Činjenica da je reprezentacija Kanade osvojila prvo mjesto u kvalifikacijama CONCACAF-a za Svjetsko prvenstvo nikoga nije impresionirala. Loptanje na tlu Sjeverne Amerike oduvijek se smatralo inačicom nogometne igre, opskurne kvalitetom. Poglavito među Europljanima, koji sumnjičavo gledaju prema svemu što nogomet nudi izvan Lige prvaka (ili Europske lige).
Trebamo li se suočiti s vlastitim predrasudama? Ili su događanja na Svjetskom prvenstvu u Kataru tek sporadični bljeskovi autsajdera, koji se na nogometnom nebu pojavljuju ciklički poput Halleyjeva kometa?
Kako god, nakon nekoliko uvodnih dana natjecanja, moramo skrušeno konstatirati da je najdojmljiviji nogomet prezentirala momčad Kanade!? Igrači, od kojih su nam na periferiji prisjećanja ostali tek pojedinci koji igraju (uglavnom marginalne uloge) u europskim klubovima, odigrali su protiv Belgije (jedne od najmoćnijih europskih reprezentacija) nadahnutu utakmicu. Njihovu su prezentaciju kritičari opisali kao - "moderan nogomet", igru prepunu agresije, taktičkog kretanja (impresivno je koliko kanadskih igrača sudjeluje u završnici svake napadačke akcije) i visoke tehničke izvedbe.
Istina, Kanada je utakmicu protiv Belgije izgubila (0-1). No, epilog tog dvoboja sugerira da predrasude o kanadskoj reprezentaciji imaju i u sudačkoj organizaciji. Prevladava svekoliki dojam da je autsajder F skupine drastično zakinut nekim odlukama arbitara (na terenu, ali i u VAR sobi).
Možda događanja vezana uz kanadsku momčad ne bismo toliko problematizirali da se ne radi upravo o sljedećem suparniku hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu (nedjelja, 17 sati). Ako slijedimo nogometnu filozofiju koja definira da je "svaka momčad ogledalo svog trenera", moramo se zapitati: tko je taj John Herdman?
O liku, za kojega nogometni svijet donedavno nije čuo, mogao bi se snimiti intrigantan film. Dakle, spomenuti je John Herdman rođen prije 47 godina u engleskom Consettu, gradiću od 25.000 stanovnika u sjeveroistočnoj Engleskoj, nedaleko Newcastlea. Više od stotinu godina lokalna je zajednica živjela od proizvodnje čelika. Njegov djed, također John, bio je sindikalnim vođom u željezari, a otac Norman zarađivao je kao električar na istom mjestu. No, posljednji ostaci industrijske revolucije dokinuti su 1980., kada su se visoke peći u Consettu zatvorile. Uslijedila je ekonomska kriza i financijski iznimno izazovno razdoblje u obitelji Herdman.
Posljedično, Herdmanovom je ocu dijagnosticirana depresija. Brak Johnovih roditelja se raspao, a on se već u dječačkoj dobi suočio sa životnim izazovima. Već sa 16 godina počeo je pohađati tečajeve za nogometnog trenera, a inspiriran igrom brazilske reprezentacije, edukaciju je završio među "cariocama". Već je u ranim 20-ima osnovao vlastitu nogometnu školu, a učinkovitost njegovih metoda prepoznali su i u Sunderlandu, gdje je dobio posao u omladinskoj akademiji. Međutim, John Herdman brzo je shvatio da su mu mogućnosti napretka (vježbao je dječake do 9 godina) poprilično skučene, ponajviše zbog konzervativnih shvaćanja kako trener bez igračke karijere nije predodređen za visoke dosege.
Stoga je Herdman sreću potražio - na Novom Zelandu! Šaljivčine će ustvrditi kako se ondje počeo baviti nogometu srodnim sportom. Prihvatio se treniranja žena. Iako je visok svega 165 cm, ostavio je na njih upečatljiv dojam. Bespogovorno su ga slijedile. Herdman je nogometnu ekipu Novog Zelanda vodio na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., a od 2011. preselio se u Kanadu. S nogometnom ekipom Kanade osvojio je dvije olimpijske medalje (bronce), u Londonu i Rio de Janeiru.
Kada je Nogometni savez Kanade 2018. Herdmana imenovao izbornikom muške reprezentacije, mnogi su tu odluku dočekali - s podsmjehom. Počeci su bili iznimno zahtjevni. Herdman je zatekao neambicioznu i razjedinjenu momčad. Prvo okupljanje završilo je s nekoliko tučnjava među igračima. No, novi je izbornik inzistirao na homogenosti skupine, proklamirajući u svlačionici dotad nepoznatu riječ: bratstvo! Osim statusa "velikog motivatora", Herdman je igrače impresionirao studioznošću i taktičkim znanjem. Branič Alistair Johnston prisjetio se kako je uoči jedne kvalifikacijske utakmice dobio za pripremu dokument od 64 stranice, obogaćen statistikom suparnika.
Neposredno nakon poraza od Belgije, Herdman je svojim igračima održao "motivacijski govor" i zaključio: jeb.. ćemo Hrvate! Mediji su njegovu retoriku nazvali prostačkim i vulgarnim istupom.
Ali, oni stariji kroničari hrvatske reprezentacije punih šest i pol godina slušali su slične motivacijske ekshibicije. Ćiro Blažević u epilogu svoje besjede najčešće je rabio rečenicu: jeb.. ćemo im mater! A kao trener Dinama znao je skinuti s ruke zlatni Rolex, baciti ga gnjevno na pod i skačući po njemu prosiktati: želim da ih ovako zgazite! Igrači bi ga gledali u čudu, razjapljenih čeljusti...
- Moram izborniku Kanade čestitati na igri njegove momčadi protiv Belgije, ali ne mislim da su naše nogometne doktrine identične. Njegova mi izjava zvuči kao prijetnja, pa čak i omalovažavanje suparnika. Ja to nikada nisam radio. Riječi kanadskog izbornika prije bi mogle motivirati naše nego njegove igrače. Nadam se da će u konačnici i imati takav učinak - prokomentirao je Ćiro što misli o svom "dvojniku" na kanadskoj klupi.
O "onome" prije početka priprema za utakmicu s Kanadom, bivši je izbornik kratko prozborio:
- Bolje da ništa ne kažem o premijeri s Marokom. Nažalost, usrali smo se...
"Izbornik Zlatko Dalić će sigurno promijeniti dva igrača za utakmicu protiv Kanade". Tim riječima je Nikola Jurčević najavio drugu utakmicu Vatrenih na SP-u u Kataru. O kojim se igračima radi, što očekuje od utakmice protiv Kanade, a što je bilo najgore protiv Maroka pogledajte u našem Mundocastu: