Ne treba dvojiti kako će se prvo u Hrvatskoj tematizirati, s vjerojatnim pristupom demontaže, “najjača vezna linija u svijetu”. Kad Vatrenima ide rezultat po željama, onda je to potencija realnih vrijednosti, pa je lipanjski i rujanski turnus Lige nacija iznjedrio tezu o “najjačoj veznoj liniji na svijetu”. Kad Vatrenima ne ide po (općem) očekivanju, onda slijedi matematička operacija dijeljenja vrijednosti i doprinosa terceta veznjaka...
Relativni alibi
Protiv marokanske reprezentacije Brozović, Modrić i Kovačić nisu bili negativni. Oni svakako nisu bili pozitivni u onoj mjeri koja se od njih u široj javnosti očekivalo. Zašto? Prije svega treba odvojiti iz te priče Luku Modrića. Kapetan nije odigrao utakmicu za anale, ali je svakako bio proaktivan i tehničko-taktički najlogičniji igrač Hrvatske (i utakmice).
S druge strane, Marcelo Brozović je bio taktički O.K., ali u učinku prosječan, odnosno, ispod razine svojih standarda. Nije čudno, naprotiv. Brozović dolazi iz mjesec i pol dana pauze, zbog ozljede mišića, i trebaju mu utakmice da uhvati formu. Mateo Kovačić je bio najviše ispod svojih mogućnosti. On također ima relativni alibi jer već duže vrijeme muči ga tetiva koljena. Igra s boli, uz analgetike. No, ključan problem Kovačićeve neučinkovitosti protiv Maroka nije u zdravstvenim tegobama. Problem je u njegovoj krhkoj samopouzdanosti. Nakon odličnih partitura u Ligi nacija, gdje je manji teret u odnosu na Mundijal, Kovačić je opet na najvažnijem dijelu sezone uronio u prosječnost administracije igre. Dakle, bez hrabrosti, inicijative i preuzimanja rizika.
Istina je da neproduktivnosti veznog reda može biti olakšavajuća okolnost što je suparnik bio zatvoren u blok od deset igrača ispred golmana Bounoua, te je zagušio sve koridore prolaza i prostore za razigravanje. No, ne možete sebe kao velikog veznog igrača, koji često igra na postavljenu obranu u klubu, opravdavati suparničkim pristupom. Mateo Kovačić je imao u Luki Modriću raspoloženog suigrača, a u Brozoviću relativno korektan suport i opet to nije iskoristio da se istakne prodorom, stvaranjem viška, šutom ili nekom kreativnom okomicom. Razočaravajuće...
Kad njihove individualne doprinose ostavimo po strani glede ukupne učinkovitosti, onda uzroke jalovosti veznog reda protiv Maroka treba tražiti u limitima taktičke postavke. Hrvatska je protiv Maroka postavljena tako da prije svega smanji rizik primitka gola. To nameće defenzivniji pristup momčadi, u kojem je vezni trio ostvario veći posjed i korektno izlaženje iz pritiska suparnika.
Bez doprinosa ostalih
No, takav oprezniji pristup doprinio je da se bočni igrači rjeđe dižu visoko i nude kao rješenje u konstrukciji, a kroz sredinu nema dovoljno pokretljivosti ofenzivnih igrača da bi ih se upošljavalo okomicama između linija. Tako su Brozović - Modrić - Kovačić uglavnom kombinirali na svojoj polovici, daleko od gola suparnika, a svaki je ulaz u suparnički blok bio gušen od brojnih marokanskih igrača.
Dakle, uz relativno prosječno izdanje veznog reda, gdje je Modrić bio u donjoj razini okvira svojih visokih mogućnosti (dakle, dobar), a Brozović i Kovačić ispod toga, izostao je doprinos ostatka momčadi, koji će isprovocirati da se oni razigraju u konstrukciji igre. Dijelom je tome “kriv” i čvrsti defenzivni blok Maroka, ali najveći teret vatrenoj razigranosti je statičnost formacije, te izostanak referentnih točki u napadačkom dijelu da bi se razvukle guste suparničke linije.
Sve to, naravno, ne umanjuje kvalitativnu vrijednost hrvatskog veznog reda, nego ukazuje na prosječan im radni dan, u kojem je izostala razigranost znalaca, a uzročno-posljedično uslijedila je jalovost vatrene formacije.
"Izbornik Zlatko Dalić će sigurno promijeniti dva igrača za utakmicu protiv Kanade". Tim riječima je Nikola Jurčević najavio drugu utakmicu Vatrenih na SP-u u Kataru. O kojim se igračima radi, što očekuje od utakmice protiv Kanade, a što je bilo najgore protiv Maroka pogledajte u našem Mundocastu: