Brazil i Švicarska igrali su na 974 stadionu, tri kilometra od hotela u kojem boravi većina hrvatskih izvjestitelja, pa smo otišli skautirati potencijalnog protivnika u četvrtfinalu. Ovaj novinar iz djetinjstva pamti Svjetsko prvenstvo 1982. godine i nadahnute tekstove Amiga Zvonimira Magdića u tadašnjoj SN reviji s treninga Brazilaca koje je posjetio u kampu u Španjolskoj.
Prštali su od fascinacije i ushita velemajstorijama i igračkim čarolijama Zica, Socratesa, Edera, Falcaa, Juniora, Toninha Cereza, Serginha... Amigo koji je više volio Argentince i čiji je Maradona bio kralj, nije prestajao kititi žonglersko umijeće "gutača lopte" koji su s njom mogli što bi drugi samo maštali. Taj Brazila izbornika Tele Santane ostao je zabilježen kao jedna od najboljih gubitničkih generacija, nitko nije bio veći favorit nego mađarska Laka konjica i Selecao 1982. a da nije osvojio.
Pragmatična, kontraška Italija zaustavila ih je u drugoj fazi natjecanja. Na dvorištu kraj kuće imao sam koš, na ploči sam napisao velikom slovima Italija – Brazil 3:2. Tko god nam je došao u posjet svi su me grdili i snebivali se. Veličaš katastrofu, poraz nogometa, optuživali su me. Nisu ostale traume, štoviše veselilo me s koliko su simpatije i empatije najobičniji ljudi u Hrvatskom zagorju govorili o Brazilcima. Taj Brazil nije bio samo ljubav Brazilaca nego inspiracija zaljubljenika sporta po cijelom svijetu.
Selecao ima pet naslova svjetskog prvaka, nakon toga osvojio je dva, Romario i Ronaldo bili su genijalci, ali za moju generaciju jedna je 1982. godina. Više smo nogometnog užitka doživjeli u njihovih tadašnjih pet utakmica nego u nekoliko zbrojenih kasnijih nastupa Carioca na mundijalima...
I ovdje u Dohi Brazil je samo 20-30 posto onaj stari brazilski. Ponekad će bljesnuti kakva majstorija, Richarlison je to demonstrirao škaricama protiv Srbije, no prvi je favorit za prvaka zbog kvalitetne obrane i brzih napadača. Više ga odlikuje atletika nego estetika. Defenzivno dobra i organizirana Švicarska držala je nulu do završnice. Probili su je, imaju pobjede 2:0 i 1:0, opasni su, ali ne impresioniraju, ne razgaljuju, čak i Brazil igra industrijski nogomet i to nije nova vijest.
Pritom nemaju Ronalda i Romarija pa neke na budu previše sigurni da će osvojiti. Da mogu dobiti i druge Europljane osim Hrvata i Srba, to su dokazali. Iako dugo prije toga nisu. Casemiro, za kojeg će mnogo reći da je postao ime zato što su ga Modrić i Kroos činili boljim, riješio im je pitanje prvog mjesta. Stisnuli su Švicarce u drugom poluvremenu, ali rijetko su stizali do ozbiljne šanse.
Prođe li Hrvatska skupinu svakako bi bilo dobro da osvoji poziciju broj 1 i izbjegne ih u četvrtfinalu. Švicarci imaju kvalitetnu defenzivu, međutim "tanak" prednji pogon i ne djeluju kao momčad koja će doći tako daleko. Ako prevale Srbiju za što im je dovoljan jedan bod, čeka ih Portugal i to bi im mogao biti kraj.
Nema danas Zica, Socratesa ili Falcaa, ali ludilo oko Selecaa veliko je kao uvijek. Doći na Brazil znači doživjeti puninu Svjetskog prvenstva. Pravi navijači, prava atmosfera, iako je i njih manje nego što su govorile najave. I medijska buka. Malo je reći da je bilo dvadeset ekipa s kamerama na platou nakon utakmice, javljanja uživo s razdraganim tifosima, pjesma, urnebes...
I tu, na Brazil – Švicarska, u moru žuto-zelenih dezena izronio je jedan hrvatski dres. Osim Kolinde Grabar-Kitarović u loži. U današnje doba novinarska u kojem se navijače prati gotovo kao i igrače, odmah ga presretneš i pitaš tko je.
"Marinko Orešković iz Senja. Došao sa s Moserom, nećakinjinim suprugom iz Švicarske. Počastio me putem u Katar, gledali smo Hrvatsku s Kanadom i Švicarsku te se vraćamo doma. Jako sam sretan što sam bio na ove dvije utakmice. I htio bih rešto reći o organizaciji. Fantastična je. Uzalud su ove priče da ne štima ovo ili ono. Ljudi su toliko ljubazni i pristojni da sam se oduševio", pričao je Marinko.
Je li mu se dopao Brazil?
"Umrtve igru i onda pri kraju malo pojačaju te padne koji gol. To je njihov nogomet."
Kad bi Hrvatska naletjela na Brazil imala bi šanse?
"Neće naletjeti nego će igrati u finalu. Brazil i Hrvatska bit će finale. Naši igraju isto kao i Brazil, ne troše previše snagu, osjete da su jači, uopće se ne bojim za njih. No, utakmica Švicarska – Srbija bit će napeta..."
Čavrljali smo kratko, pitao je za koga radim...
"Sportske novosti čitam od svoje sedme godine, a sada imam 70. Svaki dan u Senju kupim ih na kiosku. Danas novine uglavnom uzimaju kafići, ne dolazi ih puno u Senj, a ja sam prvi i moje idu sa mnom."
Očito čovjek ima što reći o nogometu, ali Moseru se nekamo žurilo...
Još je jedna zavjesa je spuštena. Brazil je ponovno pobijedio. Thiago Silva i Marquinhos suvereno su držali obranu, Casemiro potvrdio da je glavni veznjak, Vinicius i Rodrygo klasu i turbo pogon koji znamo iz Reala, Richarlison nije bio kao sa Srbima, Paqueta je ostao sramežljiv... Neymar će valjda sanirati gležanj. Brazil – Hrvatska u finalu. Savršeno! Marinko, riječi vam se obistinile...
Prvi put bio sam na stadionu koji je hit zato što je napravljen od 974 kontejnera. Montažni je, ali drži ga čvrsta željezno-čelična konstrukacija, ima i drugih materijala, kontejneri prvenstveno služe kao pregradni zidovi umjesto betona ili knaufa. Najavljeno je da će ga rasklopiti i pokloniti Tunisu.
Nije bio pun. Brazilci su otplesali sambu, no na ovom Svjetskom prvenstvu skoro niti jedna utakmica nije rasprodana, tako ni Brazil na objektu koji prima tek nešto preko četrdeset tisuća gledatelja. Čak niti Brazil...