Kažu da je poseban tip. Hladnokrvan, samopouzdan, diskretan. Ne ide baš na glamur priredbe. Rijetko je i sa suigračima na zajedničkoj večeri kad se nešto slavi. Dođe, odradi svoje 100% fokusirano, maksimalno koliko može, pozdravi i ide svojoj kući. I obitelji. Toni Kroos je atipičan nogometaš po odmaku od glamura. Rođen u DDR-u, devet mjeseci prije ujedinjenja Njemačke, otac nogometaš, a mama prvakinja države u badmintonu, mlađi brat Felix također igrač.
Sportska obitelj, germanska disciplina i fokusiranost. Kroos je k tome bio i ostao vrlo čvrst tip. Kad ga je kao mlađeg kadeta pozvao Bayern, zahvalio je i ostao u Rostocku. Dvije godine kasnije je prihvatio i bio dio Bayerna do 2009., kada je išao na kaljenje u Leverkusen. I onda povratak godinu i pol kasnije, te četiri godine trofejne berbe s Bavarcima, uz osvajanje naslova svjetskog prvaka s Njemačkom u Brazilu. Te je godine, 2014., odlučio otići iz Guardiolina Bayerna.
Nije ga ni Pep odgovorio od tog nauma. Želio je nešto novo i Real Madrid bio je pravi izbor. Jer Toni Kroos, veliki igrač, u Realu je postao globalna zvijezda nogometa, te dio trija veznjaka (s Modrićem i Casemirom), koji će biti tretiran kao jedan od dva najbolja (uz Xavija - Busquetsa - Iniestu) u povijesti nogometa. Svakako najbolji u povijesti Reala, s kojim su osvojili ama baš sve, i to više puta.
Kroos će u siječnju navršiti 33 godine. Ugovor s Realom mu istječe u lipnju iduće godine. Klub stalno potiče produženje, javnost navija da prihvati, trener Ancelotti mu govori isto, Perez je zatečen. Kroos, koji je 2021. nakon Eura zahvalio izborniku Njemačke na suradnji, te nakon 106 nastupa i 17 pogodaka zaključio reprezentativnu eru, “zamoljen” je da još jednom promisli.
Kroosove dvojbe
On je već prije to učinio i prelomio. Kad mu suigrači budu u Kataru, Kroos će sa suprugom i djecom uživati negdje na odmoru. Diskretno, daleko od mondenih adresa i terena influencera.
Kroos drži u napetosti Real. Ne zna hoće li produžiti s Blancosima, ali jedno je siguran, nakon Reala neće biti drugog kluba. Što znači da je realno da će sa 33 godine prestati igrati! Zašto Kroos dvoji? Kažu nam njegovi suigrači da o tome ne priča i oni ga ne pitaju. No, dao je naslutiti uzrok dvojbama. I vrlo je jednostavan. Ako nema jasan status prvotimca neće biti alternativa. I onda još jedan okvir tom pojašnjenju, zapravo bit ovog teksta. Kroos detestira nogomet u kojem su trka i agresija dominantni faktori igre. I kad vidi da oko njega, izuzev Modrića, počinju prevladavati višebojci (Camavinga, Tchouameni), potiče ga na promišljanje ranog odlaska.
Toni Kroos neće igrati u Kataru. Šteta za nogomet. Igrač koji igra i nadigrava se, igrač koji bi vjerojatno u Hrvatskoj, da je nepoznat, bio odbijen na probama. Nije “gladan krvi”, ne tuče se, ne uklizava svake dvije minute, a nije ni sprinter. Kroos je samo španer. U eri prvih iskoraka atletiziranog, agresivnog nogometa(ša) punog elektriciteta, Kroos i Modrić nastavili su stopama igranog nogometa slavnih veznjaka Barce iz Guardioline ere.
Ljudi žele znalce
Kažu danas neimari virtualiziranih vizija atraktivnijeg nogometa kako treba prilagoditi novim generacijama taj sport, skratiti vrijeme i epizode s utakmice kako bi odgovarali smarthovima svih vrsta. Jer, tvrde oni, nogomet gubi na snazi i zanimljivosti. Možda dijelom doista gubi, ali uvjerenja sam da je glavni uzrok tome odmak od igranog nogometa. Forsiranje atletike na zelenom terenu je prava dehumanizacija igre koja je nastajala u prahistoriji najsiromašnijeg tehnološkog doba i postala najpopularnija.
Jer se igra(lo), jer publiku na noge dižu potezi znalaca, dribling, volej, okomica i tehnička elegancija. Tipa Vukas nekad, Boban nedavno, Modrić danas, ne samo u našim okvirima.
Hrvatska je, svaka joj čast, romantični predstavnik te vrste nogometa, i svaki onaj koji u Hrvatskoj promiče odmak od takvog nogometa, čini zlo našem nogometu. Hrvatska na toj osnovi, igre, uvijek profitira. I 1998. i 2018., jer imala je znalce i uz to balans fizički snažnih, a opet dovoljno tehnički potkovanih igrača. Kad god je reprezentacija išla odmakom od te prevlasti igre i njenih “igrača”, nikad se nije dobro provela.
Kakav će nogomet biti u Katru? Na to pitanje nitko nema argument predvidljivosti. U kakvom su tonusu igrači nakon klupskog drila, bez priprema, kako će se pristupiti specifičnostima klime i ambijenta, sve su to nepoznanice. Pogotovo će takvom biti i spoznaja ideje nogometa koju će izbornici sa svojim igračima ponuditi svijetu kao putokaz bliže perspektive igre. S naše strane možemo se samo nadati kako neće dominirati atletski pristupi i siromaštvo kreativnosti, te vica u igri.
Priča o Kroosu, ili ako hoćete o Modriću, ili o sličnim simbolima igranog nogometa, je ono što će uvijek promicati njegovu bit. Nogomet je igra, a ne trkačka disciplina, runda agresije ili bitka izdržljivosti. Hrvatska, dok razvija takve igrače, neće pasti. Posustane li pred najezdom “atletičara” i “boraca”, onda će nastati ledeno doba...