Među navijačima koji su cijelo vrijeme u Kataru je i Marijan Novoselac, doajen reprezentativne navijačke scene koji je u Dohi ostao u medijskoj sjeni. Svojom voljom.
"Išao sam u pustinju, na vožnju po dinama, stradala mi je kralježnica pa sam nekoliko dana pretežno odležao u krevetu, a morao sam potražiti i pomoć u bolnici", kazao nam je Novoselac koji je bio na svim svjetskim prvenstvima na kojima je igrala Hrvatska.
"Odmah sam uzeo povratnu kartu 19. prosinca, nisam nimalo dvojio."
Od anegdota koje su doživjeli njegovi Šokci i Slavonci najradije priča jednu.
"Došli smo prijatelj Tom i ja na Kataru, to je zaista najljepši kutak Dohe, napravljene je kako je nekad grad izgledao. Razne su priredbe trajale po cijele dane, da bismo ugledali dva janjca na ražnju. Vrte se onako, kao kod nas. Pitamo kad će biti gotovi, kažu u 16 sati. Vratimo se, dakako, možemo li naručit? Možete, odgovore nam. Mi bismo tri kilograma, da poneseno i prijateljima. Malo rebrica, malo glave, svega pomalo, nadobudno govorimo, a oni nas blijedo gledaju. Što? Kako? Što je vama? Pa ne ide to kod nas tako? Nego kako, nije nam jasno", smije se Marijan i ne može načuditi kako arapski svijet servira janje.
"Mi to režemo na sitno kao kebab – priča čovjek, a nama mrak na oči. Od tako lijepog janjeta, umjesto da se pogostimo, oni prave sendviče. Kako im nije neugodno. Možete dobiti jedino janjeći kebab, uporni su, No, fotkali smo dok su se vrtjeli i vratili u apartman. Nismo htjeli ni pogledati te kebabe. Počeli smo se hvaliti prijateljima – mi smo bili na janjetini i pokazujemo slike. Njima sline cure, samo što nam nisu prokleli što ih odmah nismo zvali."
No, nisu gubili vrijeme.
"Sutradan jure oni na Kataru, da se i oni oslade u janjetu s ražnja. Ne pitaju na cijenu. Čuli su da se 400 kuna kilogram, mi im govorimo 200 je kuna cijena, nije previše. Priča se širi. Ali vrate se namršteni – pa tamo su samo sendviči, žale se. Što im reći, ma niste imali sreće, došli ste krivi dan kad se tako servira, probajte ponovno sutra. I da ne budu lijeni, oni i sutradan na Kataru. Na janjetinu. Pravu. Ishod znate, tri dana smo se dobro zabavljali. Što ćete kad kad u Slavoniji, a i svi mi u Hrvatskoj, volimo nešto konkretno s ražnja", ispričao nam je Marijan čija se ekipa mijenjala jer većina je odlazila, vraćala se, kako tko.
"Taman se vraćamo kući za Božić i Novu godinu, bit će janje i to pravo, naše", veseli se Marijan sad povratku u svoje Komletince kraj Vinkovaca.
Na utakmicu za treće mjesto doletjela su tri čartera, od toga s dva je povezan HNS koji surađuje s agencijom Ban Tours.
Drugi put tijekom Svjetskog prvenstva HNS je pozvao i doveo u Katar kompletnu radnu zajednicu. To se dogodilo za susret s Brazilom u četvrtfinalu kad je stiglo sedamdesetak ljudi zaposlenih u Kući nogometa, te ponovno za susreta za treće mjesto na koji ih je došlo šezdesetak. Neki zbog obveza nisu mogli. Smjestili su se i hotelu Marriott, ali bili su i u posjetu Hiltonu u kojem borave igrači.
Na utakmicu za broncu stigao je i kompletan Izvršni odbor. Predsjednik Marijan Kustić bio je stalno s ekipom, ali njegovi suradnici iz nogometna vlade nisu, stizali su na utakmice i odlazili, kako tko, no na kraju su se okupili u kompletnom sastavu. Već u jedan u noći po katarskom vremenu, odmah nakon utakmice HNS-ovci, osim dakako ekipe i ljudi koji je prate, zakazali su čarter let za Zagreb kako bi u nedjelju sudjelovali u organizaciji dočeka te mu prisustvovali.
"Već i četvrto mjesto je grandiozno", redovni su komentari iz HNS-ova miljea s kojima objašnjavaju zašto su se primili organizacije dočeka odmah nakon plasmana u polufinale, prije nego što se znalo hoće li Hrvatska osvojiti medalju.