Dok "vatreni" milenijalci polako zamiču u karijerni suton, napadačima iz generacije Z baš se i ne žuri odrasti, upozorio je Zlatko Dalić javnost da mu generacijski jaz među kandidatima za dres nacionalne momčadi počinje stvarati probleme.
Skicirajući grubi nacrt rostera za Svjetsko prvenstvo 2026. u Sjevernoj Americi, izbornik trenutačno ne zna na koju bi se stranu okrenuo. Nema u podjeli niti približno uvjerljivu repliku Davora Šukera ili Marija Mandžukića, napadača koji bi jamčili golove, tako da njegovi pretpozivi odjednom lete naokolo, kao da se s njima zaigrao neki opušteni poštar nakon malo veselije smjene. Do jučer nezamislivo, ali jedan je sletio čak u pretinac Celja, gdje se još do jučer igrao samo rukomet.
Dvije utakmice prije kraja izlučnog ciklusa Dalić se može pohvaliti da su iza njega savršeno odrađene kvalifikacije – prava antistres terapija u odnosu na sve prethodno viđeno – ali uz taj sitan problem da nije pronašao gladnog golgetera koji bi u lipnju sljedeće godine eksplodirao negdje na potezu između New Yorka i Los Angelesa. Priželjkivao je izbornik da u ovim kvalifikacijama dođe do organske smjene, tako da 34-godišnji Ante Budimir polako oslobodi prostor u vrhu napada 22-godišnjem Franji Ivanoviću. Taj je mladić prošle sezone u dresu Union St. Gilloisea pred suparničkim vratima potezao kao "pistolero" (20 pogodaka), ali je dolaskom u Benficu uletio u vrtlog problema i svjedočio ranoj smjeni trenera. Sada, pod vodstvom Josea Mourinha, teško dolazi do minuta i do izražaja.
Premda sve uvjerljivije gaze prema veteranskoj dobi, izvjesno je da će Ivan Perišić, Andrej Kramarić i već spomenuti Budimir zadržati čelne pozicije u borbi za dresove na SP-u. Prvi argument: stara garda ne posustaje jer je jednako predana treningu kao prvog dana, a u međuvremenu je naučila uživati u nogometu. Drugi argument: njih trojica jedva da za leđima osjećaju vrući dah konkurencije. Ivanoviću je nogu podmetnula psihoza koja je na startu sezone obujmila najpopularniji portugalski klub, Benfica je stalno pod visokim naponom, ali ni ostali konkurenti za napadačke pozicije nisu u bajnoj formi.
Najbliži senatorskom trojcu minulim radom u reprezentaciji svakako je Bruno Petković, ali on je posljednjih tjedana izvan pogona i nije da njegova momčad zbog toga pati. Za vikend je Kocaelispor pobijedio vodeći Galatasaray (1-0), zakuhavši tako borbu za vrh tablice turske lige, a to je već treća pobjeda "crno-zelenih" u posljednje četiri utakmice otkako ozlijeđenog Petkovića nema u protokolu.
Pozivnicom za mečeve s Farskim Otocima i Crnom Gorom, izbornik je u studenome nagradio Igora Matanovića, 22-godišnjaka koji se još prije godinu dana najavio kao sljedeća velika napadačka priča u reprezentaciji, ali je u međuvremenu nestao s radara. Ovog ljeta pronašao je azil u Freiburgu i obećavajuće startao u sezonu (četiri pogotka), no onda mu je trener Christian Streich počeo dozirati minutažu, tako da uglavnom u igru ulazi s klupe u posljednjih 20-30 minuta.
Budimirova ozljeda primorala je Dalića da za završne kvalifikacijske utakmice aktivira pretpoziv Petru Musi, centarforu kojeg je negdje izgubio prije dvije godine, a on je otad izrastao u MLS klasu. Kada je prvi put prekrižen, Musa se nije uklopio ni profilom ni shvaćanjem nogometa kakav već godinama preferiraju Luka Modrić i njegovi iskusniji pobočnici u reprezentaciji. To što je okomitiji (čitaj: nestrpljiviji u građenju napada) među "vatrenima" zna biti prepreka, ali u Americi se doživljava velikom napadačkom vrlinom.
Ako ga procjenjujete po brojkama, Musa je trenutačno najkonzistentniji među napadačima u Dalićevoj ponudi. U pet nastupa, od sredine rujna do početka listopada, postigao je pet golova, upisao se u svakoj utakmici u kojoj je istrčao, a jednu je loptu spakirao u mrežu i početkom studenoga. Od dolaska u Dallas, 27-godišnjak je za dvije sezone utrpao 35 golova.
U srpnju, kada je reprezentacija protutnjala Gibraltarom (7-0), Franjo Ivanović je s dva pogotka praktično rezervirao mjesto na Svjetskom prvenstvu, ako ne kao starter, onda svakako kao prva zamjena za Budimira. U nastavku sezone očekivali smo da bi mu rukavicu mogli baciti Dion Drena Beljo, kojem je Zvonimir Boban obredno navukao Dinamovu devetku na leđa, ukazujući javnosti da je riječ o napadaču s potencijalom za nacionalnu momčad.
Da je ostao zdrav, negdje u njegovoj blizini zacijelo bi se našao Anton Matković, koji je neukrotivim bokšićevskim galopom već nakon prvih seniorskih utakmica završio u bilježnicama skauta vodećih europskih klubova. U novoj stvarnosti, međutim, njih jedva da tko spominje u kontekstu SP-a, i puno bolje izglede za put u Ameriku uživa Franko Kovačević, 26-godišnjak koji je od početka sezone postigao čak 23 gola za Celje. Takvom progresijom ne treba prekrižiti opciju da na Dalićev popis utrči kao najstariji napadački "late bloomer" još od Dade Prše, koji je prvi put nastupio za "vatrene" na pragu 29. rođendana...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....