Cristiano Ronaldo nije uspio lijepo odšetati u zalazak sunca. Nakon posljednjeg zvižduka četvrtfinalne utakmice Svjetskog prvenstva u Kataru s Marokom, kamere su uhvatile grimasu razočaranja legende i pokušaj susprezanja suza, što mu ipak nije uspjelo tijekom prolaska kroz tunel ispod tribina.
Ništa epsko ili nešto što može upasti u oči ako ne razumijete kontekst toga plača - jedan od najvećih sportaša u povijesti oprašta se od najveće scene koju donosi samo Svjetsko prvenstvo, a onda i vjerojatno vrhunskog nogometa. Ronaldo možda može igrati i na Svjetskom prvenstvu 2026. godine koje zajedno organiziraju SAD, Kanada i Meksiko, Cristiano je sam rekao da će na teren do 40. godine. Ali čak i ako se to dogodi, u reprezentaciji može imati samo ulogu mentora, ali više ne i važnog igrača. Više to nije bio ni u Kataru...
Zabijao samo u skupini
Na svjetskim prvenstvima Cristianu Ronaldu zapravo nikada nije išlo. U Njemačkoj 2006. godine Portugalci su zauzeli četvrto mjesto, ali sam Ronaldo zabio je samo jednom - i to protiv Irana u grupnoj fazi u pobjedi 2:0. CR7 je na Svjetsko prvenstvo 2010. stigao kao već zvijezda planetarnih razmjera, ali opet nije pokazao ništa posebno - samo gol + asistencija, a Portugalci su se oprostili već u osmini finala nakon poraza od Španjolske.
Na Svjetskom prvenstvu 2014. godine Portugal nije ni izašao iz skupine s Njemačkom, SAD-om i Ganom, a Ronaldo se opet ograničio na jedan gol. U Rusiji je prije četiri godine ispalio hat-trick protiv Španjolske u 3:3 remiju u skupini. Bio je to njegov najbolji nastup na svjetskim prvenstvima uopće. Također, te 2018. godine njegov pogodak donio je Portugalcima pobjedu nad Marokom u skupini, no eliminacija u osmini finala od Urugvaja brzo je završila portugalsku avanturu.
A sada u Kataru, kao kulminacija, Cristiano Ronaldo leti kući sa Svjetskog prvenstva nakon što je u četvrtfinalu izgubio od autsajdera Maroka. U drugoj utakmici u nizu u kojoj je ulazio s klupe. Pikantna mrlja na kraju pisma koje nema baš lijepi završetak. Navijači Cristiana Ronalda reći će da je sve moglo biti drugačije da je njihov idol igrao od prve minute. No, malo tko realan će ih podržati. Zabio je Ronaldo u skupini jedan gol - s 11 metara u pobjedi nad Ganom - uz vrlo skromne igre, ali i otvorenu ljutnju kad bi morao prepustiti teren nekome s klupe. Stavio je svoj ego iznad interesa momčadi.
Opsesija rekordima
Ronaldo je kroz tolike godine bio lider i glavna zvijezda svoje reprezentacije. Ali nije postao ono što je Olivier Giroud za Francusku - učinkovit i ujedno koristan napadač koji će se u svakoj situaciji uvijek pokušati napraviti ono što je najbolje za momčad, a ne samo tražiti gol u potrazi za novim rekordima. I ta je opsesija za golovima obilježila sadašnjeg Ronalda, kapetana, koji je prvi u suzama otišao u svlačionicu nakon poraza od Maroka, ostavivši i svoju momčad i navijače negdje u pozadini.
Vječno podcijenjeni Giroud iste večeri napravio je ono što velikom Cristianu nije uspjelo u cijeloj karijeri - zabio je u nokaut fazi Svjetskog prvenstva i doveo Tricolore u polufinale. Tamo će Hrvatska i Maroko pokušati spriječiti Argentinu i Francusku da u završnici pruže finale koje svijet zapravo sanja.
Semafor nikome u nogometu nikada nije obećavao pravdu, pa nema smisla dizati nepotrebnu histeriju oko Ronaldova oproštaja od Svjetskog prvenstva. Ovo je za njega bio samo jedan turnir, a odigrao ih je bezbroj. I fokusirati se samo na njega u ocjeni nečijeg životnog (ne)uspjeha znači potpisati vlastitu pristranost. Cristianova veličina već je zapisana u povijesti, a hollywoodske priče o dječaku koji je osvojio svijet ne moraju uvijek imati sretan završetak. Svjetska prvenstva na koncu nisu ispala njegova pozornica. Tako je to, svatko ima neku svoju crvenu krpu...