Konzumacija alkoholnih pića u Kataru definitivno je najzastupljenija nenogometna tema povezana s bliskoistočnim Mundijalom. Mjesecima prije početka Svjetskog prvenstva europski i svjetski mediji pisali su o tom "problemu", a cijela priča dignuta je na višu razinu nakon što je zemlja domaćin, dva dana prije početka turnira, zabranila točenje piva u blizini stadiona.
Tvrdilo se tada da je pivo navijačima dostupno samo u službenim fan-zonama, u točno definiranim terminima, a da do alkohola mogu doći i u katarskim hotelima - ali po paprenim cijenama. Reportaža brazilskog novinara Julija Gomesa, međutim, mijenja sve ono što smo dosad mislili o distribuciji alkohola u najbogatijoj arapskoj zemlji.
- Kad se automobil približi odredištu navedenom u aplikaciji, nešto je već čudno. Zid je visok i ograđen bodljikavom žicom. Posvuda su kamere, a na vratima stražarska kućica s mnogo zaštitara. Za one koji žive u São Paulu, to je normalno, ali za Katar, koji se diči time da je jedna od najsigurnijih zemalja svijeta, gdje nitko nikoga ne pljačka – to nije normalno. Ovdje inače nema bodljikave žice, električnih ograda, zidova sa šiljcima, stražara ili natpisa "pazi pas". – piše kolumnist UOL-a u uvodnom dijelu svog teksta, pa nastavlja:
- Mrzovoljni zaštitar traži me na uvid "e-mail s dogovorom". Pokazujem mu telefon, a on odgovara: "U redu, možete ići naprijed." Stigao sam u QDC. Distribucijski centar Katara, ili, u mom slobodnom prijevodu, "zabranjeni supermarket". S desne strane vidim hrpu bačvi piva. Mnogo njih, stotine...
Gomes je potom ušao u "zabranjeni supermarket" i detaljno opisao sve što ga je unutra dočekalo, odnosno što je kupio, i po kojim cijenama.
- Podsjetio me na "duty free shop", poput onog u zračnoj luci, ali koji prodaje isključivo piće. To je trgovina alkoholnim pićima. Različite vrste su dobro odvojene i organizirane: votka, viski, likeri, vina, piva… Bilo je promotivnih ponuda, primjerice uzmi kutiju i ostvari 30% popusta. Portugalsko vino koje volim košta oko 44 katarska rijala (11,60 eura). Brahma (brazilsko pivo) je skuplja od Heinekena, to me iznenadilo. Ako kupite kutiju od 24 boce (po 0,33l), jedna boca koštat će vas oko 8 rijala (2,1 eura). To je četiri ili pet puta jeftinije od cijene koja se naplaćuje na nekoliko mjesta gdje se može prodati kupiti alkohol u Dohi.
U tekstu stoji da navedeni supermarket postoji jer pića nisu potpuno zabranjena u Kataru, Muslimanska vjera zabranjuje konzumaciju, ali gradovi poput Dohe primaju mnogo stranaca na posao ili studij, te znaju da je nemoguće uvesti potpuni veto. Stanovnici Katara imaju karticu koja im omogućuje posjet QDC-u, uvijek prema dogovoru. Svaki građanin ima mjesečni limit, a taj se limit utvrđuje proporcionalno prihodima. Tko više zarađuje, dobiva veći limit.
Autor objašnjava i kako je uopće došao do spomenute kartice, odnosno, kako je, na koncu, dobio pristup supermarketu.
- Dobio sam link, navodno FIFA-in, od prijatelja, da se prijavim i ovlastim za kupnju pića ovdje. U početku mi je to djelovalo kao šala, sumnjao sam čak i na virus. Ali prijatelj me uvjeravao da ga je on dobio od drugog prijatelja, a da ga je ovaj dobio od nekoga iz FIFA-e. Odlučio sam riskirati, a nakon nekoliko dana stigao je e-mail od korisničke službe. "Vaše QDC dopuštenje je privremeno odobreno! Dobro došli u Katar. Hvala što ste odabrali QDC".
Gomes dalje navodi kako mu je stigla katarska iskaznica s privremenim brojem, te objašnjenjem kako dogovoriti posjet. Bilo mu je dopušteno koristiti 2000 rijala (oko 527 eura), s tim da ono što ostane na kraju mjeseca, ne može korsititi u sljedećem. Osim toga, Brazilac je opisao još jednu iznenađujuću situaciju iz "zabranjenog supermarketa".
- Kad sam krenuo prema blagajni, ugledao sam vrata koja su vodila u malu susjednu sobu. "Pork Shop. Za nemuslimane". Svinjetina je zabranjena za muslimane, ali u supermarketu se uglavnom prodaje sve ono što je zabranjeno na običnim tržnicama u Dohi. Cijene su skuplje od onih u Brazilu. Odlučio sam uzeti paketić talijanske salame i pizzu s feferonima. Na blagajni sam morao pokazati e-mail i putovnicu. Potvrda vam već pokazuje saldo za potrošnju do kraja mjeseca, ono što ostane ne može se spremiti za sljedeći mjesec – zaključio je novinar i dodao kako je roba koju je kupio bila spakirana u crnu vreću.