Tanak je Dalićev notes novih i ohrabrujućih saznanja nakon generalke sa Saudijskom Arabijom. Sve vrijedno spomena stalo bi vjerojatno u onih nekoliko mourinhovskih črčkarija, za kakvima treneri tijekom utakmice ionako posežu iz nelagode jer su shvatili da ih kamerman baš uporno zumira.
Što bi na tih nekoliko listića za špeceraj napisao hrvatski izbornik? Da je Andrej Kramarić i poslije za njegove standarde tanašne polusezone u Hoffenheimu (tri gola u 14 bundesligaških nastupa) njegov prvi napadački izbor. Već nakon ulaska s klupe početkom drugog dijela, govorom tijela i željom da sudjeluje u izgradnji akcija na centru, Kramarić je demonstrirao da je Rijad doživio kao uzletište prema velikom natjecanju, priliku za sljedeću eksploziju i novu epoletu na prsima.
Minutažu je iskoristio maksimalno: dojam je da mu je prvi gol poništen zbog krajnje upitnog zaleđa, ali kod drugog, pobjedničkog pogotka, sve je od prvog kontakta odradio prepoznatljivo kramarićevski. Mekano primanje lopte na širokom prostoru, očekivan produženi dribling u desnu stranu, i precizna egzekucija.
Lopta kao neprijatelj
Prije nego što ga je lakša ozljeda izbacila iz pogona, Marko Livaja je na natječaju za napadača reprezentacije figurirao za nijansu bolje od konkurenata. Izbornik, međutim, nije htio riskirati s Livajom pa je priliku kao starter dočekao Bruno Petković. U Dinamu jedan od ključnih igrača unazad više sezona, u okruženju nepoznatih lica, on je u srijedu djelovao kao da se upravo spustio padobranom na neobilježeni teritorij, nakon čega mu je preostalo samo da se zbunjeno počeše po tjemenu. Neću biti osobito originalan ako primijetim da se Petković predstavom u Rijadu vratio na začelje Dalićeva rostera, na kotu s koje se teško probiti do minutaže na Svjetskom prvenstvu.
Ali nije Petković personifikacija jednog promašenog eksperimenta, jer u prvom poluvremenu bio je okružen društvom indisponiranih igrača. Mario Pašalić je na mjestu lažnog desnog krila uglavnom promatrao kako igra teče mimo njega. Na drugoj strani napada, Nikola Vlašić je pokazivao više inicijative, ali se borio s loptom kao s neprijateljem, redovito se okretao leđima golu i vraćao igru u rikverc, tražeći bolju suradnju s veznim igračima. Nitko, naravno, nije zaslužio izletjeti iz Dalićeve ladice s napadačkim rješenjima na temelju jedne partije: Vlašić je za kratkog boravka u Serie A hipnotizirao Torinove navijače, u toj konkurenciji Pašalić već godinama igra ozbiljan nogomet, a Petković je poseban igrač, čiji je nogomet u trenucima nadahnuća praznik za navijačke oči. Ali u paketu, oni očito nisu komplementarni.
Gvardiol i Šutalo sigurni
Što je "vatrenima" nedostajalo za ambiciozniju igru? Nema velike mudrosti u odgovoru - Luka Modrić i Ivan Perišić. Veterani su ulaskom sredinom drugog poluvremena oplemenili utakmicu i Dalićevoj momčadi dali drukčiju dimenziju. Kada je u završnici dijagonalnom loptom raširio teren za Kramarićev bijeg i pogodak, djelovalo je lako kao na treningu, ali sličan potez poput Modrićeva u prethodnih sat vremena nismo stigli vidjeti. Brozović je tražio dodavanja uz nulti rizik, dok se ostali vezni igrači nisu uspjeli nametnuti u kreaciji. Djelomice i zato što su Saudijci igrali neočekivano dobar nogomet. Nostalgija za obiljem i otpor prema profesionalizmu brzo vrate u domovinu i one rijetke ovdašnje zvijezde koje se ohrabre okušati u Europi, ali to ne znači da su nepismeni igrači. Tako je, recimo, Al Dawsari u više akcija sakrio loptu igračima koji talent bruse u najvećim klubovima i već za pojasom drže više utakmica Lige prvaka.
Luka Sučić i Josip Stanišić osvanuli su u prvih 11 na platformi dobrih nastupa za RB Salzburg i Bayern, ali u vrelini Rijada izgledali su tek kao prosječni igrači. Kao i u slučaju trojice ofenzivaca, njihovu klasu i mogućnosti bilo bi promašeno osporavati, ali kako stvari stoje, konkurenciju će zaoštriti na sljedećem velikom natjecanju, dok će u Kataru samo "dobacivati ručnike" prvotimcima.
Čvrst gard, hladnokrvnost i odlučnost u startovima krasili su igru Lovrena i Erlića, barem do sredine drugog dijela, kada je Erlić skuhao opasnu situaciju pred Livakovićem. Na obojicu Dalić može računati s punim povjerenjem, iako se stječe dojam da su Gvardiol i Šutalo već rezervirali dva stoperska dresa.