U rujanskom pobjedničkom turnusu kvalifikacija Zlatko Dalić je na kraju izustio.

- Evo, nekima sam dosadio, ali nema veze, još malo ćete me trpjeti.

Unutar jedne rečenice sažima se sudbina izborničkog posla. Čak i oni koji manje traju od “izbornika maratonca” kao Dalić, koriste istu tezu o trpljenju. Izbornički posao svugdje, a pogotovo u Hrvatskoj, jest koncentrat emotivnog pražnjenja i punjenja. Kad pobjeđuju, oni su junaci, kad gube, oni su bezveznjaci. Od 2017., kada je stupio na poziciju, činilo se kao privremeno rješenje, Dalić je u kontinuitetu živio na toj klackalici krajnosti. Osam godina kasnije, (ne)simpatično je to kako si mnogi sada dopuštaju samodopadna otkrića kako su doprinijeli da on postane izbornik. Hoće li tako biti ukoliko Mundijal 2026. ne bude u tonovima koje Hrvati žele i očekuju?

Ništa se ne može promijeniti

Kažu da se i najveće trenere uvijek pamti po posljednjoj natjecateljskoj roli. Teza djeluje ispražnjeno, jer se trenere vrednuje (što je njima najvažnije) po onome što su ostvarili u svom mandatu. Kada je Ćiro Blažević smijenjen 2000., blatilo ga se tipično zbog njegovih “promašaja” unutar kvalifikacija za SP 2002. No, narod ga je istinski i dovijeka vrednovao kroz osvajanje emotivno posebne bronce na SP 1998., a Dinamov planet zbog emotivno posebnog naslova iz 1982. Unutar te priče o “treneru svih trenera”, bilo je svega, pozitivnog i negativnog, sa simboličkim (rezultatskim) preokretom javnosti od skandiranja “Ćiro ...eru”, do “Mi smo ...eri, Ćiro je naš”...

Zlatko Dalić je učio dio trenerskog poslanja upravo od Blaževića. Moguće je da je to doprinijelo da je unutar senzacionalnih osam godina izdržao sve uspone i padove javnog izborničkog odjeka. No, nikad ne bi izdržao, koliko god bio promućuran i vješt u upravljanju svojom pozicijom, da nije imao ono što će ga zauvijek vrednovati. Rezultati! Svatko može imati svoje plus-minus mišljenje o njegovu radu, ali nitko ne može osporiti taj, jedini meritoran faktor vrednovanja. Što god se dogodilo na Mundijalu idućeg ljeta, pa Dalić zaključio turnir kroz veselje ili tugu okruženja, više ništa i nitko neće promijeniti povijesne izuzetne domete Hrvatske, jedinstvenog slučaja u panorami modernog reprezentativnog nogometa. Osvojiti dvije medalje zaredom sa selekcijom tako malobrojne države (i baze), usporedo izboriti pet uzastopnih viza za velike turnire, to je u kontekstu suvremenih globalnih nogometnih odnosa, popriličan nonsens...

Zašto govorimo o tome? Prije svega zato što nam je Zlatko Dalić nedavno kazao, sasvim opušteno i uvjeren u ono što govori, “to bi bilo to”. Kad je već sam kazao da će ga se još malo trpjeti, onda se može i dodati ta crtica. Na travnjaku Bernabeua, gdje su Modrićevi gosti čekali na fotografiju za sjećanje s kapetanom Reala i Hrvatske, a koji se toga dana (25. svibnja) veličanstveno oprostio od Madrida, Zlatko Dalić uživao je u emotivnom doživljaju uz svoju diskretnu suprugu. I u kontekstu trenutka (Modrićev odlazak nakon 13 godina iz Reala) dao je jasno do znanja da će kvalifikacijski ciklus za Mundijal i očekivani plasman na završni turnir, biti i njegova završnica s Vatrenima...

Nastup dostojan vrijednosti

Eto, izbornik s najvećim uspjesima, senzacionalnim stažom, ima sve preduvjete da pripremi reprezentaciju za treći mu Mundijal točno onako kako on misli da je najbolje. Izbornički posao je (i) u Hrvatskoj podložan svakakvim pritiscima i sigurno je teško nositi se s njima. No, Dalić je sve izdržao i kako je očito već skicirao scenarij daljnje karijere, Mundijal 2026. može pripremati bez ikakvog opterećenja, bilo nečijeg ili zbog nečega. U tom smislu Dalić ima velike prednosti. Prije svega golemo i jedinstveno iskustvo, a onda i dosadašnje uspjehe. Zato može svoj peti veliki turnir pretvoriti u još jedno remek-djelo. Što nije nužno medalja, ali jest nastup dostojan vrijednosti jedne posebne reprezentacije kakva je Hrvatska.

Zlatko Dalić ne treba više ponavljati što je učinio, koliko je to važno i koliko je bilo teško. To je dovoljno utvrđeno i respektirano. Izbornik bi trebao idućih osam mjeseci uživati u pripremi petog velikog turnira, u pozitivi biranja najboljih aktera koje misli voditi na Mundijal, te u pravu da može riskirati u tome što će pozvati neke nove, (ne nužno) mlađe igrače. Treba mu brzina, kazao je Dalić, i tu se svi slažu. Etablirane nema, ali u nekih mladih, ali i iskusnijih, ima potencijala brzine. Upravo zato što je bio uspješan, Dalić treba biti hrabar i donositi nekonvencionalne odluke te čvrsto stati iza njih.

U protekla četiri turnira nije vodio ukupno 26 igrača koji su sudjelovali u kvalifikacijama. Na dva Mundijala i dva Eura vodio je ukupno 17 igrača koji nisu sudjelovali u kvalifikacijama. Svoj respekt zaslužnima je odavno iskazao. Slijede mu odluke u kojima će respekt trebati u objektivnoj procjeni tko može, a tko ne može doprinijeti trećoj uspješnosti Mundijala. Što ne znači da će uspješno i biti. U nogometu nema garancija. No, onaj koji je nešto važno ostvario svakako može bolje razumjeti što treba činiti da se tome stremi...