Mario Stanić bio je na zalazu reprezentativne karijere kad je Darijo Srna igrao prvu utakmicu za A vrstu. No, postali su veliki prijatelji, Stanić je bio jedan od prezentera Srnine autobiografije.
"Ovu utakmicu smo Darijo i ja odigrali kao prijatelji. Znamo se cijelu vječnost, imamo povjerenje. S njim je bilo poprilično lako, on je znatiželjan i radoznao, voli popričati s nekim tko je prošao slične stvari. To mu daje snagu i hrabrost da donese neku odluku."
Bili su jedan drugome oslonac.
"Apsolutno. U ovom ludom svijetu, u kojem vladaju društvene mreže, sve je manje interakcije između ljudi i to nas udaljava. Sve smo više zarobljeni u svojim procesima i poslu, u prezentiranju sebe u javnosti. Za prave stvari se uvijek može naći vremena. U Dariju sam prepoznao dijelove sebe, tako i on starijeg kolegu, koji je prolazio kroz slične situacije. To je išlo spontano. Kod nas je poimanje muškog sporta drugačije i malo će tko priznati slabost, da se raspada i nije u stanju odlučiti, ali svakom se dogodi da treba podršku."
Intimna stvar
Gdje biste Darija Srnu smjestili na listi velikana hrvatskog nogometa?
"Apsolutno među najveće. Brojke su neumoljiv pokazatelj. Čovjek je dao 22 gola, odigrao 134 utakmica za reprezentaciju, od toga je 69 puta bio kapetan. Lijepo je bilo gledati kako iz klinca, koji je u reprezentaciju došao golobrad i stidno, raste u lidera, u kvalitetnu energiju. Niz godina je vodio reprezentaciju."
Mislite li da je pogriješio što se oprostio 2016. godine? Mogao je 2018. biti dio srebrne priče.
"To je isključivo intimna stvar, koju donosiš na osnovu svojeg razmišljanja i osjećaja u kojem si stanju. Kad sam ja donio tu odluku shvatio sam da ima boljih i nema potrebe smetati, niti praviti pomutnju. Postavili ste mi vrlo neugodno pitanje jer meni je govoriti u njegovo ime jako nezgodno. Svatko će za sebe reći je li donio ishitrenu odluku."
Stanić se uoči Svjetskog prvenstva u Kataru prisjetio se svoje Francuske 1998. i bronce te srebra u Rusiji.
"Sjećam se 1998. godine, tog naboja i cijelog ludila. Euforije, navijačke snage i energije koja nas je gurala. Često sam rekao da bih ukinuo odredbe UEFA-e da se utakmice igraju pred praznim stadionima kao oblik kazne. To je izvan pameti, nema veze s nogometom. Kad su navijači prisutni, to je drugačiji stil i intenzitet utakmice, daju ti novu dimenziju i snagu, probijaš limite. Upravo atmosferu najviša pamtim iz te 1998. godine", ističe Stanić.
"Osim medalje. Navijači su nas gurali prema medalji. Ljepota sporta je upravo u tome što postigneš veliki rezultat, a onda netko dođe i napravi još veći, kao što je bilo prije četiri godine. Sjajno je što je to Hrvatska postigla, u dvadeset godina bili smo treći pa drugi, možda nismo ni svjesni koliko smo konkurentni u nadmetanju s vodećim svjetskim zemljama. Oprostite, ali to treba naglašavati jer da smo u drugim djelatnostima kao što smo u nogometu pretpostavljam da bi ova zemlja bila puno ljepša i kvalitetnija."
Kako će Vatreni izgledati u Kataru?
"Dobro. Sudeći po utakmicama Lige nacija, po rezultatima, stilu i načinu igre, nema nikakve bojazni. Bitno je da u prvom kolu dobijemo Maroko. Prvi susreti nama su uvijek jako puno značili. Psihološki se dižemo ako pobijedimo, a i statistika govori da smo potom bolji, da rastemo taktički i fizički. Očekujem kvalitetnu reprezentaciju, imamo još prostora za rast, koliko god to izgledalo čudno uz Luku Modrića kao ambasadora, kao neuništivu silu. Vjerujem da možemo daleko dogurati, no pripremajući se samo utakmicu po utakmicu. Od danas pa nadalje mora u glavama biti jedino Maroko."
Problem u očekivanjima
Nakon ruskog finala što bi morala Hrvatska zapravo napraviti u Kataru da bismo bili zadovoljni?
"Uvijek je problem u očekivanjima. Ako očekujete strahovitu dominaciju, onda ste na krivom tragu. Danas nije floskula da svatko igra nogomet. S čime bismo trebali biti zadovoljni? Italija se dvaput nije plasirala, mi bismo iz toga konteksta trebali biti zadovoljni što smo stalno na svjetskim prvenstvima. Iz konteksta kvalitete koju imamo naravno da se očekuje da prođemo prvi krug, a potom je sve otvoreno. Nogomet je postao veliki misterij, pogotovo reprezentativni. To nije klub, to nisu toliko uhodani mehanizmi, često se dogodi da neka reprezentacija nadahnuto prođe kroz turnir. No, s gardom, stavom i kvalitetom koju imamo, s ovim veznim redom Brozović - Modrić - Kovačić, a to su srce i pluća, uspostavljamo apsolutno dominaciju i imamo sposobnost pomicanja težišta igre kroz pas i presing, kako god odlučimo. Iskren sam kad kažem da sam optimist. Najvažnije stvar u cijeloj priči je da igrači, a hoće, daju maksimum. Rezultat će tada doći."
Obrana je mlada.
"Zaboravite tu priču o mladima i starima. Ili si dobar ili nisi. Kad sam imao trideset godina i puno iskustva radio sam pogreške kao početnik. Ako se stalno apostrofira to po medijima, normalno je da ljudi steknu dojam kako je pogrešku napravio zato što je mlad. Svi rade pogreške. Koliko ćemo biti u ritmu to ćemo vidjeti, ipak se igra u malo čudnim uvjetima. No, kako svima, tako i nama. Ključ je ići utakmicu po utakmicu. Budemo li u skladu s našim mentalitetom razmišljali o Belgiji i s kime se križamo, dosta bismo lako mogli odsklizati u krivom smjeru."
Žao mi je zbog Rebića
Ističe se da nemamo vrhunskog centarfora koji lagano zabija golove.
"Svaka reprezentacija ima mjesta i pozicije koje nisu najbolje pokrivene. Ne postoji niti jedna koja je baš kompletno jaka. Isto tako svaka ima neki naglašeni segment, kao što je ritam igre, vrhunska lijeva strana, odlična desna strana... Bit je da napadneš protivnik tamo gdje je lošiji. Istina je da nemamo ubojitog napadača koji je profilno drugačiji. Žao mi je zbog Ante Rebića i situacije koje se dogodila između njega i izbornika. Mislim da će nam nedostajati, to je moj osobni stav. Igrač poput njega, koji je po karakteristikama totalno drugačiji od ovih koje imamo, mislim da bi nam dobro došao. Ali, tko sam ja da o tome govorim kad nisam u poziciji da mogu učiniti iskorak po tom pitanju? Žao mi je što ga nema. Profilno je vrlo zahvalan i neugodan za protivnika, a takvih nemamo. Bilo bi lijepo da ga imamo. Ne mogu ulaziti u odluke, procjene i sva stanja koja su se događala."
Tko su najveći favoriti Svjetskog prvenstva koje uskoro počinje u Kataru?
"Uvijek isti, a uvijek će biti i nekakvo iznenađenje. Velika mi je enigma Engleska, koja je individualno strahoviti jaka. Na svakom prvenstvu razmišljam kako će pokazati nešto, čak i zakonom velikih brojki. Onda su tu Argentinci i Brazilci, pa Nijemci i Francuzi... Bit će vrlo zanimljivo i mislim da ćemo gledati dobar nogomet. Igrači su u optimalnom ritmu sada u studenom. Problem će biti igračima ponovno se vratiti u ritam nakon SP-a. Klubovi će ispaštati, treneri će plakati i režati na FIFA-u."