Nakon što je rulet kuglica u Dohi početkom travnja smjestio Hrvatsku u F skupinu Svjetskog prvenstva, u domaćoj javnosti zavladao je svojevrsni konsenzus o tome kako Kanadu i Maroko treba ozbiljno shvatiti, ali da će se, na kraju, koplja ipak lomiti u okršaju s Belgijom. Ne samo da se prognoziralo kako će brončana reprezentacija iz Rusije, druga prema Fifinoj ljestvici, biti problem za "vatrene", nego su mnogi momčad Roberta Martineza vidjeli i kao jednog od favorita za osvajanje Mundijala. Nakon odigrana dva kola katarskog turnira, postaje sve jasnije da navedene prognoze nisu bile u potpunosti točne. Belgija djeluje ispuhano, tromo i bezidejno, kao boksač u poznim godinama, koji se, na zalasku karijere, unatoč kvaliteti, više ne može nositi s mlađim, bržim i "gladnijim" protivnicima. Pokušava boksati "na ime", ali to ne prolazi. Što zbog biologije, a što zbog psihologije.
"Crveni vragovi" šesta su najstarija reprezentacija na SP-u, pri čemu je prosječna dob igrača u čitavom rosteru 27,8 godina. Taj prosjek dodatno je porastao u Martinezovoj selekciji udarne postave za uvodne dvije utakmice, s obzirom na to da je prosječna starost belgijskih reprezentativaca u dvobojima s Kanadom i Marokom bila 30,5 godina. U prvom kolu na terenu je bilo čak sedam igrača s 30 godine i više, dok je u drugom bio jedan manje.
Usporedbe radi, prosječna dob engleskih prvotimaca u okršajima s Iranom i SAD-om bila je 26,6 godina, španjolskih u ogledima s Kostarikom i Njemačkom 26,8, odnosno 26,5 godina, dok je francuska prva jedanaestorka protiv Australije u prosjeku imala 27,7, a kontra Danske 27,9 godina. Hrvatska je u prve dvije utakmice startala s igračima prosječno starima 29,1, odnosno 29,5 godina, dok je Brazil pobijedio Srbiju s prosjekom od 29,2 godine u prvoj postavi.
O "biološkom problemu" belgijske reprezentacije nedavno je progovorio i sam De Bruyne, odgovarajući na novinarsko pitanje o tome može li Belgija osvojiti SP.
- Nema šanse, prestari smo. Naša prilika bila je prije četiri godine. Dobri smo još uvijek, ali starimo. Vidim nas kao autsajdere - rekla je zvijezda Manchester Cityja za The Guardian. I tu dolazimo do, uvodno spomenutog, psihološkog aspekta. Da u belgijskoj reprezentaciji ne vladaju harmonični odnosi bilo je jasno već u utakmici s Kanadom, kad su se upravo De Bruyne i Alderweireld sukobili nakon Batshuayjeva gola, zato što je 31-godišnji veznjak inzistirao na kombinatorici i korištenju prostora umjesto dugih lopti. Iako je belgijski tabor nakon toga PR izjavama pokušavao "ugasiti vatru", utakmica s Marokom dodatno ju je raspirila. Najprije je, uoči susreta, Hazard izjavio kako belgijski braniči "nisu najbrži, i oni to znaju", a potom mu je, nakon poraza, Vertonghen odgovorio rekavši kako pretpostavlja da Belgija napada loše jer je i u napadačkim linijama prestara.
Nije, dakle, pretjerano reći kako u belgijskoj reprezentaciji vlada raskol, tijekom kojeg se ključni igrači prepucavaju preko medija i prebacuju odgovornost među sobom. Činjenice da je situacija u Martinezovoj reprezentaciji vrlo loša, svjesni su i medijski djelatnici u Belgiji.
- Javno upiranje prstom vrlo je loš znak. To je jednako loša vijest, kao i forma reprezentativaca - napisao je belgijski nogometni analitičar Peter Vandenbempt za Sporzu, pa zaključio:
- Belgija je miljama daleko od svjetskog vrha. Ako objektivno pogledate kako su Belgijci odigrali prethodne dvije utakmice, onda tvrdim da je u ovom trenutku nemoguće pobijediti Hrvatsku.
Možemo se složiti s Vandenbemtovom izjavom, ali unatoč tome i svemu ranije navedenom, posljednjem okršaju u skupini potrebno je pristupiti maksimalno ozbiljno i koncentrirano, imajući na umu kako je ranjena zvijer često - najopasnija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....