Dalić se drži svoje grupe igrača i primjetno se distancira od SHNL-a. Već je najavio i kad će se oprostiti...

Uspješan kvalifikacijski pohod zalog je vjere u Vatrene i njihova izbornika glede mogućih odlučujućih dvoboja u listopadu. Drugi nastup, protiv Gibraltara, tretiramo kao malo službeniji trening. Najvažniji susret igra se u Pragu, 9. listopada, i svaki ishod osim poraza praktično znači osiguran odlazak na Mundijal bez dodatnih kvalifikacija.

U tom kontekstu izbori Zlatka Dalića djeluju nam kao njegova uobičajena ideologija određivanja kandidata za reprezentativne nastupe. Ovom prilikom ima nekih barem formalnih novotarija, ali jasno je da se Dalić u globalu kod izbora drži svoje zaslužne skupine igrača. Bez obzira ima li ona pojedinaca koji nisu u natjecateljskom ritmu, ili izvan skupine može biti netko tko bolje djeluje, izbornik će pozivnice dijeliti po svojoj ideji...

Novost je da je uz 24 igrača odredio čak 12 igrača u pričuvu. Pritom djeluje dojmljivo da je za dvije utakmice u programu osigurao čak 5 vratara, a da je među obrambenim igračima svih 7 poziva poslao formacijski sedmorici stopera. Kod vratara je "problematična" Livakovićeva pozicija, koji ne igra u klubu od 31. kolovoza, ali uvjereni smo da će mu izbornik dati naslovnu rolu u Pragu. Ivušić je u Hajduku pokazao slabu formu, ali očito izbornik razmišlja da je to samo prolazna faza.

U liniji 7 obrambenih igrača je i Josip Stanišić, koji se objektivno teško može oporaviti u dva tjedna od ozljede kolateralnog ligamenta, a kamoli biti spreman za igru. Upada u oči detronizacija Sose od prvog izbora za lijevog beka na pretpoziv. U sredini terena očekivana imena, povratak Kovačića koji je oporavljen i priključen u puni pogon Manchester Cityja. Tu je i "problematični" Baturina, koji je do sada odigrao u klubu tek 14 minuta. No, kao i kod Livakovića, taj manjak igre Dalić kompenzira stavom da su ovi izbori dugoročnija priča u kontekstu Mundijala i perspektive Vatrenih.

Zapravo, jedini teret takvom uobičajenom pristupu igračima s manjkom minuta jest ne tako davna Dalićeva izjava kako neće pozivati igrače koji ne igraju po klubovima. U Hrvatskoj nikad izbornici nisu bili lišeni takvih problematičnih situacija, još od vremena Blaževića, kad su željeni igrači za reprezentaciju imali slabiji klupski status. Kako to već biva, kad se jedno javno govori, tada se oponenti hvataju te nedosljednosti, iako je to jednostavno zbilja reprezentativnog nam nogometa već 30 godina. Rezultati relativiziraju ta osporavanja.

Na popisu su tek dva imena iz HNL-a, a to su Ivica Ivušić, koji je zapravo još svježi povratnik s Cipra, te Toni Fruk. Dojam je da Dalić, koji je kazao da mu razina domaće lige nije kriterij za poziv, jasno drži distancu od tih izbora. Uvjerljiv je i dojam da je Zlatko Dalić sve čvršći u gore navedenim stavovima te da se više ne opterećuje domaćim odjecima, bilo u klubovima, od igračkih okruženja ili medija.

To je vjerojatno posljedica onoga što je i sam naznačio u rujanskom okupljanju, da će zaključenjem Mundijala 2026. odstupiti s izborničkog stolca nakon gotovo osam super intenzivnih godina, uokvirenih s dvije svjetske medalje i, kako Prag može definirati, sa svim uspješnim kvalifikacijskim zadaćama plasmana na veliki turnir.