OZAN KOSE Afp
VATRENI SU HIT

NYT: Momčad koja odbija izgubiti ima ‘Čovjeka s maskom‘, a njega je mimoišla samo jedna stvar, i to je šteta

‘Hrvatska je postala momčad koja svoje suparnike ne pobjeđuje, koliko ih u biti nadživljava‘
Piše: Dean BauerObjavljeno: 13. prosinac 2022. 08:50

Jim Carey je 1994. navlačio, najčešće pod okriljem noć, na lice neku čudnovatu zelenu masku koja mu je davale iznadljudske sposobnosti. Od brzine do snage. Usputno mu pripomagale u emotivnom približavanju Cameron Diaz. To je onako, u najkraćim crtama prepričani scenarij jednog djela na celuloidnoj vrpci. "The Mask", tako se film zove. Okvirno sat i pol dobre zabave. No, to je ipak fikcija. Postoji i tip kojem bi pristajao nadimak "Maska" ili radi bolje prodaje na inozemnom tržištu, opet baš kao i u Hollywoodu, "The Mask". Naš, Hrvat s maskom, Joško Gvardiol.

E, pa taj se tip dojmio očito i američkog kolege novinara iz jedne "malene tiskovine". Zove se Rory Smith, Amerikanac iz Londona, stručnjak za nogomet, a piše za New York Times. Ljudi i ondje pišu o Gvardiolu. Zapeo im za oko. Prvo, sasvim sigurno zbog maske, ali kada se lopta zakotrljala travnjacima katarskim, onda spoznaše i čarobnjaštvo hrvatskog "The Mask". Ono što je posebno čudno New York Timesu (a nisu baš jedini) jest da Gvardiol nikad, baš niti jednom dosad na ovom SP nije nakon neke utakmice proglašen kao "man of the match" ili igračem utakmice. To je nešto što FIFA bira nakon svake utakmice.

image
GABRIEL BOUYS Afp

Pa tako i New York Times piše...

"U dosadašnjih pet utakmica hrvatski su nogometaši četiri puta imali igrača utakmice: dvaput vratara, stručnjaka za jedanaesterce Dominika Livakovića, a po jednom Luku Modrića i Andreja Kramarića.

Doista, velik dio hrvatskog puta do polufinala predstavljen je kao priča usredotočena i vođena od Modrića (sa značajnom pojavom Livakovića). Modrić je nedvojbeno najbolji igrač. On je jedini dobitnik Zlatne lopte. On je gotovo sigurno najbolji vezni igrač svoje generacije. Pa ipak, ovdje nije bio najbolji igrač svoje momčadi. Ta čast pripala je Jošku Gvardiolu" - drži New York Times odnosno novinar Rory Smith koji izvješćuje iz Katara.

"Nije teško zamijetiti zašto je Gvardiol tako učinkovit. Dvije osobine koje se odmah ističu na njemu su njegova veličina - on je gotovo pa isklesan od bazalta - i činjenica da nosi masku. Nije pokrivalo za lice. Nije zaštitna maska N95 protiv korone. Ne, on nosi masku koju je, čini se, posudio od Micka Foleya, ili zatočenog francuskog kralja. Tu je da zaštiti slomljeni nos, ali izgleda, barem iz daljine, kao da je napravljena od kože i spojen čeličnim klinovima.

image
GIUSEPPE CACACE Afp

Međutim, Gvardiolov talent može se precizno ocijeniti prema tome koliko se malo toga ne događa u njegovoj blizini. Njegov uspjeh su sve prilike koje ne dolaze, svi golovi koji nisu postignuti, svi napadi za koje se čini da su nestali u ništa. Najveća je zamisliva pohvala reći da je, većim dijelom ovog turnira, Gvardiol spriječio da se bezbrojne prilike uopće dogode.

To nije prepoznato ni u jednoj nagradi, ali to ne znači da nije važno. Hrvatska ne bi bila blizu finala Svjetskog prvenstva bez Modrića, naravno. Ali njegov čovjek pod maskom nije bio ništa manje značajan, ništa manje ključan. Šteta što je nagrada jedina stvar na ovom turniru koja ga je mimoišla" - piše Rory Smith za New York Time o hrvatskom čovjeku s maskom.

Momčad koja odbija izgubiti

"Norveška nije bila na Svjetskom prvenstvu u ovom stoljeću. Irska nije uspjela od 2002. U obje države živi milijun ljudi više nego u Hrvatskoj. Čak je i Grčka, s više no dvostruko većim brojem stanovnika i reprezentacijom koja je osvojila Europsko prvenstvo 2004., bila na samo tri od proteklih osam Svjetskih prvenstava. Hrvatska, nasuprot tome, ne samo da je postala stalni sudionik ovih događaja, već se pojavila kao istinska, momčad sposobna - kao što je bila ona iz 1998. - ne samo odigrati jedno impresivno natjecanje kao u Rusiji 2018., već se vratiti četiri godine kasnije, s drukčijim skupom igrača, i to sve ponoviti" - pridodaje New York Times.

"Gotovo svaki mladi igrač u Hrvatskoj provodi vrijeme u početku karijere u jednom od dva velika kluba, zagrebačkom Dinamu i splitskom Hajduku, što znači da nove igrače u reprezentaciji uglavnom dočekuju poznata lica. U reprezentaciji stalno ističu riječ ‘obitelj‘, ali to je puno više od puke marketinške priče.
Sada, drugi put u četiri godine, Hrvatska stoji na rubu nemogućeg. Pobjeda nad Argentinom odvela bi ih u drugo uzastopno finale Svjetskog prvenstva. Momčad koja ne želi biti poražena spremna je otići do kraja. Ta neumornost, to nepristajanje na poraz, postalo je hrvatski zaštitni znak. Na SP 2018. u Rusiji i do polufinala protiv Argentine u Kataru, Hrvatska je odigrala pet nokaut utakmica. Svih pet su otišle u produžetke. Četiri i do jedanaesteraca. Hrvatska ih je sve dobila. Postala je momčad koja svoje suparnike ne pobjeđuje, koliko ih u biti nadživljava.

I to je to. Hrvatska - momčad koja odbija izgubiti!"


POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST

"Baš mi je jako žao što Oršić ima malu minutažu, ja bih s njim probao!" Tim je riječima nogometni trener Domagoj Abramović objasnio zbog čega bi krilnog napadača Dinama stavio u prvu postavu na utakmici protiv Argentine. Odgovore na sva ostala pitanja vezana uz polufinale SP-a pogledajte u našem novom Mundocastu:

Linker
26. studeni 2024 19:42