Jedan poziv mijenja sve, svira mi u glavi od subote poslijepodne.
Sjedio sam, naime, u jednom lokalu i pisao tekst, kada je na mobitel sletjela poruka:
"Pa dobro gdje si, što si, jel‘ mi se muvaš po susjedstvu?"
Nismo se vidjeli četiri i pol godine. Tada je doletio u Moskvu na finale. I pritom kupio ulaznicu koju je masno platio. Da bi finale pogledao u – pritvoru. Karta koju je kupio od nekog Hrvata na crnom tržištu, naime, bila je lažna. Nije tamo zaglavio, jer nije bio jedini, ali svakako je to bio antiklimaks priče koju je onomad platio više tisuća eura...
Međutim, potpuno sam pobrkao arapske velegradove i otada do subote, u glavi mi je da je on stanovnik Dubaija. A on, zapravo, već osam godina živi i radi u – Dohi. Pravi Došanin, samo bez pokrivala na glavi. Pa sam na pitanje kad dolaziš dobio dobro zajebantsko pranje.
Ali ne bunim se.
Davno je opjevana već Ćirina i Židakova priča o "jednom svom". Ćiro ih je birao u momčad, a Židak ih je sugerirao kroz tekstove. No tog "jednog svog" sjetio sam se kada se javio moj prijatelj. Marinko.
Nakon odrađenog posla, sjeli smo kolega Krušelj i ja u metro i zapalili prema Lusailu, gdje nas je Marinko dočekao, utrpao u auto i vozio prema tamošnjoj fan-zoni, koja se smjestila na plaži, na još jednom umjetnom otočiću koji je Katar izgradio, i koji će nakon SP-a biti pretvoren u resorte, apartmane, kuće i hotelsko naselje s najvećim na svijetu, 80-metarskim (!) toboganom. No otom-potom, bit će prilike i za više detalja oko katarskih megaulaganja ovih dana.
Uglavnom, tamo nas je dočekao njegov prijatelj Dušan, a kako obojica dolaze iz građevinskog miljea, imali smo priliku ući u tu "Beach Fan Zonu", na nulti dan, noć prije službenog otvaranja, organiziranu samo za organizatore, investitore, klijente i prijatelje. I "jednog svog". Dobro, dvojicu.
Smješten nasuprot još jednog navijačkog sela, s time da je ovdje riječ o šatorima, koji također po noći stoje 207 dolara, ovaj se prostor čini impozantno velik, s jednim manjim i drugim ogromnim "stageom", gotovo dvostruko većim od zagrebačkog INmusica, a posebno je zanimljiv jer se nalazi uz samu plažu, pa je "kupanac" uz šišu uključen u uživanje.
No, najzanimljiviji dio je onaj ekskluzivni, dakako. Momci su nas uveli u VIP prostor, koji je jednim dijelom okrenut na vidikovac prema Lusailu i Pearlu, uz ogromne šankove i "lounge" prostore, dok je drugi centriran desetak metara dalje, kada hodajući pijeskom dođete do pozicije malo ukoso iznad pozornice otkud se pruža savršen pogled na "stage". Uz stolice i fotelje, kožne dakako, postoji i dio za plesanje, te još jedan ogromni šank. Tamo bi po rasporedu također trebalo biti koncerata, DJ nastupa...
Najzanimljivija je ipak je cijena. Jednonoćni izlazak u taj VIP prostor ove Fan Zone platit ćete, naime – 1500 dolara. Odnosno deset tisuća kuna. Ali u ovome svijetu, nikako da shvatimo, novac niti najmanje nije problem. Jer novca, jednostavno – ima.