Vatreni su pobjedom nad Rusijom i izravnim plasmanom na Svjetsko prvenstvo izvadili vizu za “veliki Katar” i pozivnicu za “mali Katar”, turnir na kojem će u subotu i utorak odmjeriti snage sa Slovenijom i Bugarskom. Od izbornika Zlatka Dalića preko igrača ovog tjedna praktično nije bilo aktera iz hrvatske nacionalne vrste koji nije govorio o team-buildingu. Građenje atmosfere je sjajna stvar, stožer je napravio i učinit će još da dečki dodatno osnaže koheziju i uhvate istu vibraciju, ali Vatreni igraju dvije utakmice i zato s pričama o team-buildingu treba biti vrlo oprezan. To je u prošlosti ispao jako opasan posao.
VIDEO: Dražen Krušelj
Iako rezultati ne donose bodove, a pobjede nisu potrebne čak niti za drugu jakosnu skupinu na ždrijebu za SP, Slaven Bilić je davno rekao najveću istinu:
- Kad igra Hrvatska, nema prijateljskih utakmica!
Sve pod povećalom
To nije dizanje tenzija, niti stvaranje nepotrebnog pritiska, ali svaki nastup se analizira, igra problematizira, a pojedinci kao i skupna izvedba pokupe komplimente ili kritike. U Dohi su dva ogleda, u njima je izbornik najavio novi sustav, kad već želi probati 3-5-2 radi se doista o najboljoj prilici, no Hrvatska svaki put, neovisno o sastavu, mora potvrditi ugled svjetskog doprvaka. Što nije baš uvijek uspijevala. Nema druženja koje diže pozitivno ozračje kao pobjede, samopouzdanja poput onoga stečenog na terenu. Zato su u Kataru u redu zajedničke večere, ali najbolji team-building bile bi dobre igre i rezultatski trijumfi.
CROPIX
Ne za nonšalanciju
Kako su izgledali prijateljski nastupi u ožujku, kad bi se najavljivao team-building koji bi sadržavao izlaske, posjete NBA utakmici kao u Miamiju i koješta drugo, ali i pretjerano opuštanje i nonšalantan pristup utakmicama, dobro smo vidjeli 2016. i 2018. godine uoči Eura i SP-a. Završili su dramatičnim lomovima kao posljedicama privatnih interesa i taština, pa se proklamirano stvaranje kompaktnosti pretvorilo u festival egoizma i produbljivanja pukotina u odnosima.
Dojam je da kod nas nikad ne pomanjka onih koji koriste svaki lošiji nastup da potpale vatru, ako ne i bace bombu u reprezentativne redove zbog svojih planova. Dalić i značajan dio ove ekipe prošao je takvu torturu prije četiri godine kad su u Miamiju poraženi od Perua 2:0. Zašto su tada neki kucali po hotelu na vrata članova IO-a s pitanjem jesu li za smjenu Dalića, zbog čega je po povratku iz Amerike to eskaliralo gotovo do rušenje izbornika koje je u najtežim okolnostima izborio SP i zapravo tek hvatao konce, kad za to nije bilo sportskog opravdanja? Zato što kod nas vrag nikad ne spava…
I Ante Čačić je mislio da će kroz utakmice s Izraelom i Mađarskom 2016. jačati momčadski duh i provjeriti novu shemu igre. I on je, kao i sada Dalić, postavio u Gradskom vrtu s Izraelom momčad u formaciju 3-5-2. Postava je bila: Subašić - Vida, Ćorluka, Lovren - Srna, Brozović, Badelj, Modrić, Perišić - Mandžukić, N. Kalinić. Završilo je pobjedom 2:0 golovima Perišića i Brozovića, ali i izrazito neuvjerljivim izdanjem u kojem su gosti imali niz šansi.
Čačić je istog časa odustao od te sheme, da bi u drugom ogledu s Mađarima ostao bez Dejana Lovrena. Sukob se dogodio nakon što ga nije uveo u igru… Lovren, koji je tada imao i privatnih problema, nije išao na Euro.
Dva zadnja team-buildinga završila su okršajima i pričama koje su generirale lošu atmosferu. Dio toga je do lipnja i velikog natjecanja zaboravljeno ili barem gurnuto pod tepih, iako su ostali i repovi, koji su u Rusiji kulminirali tjeranjem Nikole Kalinića iz nacionalne momčadi.
Nije loša ideja
Svjetsko prvenstvo je sada tek za osam mjeseci, no u lipnju je Liga nacija. Team-building je odlična zamisao, ali za reprezentaciju će biti dobra samo ako na terenu vidimo njegov učinak u angažiranoj igri. Malo zabave i pokoje piće na plaži u resortu nisu loša ideja jer ne bore se za bodove i nikome ne bi glava smjela biti u pitanju, iako igrači dobro znaju tko se mora dokazivati za mjesto u ekipi.
Međutim, Hrvatska uvijek mora držati razinu, a i za ocjenu igre u rasporedu 3-5-2 nužna je ozbiljnost u pristupu. Inače to neće imati svrhe…
Komentari (0)
Komentiraj