U dvije od tri utakmice u grupi, Hrvatska nije postigla gol. Utakmice s Marokom i Belgijom različitog su statusa, pa je nula s Belgijancima manje opterećujući kriterij uspješnosti napada(ča) jer je bod bio dovoljan za prolaz. S Marokom je druga stvar jer je to uvodna utakmica Mundijala, pa se ima uvijek vremena stvari popraviti. No, znakovito je da je da u obje te utakmice Hrvatska nije stvorila baš značajne šanse za pogodak, što nas upućuje na tematiziranje postavke igre.
U 4-3-3 sustavu Dalić je protiv Maroka u središnjicu napada postavio Kramarića a na desnom boku Vlašića. Protiv Belgije optirao je za tandem Kramarić - Livaja, koji je veliki posao napravio protiv Kanade (4:1, Kramarić 2, Livaja 1). Sa suparnikom koji dopušta prostora napadaču, Kramarić je izvrsno odigrao kao druga špica, dok je lucidni Livaja izigrao u više navrata ne baš mudre centralne braniče Kanade. Dok je bio u fizičkoj svježini, Livaja je u toj igri odradio posao “devetke” koja će destabilizirati suparničke stopere, razigravati i sam iskoristiti trenutak da poentira.
Dobra uloga
U višem intenzitetu igre, s tehničko-taktički boljom Belgijom, oni su imali veći problem nametnuti svoje vrline. Zato je Dalić u 64. minuti izvukao Kramarića i Livaju te na teren poslao Petkovića i Pašalića. Dva snažnija igrača doprinijela su lakšoj kontroli ofenzivnog posjeda i posljedične kombinatorike, a dali su i važan obol defenzivnom bloku kada je Belgija očajnički bacila karte u napad. Petković je u manje vremena (26) nego s Kanadom (30) ostavio uvjerljiviji dojam. Velikim dijelom je to iz razloga što je taktički utakmica bila drugačija. Vatrenima je trebala visoka “devetka”, koja će sačuvati posjed dok se ostatak momčadi priključi napadu, pravovremeno proigravati suigrače koji dolaze iz drugog plana te ubacivati u prostore posljednje linije. Petković je to vrlo dobro odradio protiv Belgije.
Uzimajući u obzir da je Dalić protiv Maroka koristio Kramarića i kao alternativu Livaju, pa u iduće dvije utakmice oboje kao startere, te potom ubacio Petkovića, čini se logičnim da bi izbornik protiv Japana mogao od prve gurnuti u postavu baš Petkovića.
Livaja je djelovao bez dovoljno energije s Belgijom, što ni ne čudi s obzirom na to da je prije Mundijala bio ozlijeđen i u Katar je došao tek oporavljen. Livaja ili Budimir, koji još nije dobio priliku, mogli bi biti rješenja za nastavak jer su profilom drugačiji igrači u odnosu na potencijalne startere Kramarića i Petkovića. No, zašto bi protiv Japana odgovarao profil igre potonjeg? Zašto ne bi, ako je stvar visine u odnosu na niže Japance, bolja opcija bio Ante Budimir?
Krenimo od toga da je Budimir sigurno agresivniji igrač od Petkovića i da je umješniji u ofenzivnom skoku. Ukoliko bi Hrvatska igrala stalno na postavljenu obranu Japana, s mnoštvom centaršuta s bokova, Budimir može biti dobro rješenje. No, s Japancima neće biti samo napadanja, nego će trebati odrađivati i specifičnu defenzivnu igru.
Kontrola lopte
Istina je da Budimir djeluje dobro u visokom presingu, ali sukladno brzini i okomitosti Japanaca, njegova bi (i ne samo njegova) reaktivnost bila na iskušenju. Točno je da Petković nije brži, ali je zato u tehničkom segmentu bitno bolji od Budimira. Kad navodimo da će trebati specifično braniti gol Hrvatske, onda mislimo na proaktivni pristup. To znači ne povlačenje u obranu i trka za inače bržim Japancima, nego inzistiranje na kontroli lopte, kombinatorici i smanjivanju prilika da se suparnici dočepaju lopte i onda lete u kontranapad. Petković je kao devetka snažan i visok, dovoljno da stvara probleme suparniku u skoku. No, Petković je i španer, tehnički praktično kao veznjak, koji ima odlična proigravanja, završni pas, odlaganja na bok ili suigrači koji se ubacuje kroz sredinu.
Što je najvažnije, Petković ima osjećaj za tajming pasa jer, između ostalog, ima jako dobru viziju igre i onda kada je leđima okrenuti suparničkom golu.
Hrvatska je i inače najbolje djelovala kada je imala kontrolu lopte i stasitog centarfora koji će vezivati stopere i olakšavati prolaze i šire prostore za ostale igrače. Uostalom, ako se sjetimo najefikasnijeg Mundijala Hrvatske, 2018. godine, tadašnja “devetka” Mario Mandžukić postigao je “tek” 3 od 14 pogodaka. No, raspucali su se drugi oko njega.
Više opcija
I za očekivanog “drugog” napadača, Andreja Kramarića (kao i Livaju), djeluje tada (još) lakše iskoristiti svoje vještine u malom prostoru i ubacivanja iza leđa suparničkoj posljednjoj liniji. Dinamika igre koju smo vidjeli ulaskom Petkovića protiv Belgije, ukazuje da kompozicija momčadi uvjerljivije djeluje kada može odrađivati kombinatoriku (i) visoko, a ne samo u sredini terena. Tada se posljednja linija može dignuti više i udaljiti suparnika od Livakovićeva gola, olakšati veznima konstrukciju napada te, naravno, skratiti prazne prostore između linija te time bitno ograničiti forte Japana u okomicama i brzoj kontri.
Što će Dalić odlučiti vidjet će se, ali uvijek treba imati na umu da su ovo utakmice u kojima treba koristiti više taktičkih opcija i pogotovo mogućnost zamjene pet igrača. Svježe snage će svakako doprinijeti lakšem nametanju (održavanju) stila igre koji paše Hrvatskoj, kako od početka, tako i kroz tijek utakmice.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST:
Hoće li Borna Sosa biti spreman za utakmicu protiv Japana? Treba li izbornik Zlatko Dalić mijenjati još nešto u momčadi? O tim i svim ostalim pitanjima vezanim za utakmicu osmine finala između Hrvatske i Japana razgovarali smo u novom Mundocastu u kojem nam je u gostima bio Ilija Lončarević. Pogledajte Mundocast: