Srećemo ih u tolikom broju da smo ih i prestali primjećivati. Iako, prvih dana, čim smo stigli u Dohu, nisi ih mogao izbjeći. Kada, primjerice, deseci raznih migranata šeću ulicom, od glave do pete zamotani u argentinske boje, i na katastrofa španjolskom zapjevaju "Para el mejor del mundo", pomislite da ste u nekom skeču Top liste nadrealista.
Za njima se klate, evo, baš ovdje "die-hard" fanovi Engleske iz Nepala, pa Brazilci s indijskom adresom, a svrate na Souq Waqif i pakistanski Španjolci, da tulum bude potpun. Zaista, osvrćeš se uokolo i tražiš skrivenu kameru. Kamera, doduše, onih CCTV-ovih ima napretek, ali nekog duhovitog katarskog scenarista i nismo baš susreli...
"Plaćaju li vas za ovo?", dozlogrdilo mi je tijekom nedjelje u toj mamutici od fan-zone u epicentru Dohe, međutim, odgovor nisam dobio. Samo, kao s kazete, počnu opet udarati neku staru narodnu, ovisno o tome za koga su.
"Ja samo obožavam Messija", čitam da je jednom engleskom kolegi neku večer objašnjavao jedan od tih navijača.
"I tako njih 20. Pa onda novih 20 obožava Neymara. Pa Kanea. Pa po novom i Pedrija", piše.
Ipak, ta umjetna kulisa Dohe pet dana prije Svjetskog prvenstva, koja je pokušavala uvjeriti svijet, ali i sebe, da je ovdje dobar navijački tulum, kulminaciju je, vele mi ovdašnji ljudi, doživjela na stadionu Al Bayt, na prvoj utakmici između Katra i Ekvadora, gdje je iza jednog gola osvanula skupina "ultrasa", bodreći reprezentaciju cijelo vrijeme. Svi odjeveni u iste majice, uvlas istih saudijskim prijateljima u Rijadu na meču Hrvatske i Saudijske Arabije.
Ako malo bolje poznajete navijački svijet, onda se sama od sebe nameće konkluzija da je sve to vrlo "fejk". I da su to navijači na žeton. Ili za sendvič, kako hoćete. Oni, naravno, nisu sendvič navijači, ali ih do prije par dana nisi mogao vidjeti ovdje...
Da stvari stavimo u kontekst, pola sata prije početka utakmice tumarali smo Cornicheom i Souq Waqifom. Ekipa je najnormalnije šetala, ili tražila mjesto gdje će pogledati utakmicu. Mirno, bez puštena glasa. Jedinu natruhu euforije osjetili smo u jednoj zabačenoj uličici, kada je pored nas prošao automobil s četvoricom mlađih tipova, iz kojeg su vijorile katarske zastave i oni su urlali: Katar, Katar!
Čak i u jednom baru nadomak hotela, koji smo pretvorili u bazu, i gdje smo očekivali navalu, domaćih navijača praktički nije bilo. Pub je bio krcat Australcima i Englezima, a tek jedan stol bio je domaći. Tih. I ispraznio se u onom času kada je utakmica završila, što je, doduše, sjajno, s obzirom na broj praznih sjedalica na Al Baytu već tamo negdje oko 60. minute.
"Ovo nije sportska nacija. Imaš migrante koji ovdje preživljavaju, neku ovdašnju srednju klasu koja gleda mahom svoje poslove, i taj sitni dio katarske elite, pravih Katarana, koji se toliko guše u lovi da nemaju interes ni prema čemu. Pokušat ću ti objasniti: otvorila se ovdje škola za pilote, koji bi letjeli u nacionalnim borbenim avionima. Top Gun spika. Pravi Katarani doslovce su morali tjerati klince da se upišu. Jer, što će im to?! Imaju dadilje, deset automobila, kuće, novca na bacanje... I zbog svega toga nemaju ambicije, ali i cijepljeni su od stvarnog života. A odnos prema životu ujedno im je i odnos prema sportu. Oni su naučeni da drugi rade za njih. Nemam potvrdu, ali siguran sam da su tako naučeni i da drugi navijaju za njih", razgovaramo kolega Krušelj i ja s jednim čovjekom iz Srbije, koji ovdje radi već šest-sedam godina i s obzirom na posao kojim se bavi, upoznat je s ovdašnjom domaćom elitom.
Među njima vrlo vjerojatno i ima onih koji vole Katar, a još je i više onih koji vole nogomet, napose europski. I sigurno su pokušali usvojiti navijačke obrasce s europskih stadiona. Međutim, to izgleda, ha, prilično nezgrapno. Ali velik broj njih, što potvrđuju i neka prošla velika sportska natjecanja organizirana ovdje, poput rukometnog Mundijala ili atletskog prvenstva, zapravo su svojevrsni navijači fantomi.
Rekao bi Balašević - kupiš ih za kavurmu ili špricer. Pritom ih je teško osuditi ili ismijavati, jer i to rade, ako rade, kako bi prehranili brojna usta po Nepalu, Indiji, Pakistanu, Filipinima...
Pogledajte video: