe, javljaju se moj frend Alžirac i njegov šef i viču: "Eureka, uspjeli smo! Sletjet ćete u Dohu, a tamo se sami snađite... Ali, sljedeći put dobro pripazite".
Hvala im kao braći, ali ako se mene pita - sljedećeg puta više sigurno neće biti.
I vjerujte - nije lako biti kralj, pa makar na jedno jedino, ovo saudijsko prijepodne.