Nakon bolje igre Argentina je pobijedila Hrvatsku i ušla u finale svjetskog prvenstva. Vatreni su nakon fantastičnog hoda do polufinala jednostavno naletjeli na fizički moćnijeg i puno svježijeg suparnika te objektivno nisu pokazali snagu da ovu utakmicu mogu preokrenuti. Istini za volju biti će dosta priče oko jako važnog trenutka, sporno dosuđenog jedanesterca od strane neuvjerljivog suca Orsata.

Taj trenutak ima određenu težinu jer je do tada bio dojam da Hrvatska kontrolira utakmicu. Nakon što je Messi pogodio sa kreča, taj se dojam razvodnio jer je Argentina dobila na dodatnom samopouzdanju i uskoro je povisila vodstvo nakon vezanog slijeda naivnosti naših igrača. Alvarez je kroz sredinu dugo u trku prolazio kao da ga nitko ne želi zaustaviti i onda uz dva odbijanca (Juranović, Sosa) poentirao.

Bilo je već tada vidljivo da Vatreni nemaju potrebnu energiju da se vrate u utakmicu. Argentina je bila vrlo čvrsta, kompaktna, poslovično agresivna, sa super raspoloženim Leom Messijem te Alvarezom preuzela je kontrolu utakmice. Lionel Scaloni je očito na tu kartu, agresivnosti i fizičke nadmoći, najviše fokusirao svoju taktičku postavku. Izabrao je klasični 442 sustav, u kojem je rasporedio igrače tako da dupliraju bokove, ali i kompaktno u defenzivnom bloku guše sve ambicije našeg veznog reda u građenju igre.

Jedini raspoložen da stvara višak u sredini okomitim prodorima bio je Kovačić, ali nakon što bi prošao prvu fazu suparničke markacije odmah bi uslijedio "bodiček" drugog igrača. Problem naših da se nametnu u igri prema naprijed bio je sve vidljiviji. Pašalić i Perišić na krilima nisu mogli stvoriti višak. U sredini su Brozović-Kovačić-Modrić stalno bili pod pritiskom, a kako ni Kramarić nije uspijevao pronaći prostor između linija da primi loptu, svaki pokušaj napredovanja brzo bi se prekinuo.

Neuvjerljiva igra Hrvatske prema naprijed nije bila jedini problem. Naš vezni red teško se nametao suparničkom, koji je imao igrača više, a sa energijom koju su iskazivali Argentinci, činilo se da ih je još i više. Zato su sve češće nakon vodstva dolazili u završnicu sa dosta igrača i stvarali probleme posljednjoj liniji.

Manjak kompaktnosti između linija, bolji duel Argentinaca, brže tranzicije suparnika, sve su to sastojci koji su ukazivali na najveći problem Dalićeve momčadi -nedostatak snage. Vatreni su trčali koliko su god mogli, borili se, ali sve je to bilo nedovoljno za ovakvog suparnika, koji je svakom dojmu pretpostavio pragmatičan pristup igri za rezultat. Kad onda takva momčad, fizički moćnija i opasnija, na svojoj strani ima takvog fenomena kao što je Lionel Messi, tada je jasno u kojem će pravcu ići utakmica.

Umorna Hrvatska je izgubila i nema za čime žaliti u ovoj utakmici. Sada se treba kako tako osvježiti, možda uvesti nekoliko novih igrača koji su manje igrali pa da se krene u borbu za broncu. Neovisno o ovom porazu uspjeh Hrvatske je fantastičan. Neovisno o ishodu u borbi za treće mjesto, taj se uspjeh neće umanjiti. Hrvatska može u svakom slučaju uzdignuta čela zaključiti ovaj Mundijal kako god završila natjecanje, jer su njeni igrači i izbornik pružili sve što su mogli. Čak i nešto više...

POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST

"Za nas je finale u subotu". Tim je riječima Nikola Jurčević istaknuo važnost utakmice za treće mjesto na SP-u koje će Hrvatska igrati u subotu. Jučrević je i analizirao sve događaje s utakmice protiv Argentine, a što je rekao o greškama koje su Vatreni radili pogledajte u Mundocastu: