U bogatoj igračkoj karijeri, nekadašnji lijevi branič, Danijel Pranjić (41), osjetio je draž igranja na tri velika natjecanja. Odijevao je hrvatski dres na Europskim prvenstvima 2008. godine u Austriji i Švicarskoj, te četiri godine kasnije u Poljskoj i Ukrajini, kao i na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u Brazilu.
Upisao je 58 nastupa za Hrvatsku, postigao je jedan pogodak, a nakon igračke karijere ostao je u nogometu. Danas je trener zagrebačkog Trnja u 2. NL, odnosno u trećem rangu natjecanja...
- Cilj nam je ove sezone izbjeći borbu za ostanak u ligi, nadam se da ćemo u tome i uspjeti - rekao nam je Pranjić i osvrnuo se na još jedan veliki uspjeh naše reprezentacije na SP:
- Ta je bronca spektakularan rezultat, možda čak i veći od ruskoga srebra! Jer, dogodila nam se smjena generacija, oprostili su se Subašić, Rakitić, Mandžukić, Ćorluka... Malo je reprezentacija koje tako bezbolno promijene momčad i uvedu nove, mlađe igrače, a istodobno zadrže mjesto u samome vrhu. Ovo što Hrvatska već godinama radi zapravo je fantastično, doista možemo reći da smo svjetska nogometna velesila - kaže Pranjić.
- Međutim, moglo je sve i drukčije završiti, još se jednom potvrdilo koliko je tanka ta crta između uspjeha i neuspjeha. Aludiram, dakako, na našu utakmicu protiv Belgije, svašta smo tada proživjeli i preživjeli, malo nas je i sreća pomazila, pa smo prošli skupinu, a mogli smo se već tada vratiti doma. No, kad smo već prošli, mogli smo možda i otići do kraja, do finala, jer je utakmicu protiv Argentine presudio onaj nepostojeći kazneni udarac i tada je sve otišlo u njihovu ulicu - govori Pranjić.
Lijepa budućnost
Uvijek je teže ostati pri vrhu, nego se uspeti gore, kakva je budućnost Hrvatske?
- Lijepa, uvjeren sam u to! Veseli me što fenomenalni Luka Modrić ostaje kapetan ove momčadi, čini mi se da njegova razmišljanja idu u smjeru oproštaja na Euru 2024. godine, plasiramo li se, dakako, na to natjecanje. Pretpostavljam da bi se, od ovih igrača, od nacionalne vrste mogao oprostiti samo Domagoj Vida, a većina njih ostat će do kraja već spomenutog Eura. A onda ćemo vidjeti...
Što vam se na SP najviše svidjelo kod naše momčadi?
- Svi govore o tom zajedništvu, da je momčad disala kao jedan, ali meni se najviše svidjela igra na rezultat! Naravno da svi volimo gledati lijep nogomet, tehnički dotjeran, s mnogo prilika i pogodaka, ali takve predstave nisu jamstvo dobroga rezultata. A na SP se traži isključivo dobar rezultat. I vidjelo se da je izbornik Zlatko Dalić, sa svojim stručnim stožerom, inzistirao na igri na rezultat. I to od prve utakmice s Marokom, govorilo se poslije da nismo igrali dovoljno napadački. A moj je stav da smo igrali dovoljno oprezno, jer je najvažnije bilo ne izgubiti prvu utakmicu na turniru. Da smo tada bili poraženi, onda bismo se morali “vaditi” protiv Belgije, to bi nam bio ključni dvoboj, u kojem bismo morali tražiti pobjedu. A ovako nam je i remi bio dovoljan za prolaz. I to me zapravo najviše raduje, ta spoznaja da je Hrvatska napokon naučila igrati na rezultat. Ma sjetimo se samo moje generacije, na Eurima 2008. i 2012., svi su nas tapšali po ramenima i govorili da igramo lijepo za oko, ali završnicu nikad nismo vidjeli, u Poljskoj nismo ni prošli skupinu. Ovakav mi je rasplet znatno draži, uvijek je rezultat na velikom natjecanju na prvom mjestu.
Kako ste vidjeli naše reprezentativce na vašoj poziciji lijevoga braniča, izmjenjivali su se Sosa, Barišić, pa čak i Perišić?
- Na kraju je Perišić ostavio najbolji dojam! Protiv Maroka smo, i zbog Perišića na toj poziciji, odigrali i lijepo za oko, a i pobijedili smo. Donio je mnogo dobrih stvari, u njegovoj je glavi napad temeljna orijentacija, ali je toliko trkački i tjelesno moćan da stigne sve zatvoriti i ispraviti, ne samo svoje, pogreške. Sosi je ovo bilo prvo veliko natjecanje, osjetilo se da igra pod “ručnom kočnicom”, osjetio se taj strah od pogreške. Barišić je odigrao solidno, no ta je lijeva strana ipak malo zakazala, znatno smo bolje izgledali po desnoj strani preko Juranovića.
Neprocjenjivo iskustvo
Koliko je na dobro ozračje u hrvatskoj svlačionici utjecao mlađahni Stručni stožer kojeg je sastavio Dalić, koliko su Olić, Ćorluka i Mandžukić pridonijeli stvaranju tog zajedništva?
- Zanimljivo je to pitanje i baš sam o tome dosta razmišljao, jer se bavim trenerskim poslom. A igranje nogometa i treniranje neke momčadi, na bilo kojoj razini, posve su suprotne stvari, to su apsolutno različiti poslovi. Bilo je mnogo sumnji u Dalićev odabir, postavljali su se upiti jesu li ti dečki premladi, pa što ga oni mogu savjetovati, itd... No, mišljenja sam da je Dalić povukao odličan potez i pogodio je s njima. Ne ulazim sad u to hoće li oni jednoga dana biti treneri, o tome će oni odlučiti. Ali, na ovakvim je natjecanjima neprocjenjivo iskustvo ljudi koji su svašta prošli u igračkoj karijeri, osjetili su i gorčinu poraza, kao i slast uspjeha. Stoga je Dalić definitivno pogodio s njima, taj je triling bogatstvo ove reprezentacije. Jer, svi oni imaju što reći tim mlađim igračima, gdjekad je dovoljna samo jedna Olićeva riječ nekome od igrača, pa da se neke stvari promijene nabolje - smatra Pranjić.