Fifin bezobrazluk, nesreća, umor ili nešto četvrto? Svašta se našlo na katarskom nogometnom doručku jutro nakon oproštaja od finala Svjetskog prvenstva. Gledajući putem društvenih mreža u svijet, bilo je tu i dodatka teorija zavjere, promašenih taktika, izmjena... Svega.
I normalno je da čovjek traži objašnjenja, pa i opravdanja ako želite, za situacije koje bole. I iza sebe ostavljaju onaj bespomoćni osjećaj tupila. No, ako podvučemo crtu, uz Orsata, Collinu, pa i umor koji nas je dostigao (vidi okvir pored), činjenica je da u cijeloj priči postoji i ona ljudska, igračka, osnovna - pogreška.
Hrvatska je, naime, a to je bio brzi dojam nakon početka susreta, bila i izvan svoga uobičajenoga mundijalskog ritma. Što je posve logično, jer nemoguće je robotski reproducirati izvanserijske partije u seriji, koja melje i koja sa sobom nosi velike fizičke i psihičke, emotivne napore, koja konačno troši do iznemoglosti.
Sve to vidjelo se u utorak na Lusailu: nakon perfektnih utakmica, pogotovo one s Brazilom, bilo je jasno da ovoj Hrvatskoj koja igra sa skučenim kadrom treba još jedna herojska izvedba izvan granica (realnih) mogućnosti. Pogotovo kada s druge strane stoji reprezentacija kojoj je ovo apsolutna misija, u polufinalu, na dva koraka do trona, uz konstrukciju igre željne ne nadigravanja, već njegova visočanstva rezultata.
Teško je, konačno, bilo reproducirati ruska sjećanja i rušenje "gaučosa" iz dva vrlo prozaična razloga: onda smo igrali u skupini, Mundijal je još bio "mlad", a usto, još i izraženije, ona Sampaolijeva reprezentacija svela se na to da jedan igra za sve: Messi je igrao za cijelu momčad. Pod Scalonijem, pak, cijela momčad igra za Messija. A to je u cijeloj priči iznimno bitna stavka...
Scalonijeva mišolovka
Hrvatska će s pravom još tjednima, pa i mjesecima tjerati Orsata na štucanje, i to doista jest trenutak koji je lomio dvoboj, ali sve drugo ipak ima i igračku prizmu: negdje u 15. minuti jedan Sosin naizgled čisti centaršut odlazi na tribinu. Malo potom, Brozović krivo dodaje. Lovren slijedi s loptom koju suparnik siječe u opasnoj zoni, a i jedan Gvardiolov izlet završava u nepoznatom.
Tada je već bilo vidljivo da "vatreni" nemaju onaj tonus, ritam, disciplinu i koncentraciju koja je nužna da na ovoj razini bude dostatna za otpor i rješenje utakmice. Ono na čemu je Dalić temeljio igru posljednjih mjesec dana, sviđalo se to nekome ili ne. Jest, na trenutke smo uspostavili ravnotežu, imali i periode dominacije, no Scaloni kao da je namjerno namještao te situacije, poput mišolovke.
Za razliku od Japana, Brazila, pa i Belgije do posljednjih 20-ak minuta, Hrvatska je u ovoj utakmici imala bitno drukčijeg suparnika, koji nas je navlačio i tjerao na više rizika u igri. I to je njihovim agresivnim, radnim igračima silno odgovaralo, kako bi kao iz katapulta pokrenuli munjevite kontre za Messija i, pogotovo, Alvareza.
Najgori od Austrije
Uostalom, prije penala, Lovren ne drži ofsajd liniju, daleko je od Alvareza, koji Fernandezovom loptom izlazi u mat-situaciju pred Livakovića, a onda kod drugog pogotka odigravamo neku nedorađenu akciju iz kornera, pa domino-efektom griješe Brozović, pa Juranović, pa Sosa. O.K., bilo je tu jako, jako puno sreće, no ona je isprovocirana i našim greškama.
Kada sumirate i analitičke alate, shvatite da je ovo bila najgora hrvatska utakmica na ovom SP-u: Lovren, Gvardiol, Sosa, Juranović i Brozović, nisu bili na potrebnoj razini, što pokazuju i ocjene, i dojam - Juranović je imao 16 izgubljenih posjeda, Brozović je uz kiks kod gola imao samo dva dobivena od osam duela te je jednom predriblan, Gvardiol je izgubio četiri duela, jednom je predriblan, uz Messijev slalom prije trećega gola, Lovren je dominirao u duelima, ali se nije uspijevao sinkronizirati s obranom, dok je Sosa imao tri kriva centaršuta, jedan neuspjeli pokušaj driblinga, 11 izgubljenih posjeda... Statistika jasno govori da je Argentina stvorila čak šest velikih prilika, a iskoristila je tri, dok Hrvatskoj u toj koloni stoji jedna velika, debela nula. Što nije nelogično, jer disbalans unutar momčadi nije niti mogao kreirati nešto prema naprijed. Ostali smo na individualnim vrijednostima, ali niti one u utorak nisu stigle na utakmicu...
Generalno, ovako individualno lošu utakmicu nismo odigrali još od Austrije u Ligi nacija, nakon koje smo nanizali 11 dvoboja bez poraza. Neka i ovoga puta preokret bude isti, ali ne tražimo njih 11, već jednu - u subotu u utakmici za treće mjesto, jer sve što su "vatreni" dosad pokazali to i zaslužuje. Jednostavno, dogodi se, spletom svega, ovakva partija. Bilo bi, međutim, grozno u nju zaroniti i ne izroniti. Jer gore, na površini, gdje je ova momčad i bila čitavo prvenstvo, čeka - bronca.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST
"Za nas je finale u subotu". Tim je riječima Nikola Jurčević istaknuo važnost utakmice za treće mjesto na SP-u koje će Hrvatska igrati u subotu. Jurčević je i analizirao sve događaje s utakmice protiv Argentine, a što je rekao o greškama koje su Vatreni radili pogledajte u Mundocastu: