Otkad je preuzeo reprezentaciju Hrvatske prošlo je pet godina, dva mjeseca i jedanaest dana. Unutar tog vremenskog okvira vodio je Vatrene u točno 70 nastupa. Jedini izbornik u povijesti koja traje od 1. listopada 1990. godine, a da ima više utakmica jest Miroslav Blažević (72). Ujedno je on jedini koji je kao i aktualni izbornik osjetio čast i ponos osvajanja medalje s reprezentacijom Hrvatske.
Nije klasičan posao
Zlatko Dalić je trinaesti trener koji je vodio Vatrene. Kao i prethodnici Čačić, N. Kovač, Štimac, Bilić, Z. Kranjčar, Barić, Jozić, Blažević, uz kratke dionice (zato pošteđenih) na klupi D. Jerkovića, Markovića i Ivića, živi izborničku eru u vječnoj klackalici javnih dojmova i činjenica. Biti izbornik nogometne reprezentacije, nedodirljive po popularnosti u Hrvatskoj i u pozitivnom i u negativnom natjecateljskom razdoblju, istovremeno je najatraktivniji, ali i emotivno najstresniji posao. Nije izum Hrvata da svi, a pogotovo muški dio puka, misle da znaju u najmanju ruku isto kao i trener reprezentacije, a brojni su oni s uvjerenjima da znaju i više.
U cijelom je svijetu takvo ozračje jer je nogomet najpopularniji sport, ali posljedično i najmasovniji medij utjecaja na društvenu zbilju svoga okruženja. Nogomet je i vječna inspiracija raspravama, carstvo odnosa pro & contra, i za razliku od mnogih tematika i debata u njemu nema trenutne egzaktne potvrde tko je u pravu ili nije. Rad izbornika nije klasičan trenerski posao jer to mogu samo oni koji svakodnevno rade u klubu.
Rad izbornika jest da bira one koje smatra najboljima i(li) najpogodnijima za ideju igre kojom će prezentirati reprezentaciju. U tom radu su, pored stručnih referenci, važne i neke druge odrednice. Tiču se međuljudskih odnosa, javnih relacija, stvaranja ozračja u kojem će jedna selekcija, koja se povremeno okuplja i ne ovisi uvijek o sebi (ozljede i ne-igranje po klubovima), imati čvrstinu homogenosti i stabilnosti kad je to najpotrebnije. U natjecateljskim utakmicama. Stvar je i u tome da su prijateljske i “manje službene” utakmice one koje utječu na to ozračje pred velike turnire ili odlučne kvalifikacijske utakmice…
Krenuo u Ukrajini
Kad sve skupa saberemo, i temeljem iznesenih iskustava bivših izbornika, i nagomilanih iskustava viđenog iz blizine, iznova ćemo doći do tzv. pravedne istine o trenerskom i pogotovo izborničkom poslu. To je ona mantra o dojmovima koji su varljivi i podložni raspravi, a činjenice su realnost.
Navedimo realnosti Hrvatske od 7. listopada 2017. godine, kada ju je doslovno preko noći preuzeo Zlatko Dalić. Vatreni su pobijedili odlučnu utakmicu u Ukrajini i spasili opciju play-offa, koju je Hrvatska trijumfalno odradila s Grcima i izborila Mundijal u Rusiji. Tamo je Hrvatska ostvarila najveći uspjeh u svojoj povijesti jer je došla do finala i sa srebrnom medaljom nadmašila je broncu iz 1998. godine (Blažević).
U sljedećem natjecanju, kvalifikacijskom za EP 2020. godine, Vatreni su kao prvi izborili plasman za turnir koji je pomaknut zbog pandemije godinu dana. Na tom čudnom putujućem Euru ostvaren je prolaz skupine, a u kup-natjecanju ispalo se potom od Španjolaca u produžecima.
Uslijedile su kvalifikacije za SP u Kataru i uspješno su odrađene direktnim plasmanom. Prije Mundijala su Vatreni u trećem ciklusu Lige nacija odigrali izvrsno i izborili plasman na Final Four.
Krug velikih i moćnih
Naposljetku, u Kataru je hrvatska reprezentacija stigla do polufinala i uz pobjedu nad Marokom osvojila je brončanu medalju! Treću u šest nastupa na SP-ima, što je fantastično za apsolutno najmanju državnu bazu u tim odličje-razinama najmasovnijeg sporta na kugli zemaljskoj.
Zlatko Dalić (56) u sedam natjecateljskih ispita ostvario sedmicu ispunjenja zacrtanih minimalnih ciljeva, a to je povijesno značajno garnirano s dva gotovo maksimalistička dosega. Ulazak u finale Mundijala 2018. i pobjeda u borbi za broncu 2022. Ponoviti se zaredom s dva odličja na svjetskom prvenstvu to je, u kontekstu hrvatske realnosti, san snova koji se ostvario.
Nikad nećemo moći izmjeriti tko je bolji trener od koga, kao što se ne može izračunati koja je generacija ili igrač jača od druge. To su teme za vječne rasprave, na kojima se hrani strast za nogomet, kao što folklorna na(d)metanja stavova je li izbornik trebao igrati ovako ili onako, s ovim ili onim pojedincem, odražava i ogromnu energiju s kojom naša javnost živi nogometnu reprezentaciju.
Činjenica jest da je Zlatko Dalić neusporedivo najuspješniji izbornik Hrvatske, a da je s dvije medalje s uzastopnih Mundijala jedan od najuspješnijih među svom silom svjetskih izbornika.
Sve ostalo može biti podložno raspravi, ali te činjenice su egzaktne i temeljni razlog da jedna mala država opet živi u transu sreće, koja je u pravilu (bila) namijenjena samo velikima i moćnima. Kao nekoć Miroslav Blažević, tako je i Zlatko Dalić pokazao da se može i da je hrvatska reprezentativno postala dio tog kruga velikih i moćnih. Činjenica.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST
U posljednjem Mundocastu u gostima nam je bio Ilija Lončarević s kojim smo komentirali finale između Argentine i Francuske, ali i ocijenili pojedinačni učinak hrvatskih nogometaša u Kataru. Pogledajte tko je bio najbolji, a tko je mogao dati više: