Lionel Messi i Kylian Mbappe bit će bitku za zlato, arapskoj reprezentaciji na arapskom tlu pristajala bi bronca, to govore navijačke simpatije i želje većine svjetske javnosti. Hrvatska u prvoj misiji da pokvari te planove s Argentinom nije uspjela, hoće li Vatreni biti dovoljno jaki da okrune Svjetsko prvenstvo medaljom?
Za samo 24 godine igranja na najvećim smotrama Hrvatska može imati tri odličja i postati tek osma država kojoj je to uspjelo. Brazil je peterostruki svjetski prvak i nositelj devet kolajni, iako niti jednu nije osvojio već 20 godina, Njemačka je rekorder s 12, a Švedska, koja je posljednji put na postolju bila 1994. u Sjedinjenim Državama, ima tri. Između su se smjestile Italija, Argentina, Francuska i Nizozemska.
Jesu li ovi pali s Marsa? To su pitanje postavljali mnogi 1998. godine. Pa, tko je sad ta Hrvatska!?, komentiralo se diljem kugle zemaljske. Izvan Europe malo nas je tko znao pronaći na karti, a i na našem kontinentu da ste napravili anketu, pitamo se koliki bi postotak ljudi točno locirao tada još prilično novu državu. Jednako čuđenje eksplodiralo je 2018. kad su Vatreni gazili Rusijom prepreku po prepreku. To su bile prva (brončana) i druga (srebrna) medalja, a izbore li danas treću, hrvatski nogometaši zaista će imati neke veze s Marsom jer on je planeta broja 8.
Za osmicu će reći da simbolizira izdržljivost i unutarnju snagu, ali i vječnost i konstantan protok energije i misli. Bolje se i ne može opisati hrvatski nastup u Kataru, koji nije bio festival lepršavog nogometa i napadačke raznovrsnosti koja razgaljuje dušu i tako privlači simpatije, to je bila demonstracija upornosti i mentalne snage, borbe i želje za uspjehom.
Ništa manje potvrda kontinuiteta rezultata, te visoke razine kolektivne svijesti da Hrvatska pripada eliti i da će to dokazati. Zato bi medalja, koja bi uvrstila Hrvatsku kao osmu na listu slave svjetskog nogometa, sjela kao programirana. No, Marokanci imaju drugačije planove, oni su danas nalik nama 1998. godine i neće ih biti lako zauzdati.
Utakmica za treće mjesto često je popust jutarnjeg dolaska na posao nakon cjelonoćnog opijanja, najteža i najduža šihta tijekom koje želite samo da završi, ali za razliku od običnog dana u uredu, na kraju se iz sefa vade skupocjene nagrade, a s takvim nakitom svatko se voli vratiti kući.
Zato je najozbiljnije što mogu igraju i Nijemci, koji 2010. nisu prepustili desert Urugvajcima, nego su se počastili sami, a kamoli ne bi Hrvatska i Maroko, lovci na prestiž. Bit će to ljutit boj pomalo već "grogiranih boksača", koji će izvlačiti zadnje atome snage da iz ringa izađu kao pobjednici i uzdignute glave izađu pred narod koji ih čeka s cvijećem i pokličima divljenja i odobravanja.
Maroko je oduševio u Kataru, to nije samo ekipa koja ima dobre igrače iz europskih klubova, nego i organizirana, izbalansirana i moćna momčad, čiji je nogomet u nekim aspektima nudio više od našeg. Prvi su put među četiri i plamte od želje da osvoje povijesnu premijernu medalju za Afriku, no objektivno su najslabiji suparnik protiv kojeg je Hrvatska igrala za odličje.
Niti svi kičasti pridjevi s kojima ih se časti ovih dana ne mogu ih opisati kao jaču ekipu od Nizozemske 1998., tada po mnogima najbolju na svijetu, ili Francuske 2018., prvaka od kojeg su Vatreni izgubili finale, pa ni Engleske, preko koje su prošli do završnog susreta. Zato imamo pravo tražiti od Modrića i kolega da gurnu u stranu razočaranje od Argentine i podare nam dan veselja.
Bili smo oštri prema Hrvatskoj nakon 0:0 u prvoj utakmici Prvenstva s Lavovima Atlasa, neki su čak pero močili u otrov, ne zbog Maroka, nego igre pod ručnom kočnicom s tek jednom pravom šansom Nikole Vlašića. U međuvremenu se ekipa Walida Regraguija, koji je donio entuzijazam i polet, rascvala poput plamenca i danas u očima svih djeluje kao opasniji rival. Napunila se samopouzdanjem. Igra se u 18 sati po lokalnom vremenu, ne u 13 kao na Al Baytu 23. studenoga, na što se tada žalio Zlatko Dalić.
Maroko je najspominjanije ime u Kataru, o njemu se govori na ulici, na televiziji, među navijačima i trenerima, o njemu je pričao predsjednik FIFA-e Gianni Infantino na press-konferenciji, nadamo se da taj zalutali Kataranin, koji mimo stručne logike sudi ogled za treće mjesto, neće biti bitan akter, da će demantirati teorije, koje se šire brže od požara, kako ne svjedočimo čistom poslu, te da njegovo imenovanje nije drugo doli počast domaćinu prvenstva.
Maroko se službeno žalio na arbitražu u polufinalu s Francuskom, a niti mi nismo bili zadovoljni poslom koji su Talijani odradili u našem ogledu s Argentinom i ne bismo voljeli da crnilo prevlada.
Vatreni nisu pobjeđivali u igri, osim Kanadu, ali tuširali su i eliminirali Belgiju, Japan i prvog favorita Brazil, no sve što su napravili u subotu će dobiti konačnu valorizaciju. Hrvatska ili Maroko, pitanje je sad.