Svi znamo tko su Modrić, Kovačić..., ali ova trojica su tako nogometno bezobrazni da ih je užitak gledati!

Za SN komentira Ivan Leko

Ne mogu se sjetiti da sam ikada s toliko optimizma čekao veliko natjecanje. Baš smo dobri, čak i bolji nego što sam mislio da ćemo biti. Naravno da Svjetsko prvenstvo donosi pregršt zamki, različitih situacija koje ne možeš predvidjeti, kao i da postoji dosta reprezentacija koje su sjajne, ali ne vidim da se ikoga trebamo bojati. I siguran sam da protiv svakog možemo igrati svoj nogomet.

U nekim ranijim vremenima znali smo biti reprezentacija koja ne zna - patiti. Kad kažem patiti, mislim na trenutke u kojima stvari na terenu ne idu onako kako si zamislio, jer je s druge strane suparnik koji je u određenim momentima ili segmentima bolji.

Nema više u ozbiljnom nogometu utakmica u kojima si dominantan svih 90 minuta. Možeš imati 50 ili 60 sjajnih minuta, možda čak i 70, ali ne možeš imati 90. Ne protiv reprezentacija koje su u Top 20, pa i Top 30 na svijetu. I to što nismo znali na adekvatan način odgovoriti u tim kriznijim trenucima, znalo nas je koštati pobjeda.

Sada "patimo" na odličan način. Vatreni i u najtežim trenucima iskazuju mir, ne gube samopouzdanje, ne raspadaju se linije. Igraju dečki svoje jer znaju da će opet doći njihov trenutak, a kad on dođe, pretvaramo se u nemilosrdnu reprezentaciju koja zna kako ugrabiti priliku koju ti suparnik pruža. Dečki sjajno prepoznaju te trenutke.

Znam da Liga nacija nije Svjetsko prvenstvo, ali utakmice koje smo kroz Ligu nacija igrali protiv sjajnih Danaca i još boljih Francuza, temelj su svega ovoga što podvlačim i na njima je sazidan taj moj veliki optimizam. Naši su igrači kroz Ligu nacija postavili standard ponašanja, isprofilirali igru, uloge svakoga tko je na terenu. Mi smo u Dansku i Francusku došli pobijediti i točno smo znali kako moramo igrati da to i napravimo. To mogu samo vrhunske reprezentacije.

Nakon srebra u Rusiji napravili smo značajnu smjenu generacija u kojoj se svaka selekcija na svijetu mora neko vrijeme mučiti, dok se napokon ne stvori željeni balans bez kojeg ne možeš igrati dobro. U Ligi nacija taj se balans do kraja izgradio i dobili smo izvanredan spoj iskustva i mladosti. Svi znamo kolika je vrijednost trojca Modrić - Brozović - Kovačić, svi znamo kakvu klasu ima Perišić, ali za mene je kao trenera uvijek iznimno važno da na terenu imam mlade, gladne igrače, željne afirmacije i velike scene, jer oni su ti koji "senatorima" otvaraju prostor da na pravi način naplate svoje iskustvo i klasu.

S Gvardiolom, Šutalom i Erlićem dobili smo fantastične mlade stopere koji imaju sve odlike modernih igrača. Dečki su tako nogometno "bezobrazni", da ih je užitak gledati. Suparnici nas visoko stisnu, a oni ne paničare, nego kroz mirnu, ali i brzu i točnu predaju lopte otvaraju naše napade. Što je za svakog suparnika bolna spoznaja. Potom se opet "bezobrazno" dižu do centra, ulaze u prazan prostor, odigravaju pasove, nude se... Rade sve to bez suvišnog respekta, a kamoli straha što će se dogoditi kada izgubimo loptu, jer znaju da su dovoljno moćni i brzi, da će se stići vratiti i zatvoriti koridore prema našim vratima. S takvim stoperima mijenja se kompletna kompozicija igre, jer stojimo visoko, linije su nam blizu, pa je majstorima poput Modrića ili Kovačića daleko lakše igrati.

Znam da imamo dvije otvorene pozicije, jedna je startni centarfor, a druga desno krilo. Međutim, ne doživljavam to kao problem, nego i kao svojevrsnu taktičku širinu s kojom stvaramo problem suparnicima koji se pripremaju za nas. Budimir kao centarfor donosi veliku agresivnost i pritisak na zadnju liniju, Kramarić lukavost i sposobnost realizacije, a Petković i Livaja su poseban tip igrača kakvih danas nema puno u svijetu nogometa. To su dva igrača koji nogometno imaju sve - mogu primiti loptu u bilo kojoj situaciji, mogu proigrati, stvoriti višak, zabiti...

Vidim da je među njima odnos jako dobar, da pomažu jedni drugima i da su svjesni kako nitko od njih nije siguran kao starter, nego kao zapete puške čekaju priliku da zaigraju i pokažu što znaju.

Klasično desno krilo nemamo. Ali zato imamo tercet Vlašić - Majer - Pašalić. Imamo i Kramarića u nekim kombinacijama koji može odigrati kao lažno krilo. Rekli smo već da imamo tri fenomenalna veznjaka, kakve realno nema nitko na svijetu. S bilo kojim od navedenog terceta na terenu oni dobivaju još jedno pojačanje. I svaki je od njih drugačiji, donosi neko svoje iznenađenje i probleme igračima koji bi ih trebali paziti. Za mene je u nogometu uvijek najvažnije imati dominantnu ulogu u sredini terena, a mi to imamo.

Suparnici u skupini su nezgodni. Maroko i Kanada mogu nekoga iznenaditi, vidjet ćemo koga. Međutim, ne vjerujem da mogu odigrati više od jedne dobre utakmice, jer nemaju potrebnu kvalitetu. Belgija je druga priča, ali Belgija više nije reprezentacija koja na SP dolazi u statusu favorita. Belgija je moj drugi dom, poznajem te igrače kao što poznajem i naše, te mogu mirne duše reći da je njihov vrhunac prošao prije četiri godine u Rusiji.

Tada su imali nisku igrača svjetske klase. Sada ih na papiru imaju u Kevinu de Bruyneu, Edenu Hazardu i Romeluu Lukakuu, ali u stvarnosti nije tako. De Bruyne je čudesan igrač, ali Hazard i Lukaku polako silaze s najveće scene. Naravno da oni uvijek mogu bljesnuti, jer nisu to stari igrači, ali Hazard već tri godine nije u formi i malo igra. Lukaku je ozlijeđen, možda će se oporaviti, ali ne može biti spreman za naporan turnir. Ukratko - Belgija se više treba plašiti nas, nego mi njih.

Kada pričamo o favoritima za naslov, ne vidim nikoga tko posebno strši. Brazil je na kladionicama prvi favorit. Igra odlično, ima jako dobru momčad. Mogu se složiti da je Brazil u prvom redu favorita. Kao što je to i Argentina, koja ima raspoloženog i rekao bih rasterećenog Messija, koji napokon uživa igrajući za svoju zemlju. I Messi će biti svjež i u punoj formi, što na prethodnim velikim turnirima nije bio. Argentina nema osim Messija toliko zvijezda, ali je odlično složena momčad. Dobri su i Englezi, Francuzi su sjajni po imenima, ali ne igraju uvjerljivo.

Dakle, jedva čekam Katar. I zbog Hrvatske i zbog nogometa, jer sam uvjeren da će biti jako dobar. Tereni su tamo savršeni, uvjeti za igru će koliko čujem biti praktički idealni. Idemo uživati u igri.

I dakako igrama Vatrenih...