U belgijskoj reprezentaciji nije idilična atmosfera, a sukladno rezultatu i igri niti ne može biti. No, Belgijancima se sada protiv Hrvatske pruža prilika da pobjedom osvoje prvo mjesto u skupini i pobrišu podosta crnila koje se oko njih razlilo. To je, naravno, opcija, a imaju li Martinezovi igrači snage to učiniti? Jesu li zbilja (pre)stari i potrošeni, pogotovo u odnosu na “pomlađenu” Hrvatsku?
Osjećaj neispunjenosti
Ostavimo po strani taj teret glasina oko svađa u momčadi, analizirajmo famu o starostima. Belgija je protiv Kanade i Maroka imala jedanaestoricu prosječne dobi 30,5 godina. Hrvatska je protiv Maroka imala nešto mlađu (29,2) postavu u odnosu na onu s Kanadom (29,5). Je li oko godine dana prosjeka toliko značajno da se Belgijance drže starima? Neovisno o realnosti kako godine nisu presudne, poigrajmo se s jednom promjenom. Izdvojimo li najstarije igrače u obje postave, Modrića (37) i Vertonghena (35), te uvedemo Majera (24) i Faesa (24), prosjek za Hrvatsku iznosi 27,8, a za Belgiju godinu više - 28,9 godina. Uzmemo li u obzir kvalitetu tog veterana (Modrića), tko bi ga se lud odrekao unatoč njegovih 37 ljeta?
U postavi Hrvatske protiv Kanade bilo je 5 igrača od 30+ godina. U Belgiji protiv Maroka bilo ih je 6. Što nas upućuje da različitost tretmana godina i potrošenosti nije baš logična. Vratimo li se četiri godine unatrag, odnosno, na Mundijal u Rusiji, onda ćemo spaziti još nešto zanimljivo.
Hrvatska je u finalu s Francuskom igrala s pet “over 30” igrača (Subašić 34, Strinić 31, Modrić i Mandžukić 33, Rakitić 30), a prosječna dob bila je 29,7 godina. Belgija je u borbi za treće mjesto s Englezima ušla s postavom u kojoj su bila dva “over 30 igrača” (Kompany 32, Vertonghen 31) i prosječne dobi 29,9. Praktično je dob bila ista kod obje reprezentacije. No, Hrvatska je ostavila bolji dojam, izborila je finale i srebro, dok su Belgijanci, godinama prvi u rejtingu FIFA, morali biti zadovoljni broncom i osjećajem neispunjenosti...
Vratimo se aktualnosti. U njoj će iz prve postave finala u Rusiji Hrvatska imati u postavi barem 4 igrača (Lovren u Rusiji 29, Brozović 26, Modrić 33, Perišić 29), dok će Belgija iz malog finala imati vjerojatnih 8 igrača (Courtois u Rusiji 26 godina, Alderweireld 29, Vertonghen 31, Tielemans 21, Witsel 29, De Bruyne 27, Hazard 27, Lukaku 25). Godine tih Belgijanaca upućuju da su više manje logične za tretman iskusnije, a ne baš prestare momčadi...
Ono što je, dakle, važnije od datuma rođenja i aktualne dobi, to je prije svega forma pojedinca, pa kolektivna forma i naposljetku učinak koji je posljedica (i) dva spomenuta faktora.
Starosna potrošenost
Hrvatska je svoje ponajbolje rezultate ostvarila u više-manje sličnoj dobi koju sada imaju i Belgijanci. S obzirom na to da su oni poznati kako su fizičkim potencijalom vrlo snažna reprezentacija, njihove probleme ne bi trebalo tražiti unutar životne dobi, nego prije svega unutar živosti odnosa unutar grupe. Na tom planu, uvjerljiv je dojam, postoje ključni problemi za Roberta Martineza, odnosno, uzroci negativne atmosfere oko Belgije. Dobra vijest za izbornika Belgije, a ujedno i briga za izbornika Hrvatske, jest da se ti problemi, za razliku od tereta starosne potrošenosti, mogu dovoljno sanirati u natjecateljskom trenutku. Štoviše, upravo natjecanje i njegovi mogući dobici opcija su u kriznoj fazi koja može pomoći prevladavanju međusobnih neslaganja. Naglašavamo riječ “opcija”, ne zaboravljajući da je ključna realizacija...
Uhvaćen ritam
Hrvatska je u prednosti jer joj igraju dva rezultata, te što ima očito homogeniju grupu i kompaktniju momčad. Ti su faktori jako važni na ovakvim turnirima. Kao što je jako važno što se primjećuje da su Vatreni maksimalno oprezni i fokusirani, te ne podliježu utjecaju stvorene atmosfere kako su Belgijanci raspadnuti i kao takvi lakši suparnik. Hrvatska će morati biti u najboljem izdanju da ne bi svojim slabostima omogućila da se Belgiji dogodi upravo ono što je kod njih priželjkivana “opcija”. A to je preokret u pristupu i formi te posljedična pobjeda, koja može onda revitalizirati atmosferu, inicirati velike preokrete u kontekstu atmosfere, ambicija te posljedičnih plasmana. Za Belgiju nije samo problem “unutrašnji” nego i vanjski jer Hrvatska djeluje kao da je uhvatila pravi ritam.