Najveći strah je odagnan – Doha funkcionira. Izdano je oko milijun Hayya kartica, kako će svi ti ljudi boraviti u gradu koji ima tek nešto više od dva milijuna stanovnika, hoće li prometni kaos zakrčiti ceste i ulice, je li moguće da u metrou bude gužvi koje bi se mogle pretvoriti u stampedo i čak uzeti ljudske živote?
Puno je pitanja i kontroverzi bilo oko organizacije Svjetskog prvenstva u Kataru, no za one koji su planirali doći ovdje mogućnost kretanja i dostupnost usluga djelovali su kao neurotična točka. "Ne mogu pojmiti kako će to izgledati", komentirali su mnogi.
Neki se Kataru dive, drugi ga osuđuju, pogotovo mediji i organizacije sa Zapada, no turnir je počeo, utakmice se igraju i sve što štima. S ogradom da ćemo konačnu ocjenu dati tek kad se Mundijal zahukta, zasad uspijevaju dokazati nešto što mi je činilo nevjerojatnim, gotovo nedokazivim, da se Svjetsko nogometno prvenstvo može organizirati u jednom gradu.
Zašto je Doha "protočna", cestovnim promet uredan, čak bez većih gužvi, a metroom se moguće voziti gotovo kao da se ništa specijalno ne događa. Informacija da će se istodobno u Katar naći milijun navijača iz inozemstva pokazala je lažnom. Iako precizan podatak koliko ih doista ovog časa boravi nije objavljen, procjena novinara koji se kreće gradom i ljudi koji imaju uvid u stanje, a i po broju navijača na stadionima, nema ih zajedno više od pola milijuna.
Amerikanci nisu uzeli 150 tisuća Hayya kartica kako je bilo najavljeno nego 40 tisuća, a nije ih stiglo niti toliko... Tribine pretežno puni domaći živalj, najskuplje cijene aranžmana svih vremena pokazale su se nedostupnima za mnoge. Zna se službeno da stadioni nisu rasprodani.
Naselja u kojima većinom borave nogometni turisti smještena su kilometrima izvan grada, pa i više od trideset. S tih lokacija imaju organiziran prijevoz na stadione. Metro je strogo reguliran pa je svaka stanica podijeljena na ulaz i izlaz, kako bi cirkulacija bila bolja. Malo je velikih gradova u kojima nema prometnih čepova pa jednostavnost i brzina s kojim stižemo od hotela do kampa Hrvatska taksijem impresionira.
U Zagrebu su ceste svakodnevno dvostruko zakrčenije nego u Dohi usred Mundijala. Istina je da neki pravci imaju i po 7-8 traka, ali bitno je što su ograničili broj automobila u prometu. Dakle, Doha funkcionira, navijači mogu uživati na Svjetskom prvenstvu u jednom gradu i okolici. Povijesni eksperiment dobiva prolaznu ocjenu. I sad zamislite sljedeće će biti u 16 gradova i tri države SAD, Meksiko i Kanada.
No, da ne bismo u ovoj kolumni samo hvalili, štošta ne štima. Nama novinarima je nezamislivo da u hotelu nema programa koji prenose susrete Svjetskog prvenstva. Iako smo smješteni u službenom hotelu za medije koji su odredili domaćini i FIFA nema šanse da u njemu pogledamo ijednu utakmicu.
Što nam je ostalo? Medijski centar u koji ipak ne možemo donijeti jastuk i boraviti cijela poslijepodneva i večeri, Fan zone i barovi skupih hotela. Katarska dnevnica od 35 dolara izgori na prvoj utakmici. Ili da gledam na mobitelu. Zamislite doživljaj SP-a na mobitelu!