Iz "prvog reda" pratili smo, odnosno pratimo sva tri pripremna procesa reprezentacije uoči velikih natjecanja, za mandata Zlatka Dalića. Od Rovinja 2018., pa suludih okolnosti lani na Euru, a evo nas i danas u Dohi, u doduše prilično drugačijem, mikropripremnom procesu uoči početka Mundijala. Iz svih tih dana dâ se štošta naučiti, a slijedom toga i zaključiti. Jasno, vrijeme će biti sudac, no ako nas pitate, ovo u Kataru "miriše" na dobro, barem zasad. Atmosfera u svlačionici hrvatske reprezentacije oduvijek je bila vrlo važan čimbenik koji je diktirao kasnije (velike) rezultate.
Rebićev poučak
Kod postojeće garniture, recimo, u tom Rovinju prije četiri i pol godine, okom se moglo nazrijeti kako igrači sa stručnim stožerom ulažu u svoje odnose i bruse kemiju. Silno im je išla na ruku činjenica što očekivanja nije bilo, oko stadiona nije postojala jagma, i taj neki mir i manjak pritiska akumulirao je strašno zajedništvo unutar grupe, koje je dobilo apsolutni kohezijski element onog trenutka kada je Dalić otpisao Nikolu Kalinića. Kako je sve završilo, dobro znamo...
Lani, međutim, nismo iz prve ruke mogli osjetiti kako dišu zbog pandemijskih mjera, "zoom presica", no i neke izjave, ali i govori tijela sugerirali su da - to nije to. Čak je i Dalić među recima znao slati poruke, no uzalud: viceprvak svijeta iza sebe je imao slab period, obilježen lošijim partijama i postepenom smjenom generacija, što je sa sobom vuklo svoje žrtve. To je, konačno, dokazao i Ante Rebić svojim objavama na Instagramu. Sada, nakon zajedničkih pet-šest dana, dojam je da se svlačionica ponovno ujedinila. I nitko na hrvatskoj "listi 26" nema "favorita" koji bi mogao postati novi Kalinić ili Rebić. Ili smo barem tako mislili... Do Lovrenove presice.
Treba nam Lovren lider
Dejan Lovren senator je ove reprezentacije, što se vidi po nastupu, gardu, čak i fotografijama na društvenim mrežama, gdje je uvijek u prvome planu, uz Modrića, Perišića i Vidu. U Saudijskoj Arabiji, konačno, izveo je momčad na teren kao kapetan. Ujedno je i tip koji ne da na sebe, što ponekad zna izaći i izvan okvira. U nedjelju je Lovren potaknut pitanjem, a ne provokacijom ili kritikom, pokazao da u odnosima njega i medija nema previše ljubavi, no čak niti to nije bitno u kontekstu ostvarivanja rezultata. Ako se taj gard, naravno, ne prelije na odnose unutar grupe.
Nema sumnje da je Dalić odradio seriju razgovora s glavnim igračima, i da je njegova poruka kako neće dopustiti iščašeno ponašanje oblijepljena po svlačionici i hotelskim sobama. I da je Lovrenova uloga regulirana i definirana na način koji znaju i on i izbornik. Je li tenzija tijekom druženja s novinarima indikator možebitnih problema, doznat ćemo uskoro.
Ambiciozni igrači uvijek su na cijeni i treba apsolutno podržati Lovrenov stav da se ne miri s klupom – što je pokazao i u rijetkim posljednjim javnim istupima - no ti stavovi moraju ostati u razini dokazivanja. Na terenu, na treningu. Izborniku, ne novinarima. Prelazak linije mogao bi unijeti nepotreban nemir, koji ovoj Hrvatskoj, a propos atmosfere o kojoj pišemo, apsolutno ne treba. Zadnja dva velika natjecanja neoboriv su dokaz tome.
Ali da "vatrenima" na ovom prvenstvu treba Lovren lider, to uopće nije upitno.