"Jesi skužio ovo?", pogledavamo se kolega Vulas i ja dok u ponedjeljak ujutro gmižemo katarskim metroom.
Doduše, nije teško opaziti. Da, cirkus se primiče svome kraju, a time pada i broj navijača u Dohi. Dok je još prije tjedan na momente bio košnica svih boja i mirisa, sada je knjiga spala na četiri slova. A, zapravo, dva.
U Dohi, naime, otpočetka prevladavaju Južnoamerikanci, zajedno s pristašama arapskih reprezentacija, a među njima još od prvog dana stršali su Marokanci. Na Souq Waqifu, njih nikad nije bilo moguće izbjeći. No, uz njih bilo je i Brazilaca, Meksikanaca, Kamerunaca, Senegalaca... zapravo najmanje Europljana. Čak su i Englezi brojčano podbacili na ovom pustinjskom Mundijalu.
Na križanju svih linija, na Mshreibu, eto, u ponedjeljak ujutro vladalo je potpuno zatišje, koje, naravno, poprima na životu kako dan odmiče, no zaista se vrlo živo osjeti da smo došli do kraja, do posljednjeg tjedna ovog Svjetskog prvenstva, po mnogočemu intrigantog i posebnog.
Najave kažu da će, ipak, na posljednji marš stići još 40-ak tisuća Argentinaca, koji su u ponedjeljak navečer slijetali u Dohu, a ujedno se očekivao i novi desant Marokanaca.
Hrvati i Francuzi ovdje su manjini, međutim, u razgovoru s našim navijačima, a ima onih koji se snalaze i ovdje su od samoga početka, saznajemo da će i kockice tijekom utorka preplaviti stari centar Dohe, a potom i stadion u Lusailu. Prema informacijama iz Saveza, trebalo bi nas biti oko tri i pol do četiri tisuće.
"Samo ne pitaj kako preživljavamo, najbolje da mi žena to pročita", govori jedan naš priznajući da se ušteđevina otopila kao kap vode u pustinji.
"Ali za finale idemo i u minus. Kakav? Kakav mi god dopuste, dopušteni, nedopušteni, potpuno svejedno, pa makar se s devom vraćao doma...", dodaje stari znanac iz raznih navijačkih putešestvija.
Da, Hrvatska neće na velebnom polufinalnom megdanu imati premoć na tribinama, ali oni koji su ovdje, kao i oni koji dolaze, uvjereni su da će barem jednom nadglasati "gaučose". Kada? Ako ništa – na kraju susreta...
Niti u kasnim poslijepodnevnim satima nije se popravila "krvna slika" grada – da, Souq Waqif je bio pun, ali niti približno kao prije, dok su se tek sporadično mogle čuti navijačke pjesme. Kao da je nastalo opće zatišje pred konačnu buru. Tek na jednom mjestu srećemo jednog Marokanca, koji drži svoje predskazanje u rukama: "Finale: Maroko – Hrvatska 2:0".
VIDEO: Tomislav Juranović
"Zašto? Zato što je ovo suđeno za arapsku, afričku zemlju, na prvom arapskom Mundijalu. Zapisano je negdje", priča mi moj novi prijatelj.
A zašto će Hrvatska biti u finalu, pitamo.
"Zato što je ovo konačni kraj velikana - pao je Cristiano, pao je Neymar, sada će pasti i Messi..."
Ipak, prijatelju dragi, ako smijemo, Luka je malo tvrđa kost od navedenih...