Borna Sosa imao je hektično ljeto, mediji su bubnjali o velikom transferu, Stuttgart se pitao hoće li ga zadržati ili prodati te je tražio 25 milijuna eura, na kraju je ostao u klubu koji mu je svojedobno otvorio vrata Bundeslige i sad u Kataru ima šansu igrati najvažnije utakmice dosadašnje karijere.
Sosa, koji je u Njemačkoj od 2018. godine kad je stigao iz Dinama za šest milijuna eura, ponovno je odradio jako dobru polusezonu, u 15 utakmica zabilježeno mu je pet asistencija, a koliko je još sjajnih dodavanja podijelio niti nema precizne brojke.
U godinu i pol dana od igrača kojeg Dalić nije vodio na Euro i čija je akcija da prijeđe u njemački tabor propala, postao je snaga Hrvatske o kojoj se govori s golemim respektom i još većim nadama. Vatreni dvadeset godina čekaju novog Roberta Jarnija, i premda će sam kazati da je čast što ga uopće stručnjaci i novinari stavljaju u kontekst s takvim velikanom, Sosa je taj od kojeg mnogi očekuju da će biti drugi ili čak najbolji lijevi bek hrvatske reprezentacije svih vremena. Za kraljevski status morao bi odigrati barem dva velika natjecanja na fantastičnoj razini, a Katar je prva šansa.
Na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2002. godine Jarni je bio starter u sve tri utakmice, iako na zalazu karijere. Sjajno je odigrao s Italijom da bi potom pala moć i nije bio ni sjena svojih najboljih partija u porazu od Ekvadora. Od tada Hrvatska čeka nasljednika. Bilo je zapaženih partija Marka Babića i Danijela Pranjića, lijevog beka "krpao" je Šime Vrsaljko, a na dva najbolja kasnija turnira za Vatrene taj je bio Ivan Strinić.
Jarni je djelovao kao klasičan lijevi bočni u formaciji 3-5-2. Na Euru 1996. i na Svjetskom prvenstvu 1998. bio je na vrhuncu karijere. Igrao je za velike klubove poput Juventusa i Real Madrida, a kad bi se suočio s drugačijim sustavom znao je funkcionirati i kao bek i kao krilo, ali ipak ne jednako dobro.
Strinić nikad nije imao rejting niti karizmu Jarnija, no bio je prvi izbor Dalića na "srebrnom" Mundijalu u Rusiji, ali i prije toga Slavena Bilića na Euru 2012. i Ante Čačića na Euru 2016. godine. Iako je nosio dres jakih klubova, tako i Napolija, nije bio jednaka klasa.
Borna Sosa po mnogima je predestiniran, a prezentacije u Kataru koje bi to potvrdile možda bi značile već zimski transfer u veći klub. Kako je sam kazao "dok nisam zaigrao za gigante kao Jarni, nema mi mjesta s njim u istoj rečenici", vidi se da je čvrsto na zemlji. A opet samopouzdan i uvjeren u svoje vrijednosti.
Sosa je profinjeni tehničar, golom Danskoj u Zagreb demonstrirao je kakav je šmeker, ima lagani prolaz i fenomenalan centaršut, na njegovu loptu Hrvatska je i došla u Katar jer Rus Kudrjašov zabio je autogol. Dugo su mu spočitavali defenzivne reakcije, ali i po tom pitanju je napravio iskorak. Perišić ispred i Sosa iza, to je moćna linija na kojoj Vatreni grade dobar dio ambicija. To je lijeva strane kakvu malo tko ima u reprezentativnom nogometu. Međutim, čeka ih opasan posao, Maroko je najjači po svojem desnom boku, Hakimi je ofenzivan bek koji non-stop juriša od jedne do druge gol-aut crte, a Ziyech tehnički i pucački jako krilo čija je želja zabiti ljevicom ako ikako može. Sosa i Perišić već će u srijedu dokazati koliko su raspoloženi jer budu li pobjednici u tom srazu, za što im je nužna pomoć kolega, sve bi za Vatrene moglo izgledati krasno.
- Imat ću dosta težak posao, ali imamo i mi kvalitetu. Bit će to dobra borba – rekao je Sosa na upit hoće li baš njegov posao biti najteži.
Nakon 20 godina i osam velikih natjecanja uoči kojih su mnogi vrištali "lijevi bek je slaba točka" iako je posao na većini turnira korektno obavljen, ovaj put drugačija je pjesma. Nitko je govori da je Hrvatska "tanka" na toj poziciji pitanje je potpuno suprotno – hoće li ponovno imati "Jarnija"? Igrača vrhunske izvedbe prije svega, a doda li i koji gol kao prethodnik protiv Njemačke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. - fantastično. Alternativa Sosi je Borna Barišić, koji je malo igrao na proteklom Euru i također mu je prvo Svjetsko prvenstvo. Još jedan kvalitetan branič, no Sosa je taj kojeg fokusiraju kamere. Od njega se traži da bude protagonist. Kraj tipova poput Ziyecha i Hakimija, koji se vole zaigrati i neoprezno napadati, iako to čine s visokom klasom, mogao bi naći prostora za sasuti im otrov u njihov "dom".