Samo su tri vratara obranila čak tri udarca u povijesti mundijalskog raspucanja penala: jedan je Portugalac Ricardo, kontra Engleza 2006., drugi je Danijel Subašić, protiv Danske 2018., a treći je, evo, njegov nasljednik Dominik Livaković, u sudaru s Japanom 2022. godine...
- Dajte mu podršku, jer on doista jest – taj. Nemoj sumnjati u to.
To nam je rekao Suba u ljeto 2021., dajući dugi ekspoze o svom kolegi, prijatelju i Zadraninu.
- Ako ode van, bit će još bolji. Treba mu "next level" – dodao je tada srebrom ovjenčani vratar "vatrenih".
Sjetili smo se toga u času kada je Livi kao ‘pokemone‘ skupljao japanske udarce s 11 metara. Sjetili smo se, jer između ostaloga, niti Subašić nije proklamacijom dočekan na vratima Hrvatske. Imali smo, kao, sedam-osam sigurnih, oko tri-četiri lomili smo koplja, a Subašić je bio na vratima jer, eto, ionako nemamo boljeg.
Subašić je s tom stigmom stigao u Rusiju, i potom ušao u legendu. Četiri i pol godine kasnije, zadarska je mreža opet najčvršća. U liku i djelu Dominika Livakovića...
Prije raspucavanja, izvadili smo statistiku po kojoj je u karijeri obranio 14 od 54 penala. Što je ohrabrujuća statistika. No, Livaković je stalno, do ove večeri, živio život svoje ekspresije, ali i nekih svojih mana. Koje su neki više zbrajali nego njegove vrline. Od Subašića do danas, a skupilo se četiri i pol godine, Livaković nikad nije doživio punu proklamaciju, i vlastitu vrijednost. Istina, prolazio je kroz krize, Luka mu je držao predavanje, a baš nakon toga, Zlatko Dalić je u paru s kapetanom prelomio i jasno kazao:
- Livi je naš "broj jedan" i tu nema spora!
A Liviju je baš to trebalo. Dominik Livaković sjajan je momak, discipliniran, posvećen, radišan. No, Liviju oduvijek treba mrkva, a ne batina. Imao je i u Dinamu kriznih momenata, ima generalno stvari koje mu priječe transfer kojeg je zaslužio, ali ako je netko zaslužio ovo, onda je to on. Ovo je napokon došla satisfakcija koju je zaslužio. I nakon koje se napokon može potpuno opustiti.
Dojam je da je reprezentativna "jedinica" u "vatrenom" okruženju stalno živjela "drugotni" život, s određenim kompleksom i osjećajem manjka vrijednosti. Ispred njega vedete stranih klubova, a on sa Subinim teškim, ruskim, srebrnim teretom. Na trenutke se i zbog toga osjećao kao "Atlas", koji hrpu ambicija i očekivanja, odnosno ostavljenih obiteljskih srebrnina mora nositi pješke, od Rusije do Katara.
I kada smo ga gledali kada, kao prije četiri godine Subašiću, Hrvati trče njemu u zagrljaj, napokon se činilo da je lakši čovjek. Da je u ova tri penala izbacio i bijes, i strah, i nesigurnost, i da je napokon postao svoj. Ne nasljednik, ne zamjenik, već baš svoj. Konačno, da nakon ovoga i ništa drugo ne napravi, Livi je u ponedjeljak u Dohi potpisao treći najbolji rezultat hrvatskog nogometa u povijesti. Postao je "taj". Postao je lik u liniji Ladić - Subašić, postao je Dominik Livaković!
Imao je svoj put, posut trnjem, uletio je u žrvanj, sjetimo se, kao drugi iz talona, jer "jedinica" je nakon ruskog Mundijala bila garantirana Lovri Kaliniću, a onda se borio sa sumnjama, sa stigmom, s kritikama, i, najviše, ali debelo najviše – samim sobom. I pritom je s gola pratio smjenu generacija, koja nije bila najlakša na svijetu.
U nekome času, čini se od Rusije na Poljudu do Katara, počeo je shvaćati od čega je satkan. Ali, trebala mu je potvrda, ona prava, rezultatska, njegovim imenom označena. Da, shvati to Livi, Hrvatska ima novog junaka. Njegovo je ime tvoje. Prolaz među osam najboljih na svijetu potpisuje - Dominik Livaković. Napokon!