Komentar Ivana Katalinića:
Na kraju, kao na početku, 0-0, nismo uspjeli postići pogodak. Odmah ću vam kazati, svaki bod, pa i ovaj, dobar je, jer imamo još uvijek dobre mogućnosti za prolaz dalje. Imao sam dojam da smo igrali nekako prikočeno, bez rizika, tako da su Marokanci itekako zadovoljniji, za razliku od nas. Mi smo premalo pokazali, nekako smo igrali mlako, manjkalo nam je žestine, inzistiranja na napadačkim akcijama. Tako da unatoč najavama kako je pobjeda ključ plasmana, nismo mogli postići više od ovih 0-0. Sada ćemo svi zaključiti kako je ovaj bod u stvari pozitivan rezultat. I to je točno, ali ono što se meni nije dopalo, to je naša vrlo rezervirana igra.
Ispalo je da su i jedni i drugi igrali na kartu svojevrsne čeke, kao da smo računali da ćemo iskoristiti njihove eventualne greške. No njih je bilo, ali ih mi nismo iskoristili. Sada se na ovoj premijernoj utakmici protiv Maroka vidjelo koliko su oni nezgodan protivnik. Nakon ždrijeba, mnogima, pa i meni, izgledalo je da će naša reprezentacija bez posebnih problema otići u drugu rundu, to jest u osminu finala. Međutim, igrali smo s mnogo respekta, ipak nismo opravdali ulogu favorita.
U završnici prvog poluvremena imali smo dvije izgledne prilike, prvu Vlašića, koju baš i nije bilo lako realizirati, drugu Modrića, koji je taj završni udarac morao bolje izvesti, loptu pritisnuti… I to je pokazatelj da su naši morali djelovati agresivnije, i to ne u odnosu na duel igru, već da smo težište djelovanja trebali pomaknuti prema naprijed. Kad smo podigli ritam, zaigrali poduzetnije, to je dalo dojam da moramo biti ofenzivniji. Jednostavno je, od početka smo igrali pretjerano oprezno, valjda je jasno da bez preuzimanja rizika nema prigoda, pa ni gola.
Obrana nam je djelovala solidno, dobro smo pokriveni, tu je bio doprinos manevarskih igrača. No, baš to da vezni igrači više razmišljaju o defenzivi bila je osnovna manjkavost, slabost u odnosu na komponentu napada. Netko od te trojice veznih, držim najprije Kovačić (logično zamijenjen Majerom), morao je ponuditi više, jer to je njegov potencijal. Od naših bočnih igrača, to jest bekova, ne može se tražiti jurišna komponenta, oni su zauzeti obrambenim zadatcima.
Sveukupno, bila je teška utakmica, nekako smo se plašili marokanskih kontri, to jest individualnih akcija s jedne strane, čuvali smo se srljanja, s druge mora se konstatirati naša nedovoljno progresivna, okomita igra. Ali sada više nema kalkulacija, imperativ je pobijediti Kanadu, u protivnom… Bolje da ne govorim.
Komentar Gorana Ljubojevića:
Šteta što nismo kaznili nesigurnost igrača Maroka u prvih 10 minuta, koja je proizašla iz, pretpostavljam, respekta prema reputaciji koju Hrvatska ima u nogometnom svijetu. Prepustili su nam posjed i stali su u čvrsti blok gdje su im linije obrane i napada bile udaljene 25-30 metara, a slijeva nadesno su se odlično pomjerali, bili blizu jedan drugom i vrlo agresivni, a to je vrlo teško probiti.
U ovakvim se situacijama rješenja moraju tražiti preko bočnih strana jer Hrvatska protiv takvog bloka Maroka to nije mogla postići kroz sitni vez po sredini. Na kraju i jesmo jedino preko lijevog krila i došli do kakvog-takvog proboja i centaršuta, ali u šesnaestercu je bilo premalo igrača da bismo bili opasni. Kada sam vidio postavu, odmah sam primijetio da će nam desna strana biti problem u ofenzivi jer tamo nemamo kreativnu kvalitetu koja bi mogla kreirati opasne situacije po suparnika i, nažalost, tako je i bilo.
Hrvatska nije bila kompaktna i agresivna u obrani prvih 10-15 minuta, ali nakon toga smo ipak uhvatili ritam i držali koncentraciju u obrani do zadnje minute utakmice. U prvih 20 minuta drugog poluvremena su nas visoko pritisnuli, radili su presing i samim time su se otvarali prostori između linija Maroka koje su naši kvalitetni vezni igrači počeli bolje iskorištavati. Onda su se Marokanci opet povukli u čvrsti blok kao u prvom poluvremenu, gdje smo mi opet teško pronalazili rješenja do kraja utakmice.
U zaključku, bila je to preoprezna igra Hrvatske tijekom cijele utakmice, odabir igrača po desnoj strani je to i sugerirao, gdje su se više gledale defenzivne kvalitete igrača nauštrb ofenzivnih. Zbog čvrstog i agresivnog bloka Maroka trebali smo se fokusirati na proboje po bokovima i ulazak većeg broja igrača u završnicu. To nismo odradili dovoljno dobro i zato je ovaj rezultat realan.
Pohvale idu ozbiljnom i discipliniranom pristupu utakmici, od prvog do zadnjeg igrača, a pogotovo u fazi obrane. Protiv ekipa kao što su Maroko i Kanada ipak treba preuzeti više rizika u napadu, ulaskom većeg broja igrača u završnicu ili stavljanjem većeg broja ofenzivno kreativnijih igrača u momčad.
Komentar Velimira Zajeca:
Osvojili smo bod. Objektivno, više nismo niti zaslužili. U većem dijelu utakmice nismo ostavili dojam bolje momčadi. Pokazalo se da naše procjene o "laganoj skupini" baš i nisu bile točne. Reprezentacija Maroka ima ozbiljnu, respektabilnu momčad, a inferiornost u kvaliteti kompenzirali su borbenošću i energijom.
Hrvatska je pokazala premalo za pobjedu. Bilo je premalo kretanja, premalo agresije, premalo rizika u igri... Kroz najave prije utakmice kao osnovni se cilj igre postavljao posjed lopte, kojim ćemo kontrolirati ritam utakmice. Istina, loptu smo imali češće u nogama, ali bio je to pasivni posjed. Dominantni postotak u posjedu lopte ostvarili smo tako što su se igrači posljednje linije besciljno dodavali. Niti kao igrač niti kao trener nikada nisam volio da stoperi prekomjerno drže loptu.
Nažalost, nismo se protivniku uspjeli nametnuti u segmentu igre za koji smo smatrali da je najbolji dio momčadi, a to je vezna linija. Opet je Modrić bio najbolji pojedinac u hrvatskoj reprezentaciji. Pomalo je žalosna spoznaja da igrač s 37 godina ima najviše energije. Kovačić se doima posve indisponirano, a Brozović kao da nakon ozljede nema snage za svih 90 minuta utakmice.
Najveću dvojbu prije utakmice predstavljao je stoperski tandem, odnosno - igranje Lovrena. No, on je odigrao na iskustvo, čvrsto i beskompromisno. Zadnja linija bila je i najdojmljiviji dio momčadi, premda su bekovi premalo ostvarili u igri prema naprijed.
Pomalo sam razočaran doprinosom naših ofenzivnih igrača. Kramarić i Perišić moraju više sudjelovati u igri. Premalo su ulazili u slobodan prostor. Možda bismo bili manje kritični da je Vlašić u finišu prvog dijela postigao pogodak. Vjerojatno bi promjenom rezultata i utakmica krenula drugim smjerom i dinamikom.
Niti izmjene u nastavku susreta nisu nam donijele nikakav boljitak u igri. Očekujem u susretu protiv Kanade kudikamo bolje izdanje hrvatske momčadi.
"Imali smo igrače koji su bili jako vidljivi na terenu i neke koji su bili previše samozatajni. Tri igrača Vatrenih nisu bila na razini utakmice." Tim je riječima naš proslavljeni trener Ilija Lončarević komentirao utakmicu između Hrvatske i Maroka u našem novom Mundocastu. Pogledajte što je još legendarni Lončarević rekao u našem podcastu: