Kao predani navijač hrvatske nogometne reprezentacije zamislite si ovu božićnu i novogodišnju čestitku za 2026.: predvođeni nepoderivim Lukom Modrićem, hrvatski će se nogometaši još jednom, treći put u nizu plasirati u polufinale SP-a koje će se od 11. lipnja do 19. srpnja održati u Kanadi, Meksiku i SAD-u. Nakon Rusije u kojoj je osvojeno srebro te Katara gdje je osvojena još jedna bronca nakon one iz Francuske 1998., Hrvatska je još jednom potvrdila koliko je uspješna na globalnom nogometnom planu. Tako je nešto stvarno teško ostvarivo i bilo bi ravno prvorazrednom čudu, ali nije ni nemoguće, naravno da nije. Vrijedi sanjati.
Bez obzira na to kako prošli u srazovima s izabranicima Thomasa Tuchela (Engleska, 17. lipnja u Dallasu), Thomasa Christiansena (Panama, 23. lipnja u Torontu) te Otta Adda (Gana, 27. lipnja u Philadelphiji), za očekivati je da će Dalićevi izabranici proći skupinu kao jedna od dviju najboljih ili jedna od osam najbolje plasiranih trećih momčadi po skupinama. No, to je onda tek početak pravog puta i pravih izazova jer nakon toga slijede utakmice šesnaestine finala, osmine finala, četvrtfinala i zatim još dvije u neposrednoj borbi za odličja. Slijedi, dakle, još pet utakmica do one konačne faze nakon koje će se znati koje su to tri najbolje momčadi na 23. izdanju SP-a.
Povećanje broja sudionika s 32 na 48 donijelo je i veliko povećanje broja utakmica koje se trebaju odigrati, a svaka reprezentacija koja će dogurati do faze da se bori za odličja mora odigrati osam, a ne više sedam utakmica, kao što je to bio slučaj do sada.
Pretpostavimo, eto, da će Hrvatska biti među njima. Ponavljamo da će to biti teško, ali ne i nemoguće. Bude li tako, hrvatski izbornik Zlatko Dalić zlatnim će se slovima dodatno upisati u anale odigravanja nogometnih mundijala. One standardne priče o trenerima rekorderima koji su vodili momčadi na SP-ima su manje-više poznate: Brazilac Carlos Alberto Parreira je menadžer koji je sudjelovao u najviše izdanja turnira, na njih čak šest od 1982. do 2010. Parreira s Borom Milutinovićem dijeli rekord po broju različitih nacija vođenih na Svjetskom prvenstvu, po pet.
Helmut Schön drži rekorde i za najviše vođenih utakmica (25) i za najviše pobjeda (16), a sve ih je ostvario sa Zapadnom Njemačkom od 1966. do 1978. Dvadeset i jedan izbornik osvojio je svjetsko prvenstvo, a Vittorio Pozzo jedini je koji je to učinio dvaput: 1934. i 1938. s Italijom. Prva osoba koja je na turniru imala uloge i igrača i trenera je Milorad Arsenijević, koji je igrao za Jugoslaviju 1930., a zatim je vodio reprezentaciju 1950. u Brazilu. Samo trojica muškaraca, koji su podigli trofej kao igrači, kasnije su trijumfirali i kao menadžeri: Brazilac Mário Zagallo 1970., Nijemac Franz Beckenbauer 1990. i Francuz Didier Deschamps 2018.
Bez obzira na to što se dogodilo na SP-u, Dalić neće biti kao Talijan Vittorio Pozzo koji je jedini trener koji je osvojio dvije zlatne medalje 1934. i 1938., neće biti ni kao Mário Zagallo koji je kao trener s Brazilom uzeo zlato 1970., srebro 1998. uz četvrto mjesto 1974. On je osvojio dva zlata kao igrač i jedno kao pomoćni trener, čime je njegov ukupan broj naslova svjetskog prvaka porastao na četiri. Nijemac Helmut Schön je kao trener osvojio zlatnu medalju 1974., srebrnu 1966. i brončanu 1970. Neće, naravno, Dalić biti ni kao "Kaiser" Franz Beckenbauer, koji je kao trener uzeo zlato 1990., a srebro četiri godine ranije nakon što se naslovom okitio i kao igrač 1974. Od Dalića, koji ima srebrno i brončano odličje bolji su, naravno i Argentinac Carlos Bilardo koji je osvojio zlatnu medalju 1986. i srebrnu 1990., baš kao i sadašnji francuski izbornik Didier Deschamps koji je onom igračkom zlatu iz 1998. dodao trenersko zlato iz 2018. i srebro iz 2022.
Kada i ništa ne bi napravio na predstojećem SP-u, Dalić se već sada upisao među trenerske besmrtnike kada su u pitanju nogometni mundijali. Naš je izbornik u 14 utakmica koje je dosad vodio s klupe na SP-ima upisan kao jedan od samo 19 trenera koji je došao do te impozantne brojke. U tom su statističkom segmentu najbolji Nijemac Helmut Schön koji je Njemačku vodio na četiri uzastopna SP-a od 1966. do 1978. U 25 utakmica zabilježio je 16 pobjeda i u tome je apsolutni rekorder kojem se najviše približio brazilski stručnjak Carlos Alberto Parreira koji je vodio pet različitih reprezentacija na čak šest izdanja mundijala od 1982. do 2010. i u tom je segmentu najbolji na svijetu, pri čemu se zaustavio na 24 utakmice na klupi.
Uz njih dvojicu, samo su još četvorica trenera na klupama tijekom SP-a odradila 20 i više utakmica. To su Brazilac Luiz Felipe Scolari (21, vodio je Brazil 2002. i 2014., te Portugal 2006.), zatim još jedan Brazilac Mário Zagallo (Brazil 1970., 1974. i 1998.), kao i Urugvajac Óscar Tabárez (Urugvaj 1990., 2010., 2014. i 2018.) te Srbin Bora Milutinović koji je na SP-ima jedini uz Carlosa Alberta Parreiru vodio pet različitih reprezentacija (Meksiko 1986., Kostarika 1990., SAD 1994., Nigerija 1998. i Kina 2002.).
Zanimljivo je tu i obavezno napomenuti da je Dalić na tom popisu jedini trener uz još uspješnijeg Didiera Deschampsa koji su i dalje na svojoj poziciji te će u Kanadi, Meksiku i SAD-u podebljati tu statistiku. Francuski se izbornik zasad na tri svoja SP-a zaustavio na 19 odigranih utakmica. Na posljednja dva SP-a je u Rusiji u finalu bio bolji baš od Dalića, a četiri godine kasnije porazila su ga dvojica Lionela, od Messija na terenu i Scalonija koji je to odradio s klupe na svojem premijernom SP-u. Na svojem prvom SP-u, onom 2014., zaustavila ga je Njemačka u četvrtfinalu. On je uvjerljivo najdugovječniji izbornik od svih koji su se plasirali na predstojeće svjetsko prvenstvo, na toj je funkciji od ljeta 2012., Dalić od 2017., Scaloni od 2018.
Za dodatno podsjećanje, od svih trenera koji su vodili neke reprezentacije na posljednjem SP-u, još su "živi" i vodit će momčadi i na predstojećem mundijalu upravo svi polufinalisti (Lionel Scaloni, Didier Deschamps, Zlatko Dalić i marokanski izbornik Walid Regragui). Tu su još i švicarski izbornik Murat Yakin, izbornik Gane Otto Addo i Francuz Hervé Renard koji je vodio Saudijsku Arabiju na SP-u 2022., zatim otišao u francusku žensku reprezentaciju i sada se vratio na Arapski poluotok. Roberto Martinez vodio je 2022. Belgiju, a sada se vratio s Portugalom. Gustavo Alfaro je vodio na prošlom SP-u Ekvador, a sada je došao s Kolumbijom.
No, svi su oni sporedni u ovoj priči o najboljima u kojoj su, osim nekih već pokojnih ili umirovljenih legendi, u glavnim ulogama ostali Deschamps, Dalić i čitavo desetljeće mlađi i perspektivni Scaloni. Bude li sve u skladu s očekivanjima, Francuz već na sljedećem SP-u može postati najbolji trener u povijesti odigravanja SP-a. On je već sada u Top-10, ima igrački i svjetski naslov, ima dva trenerska odličja, zlato i srebro, 19 je puta vodio momčad na SP-im kao izbornik i sada sve ima u svojim rukama. Ode li do novog naslova, postat će tek drugi uz Talijana Vittorija Pozza s dva trenerska trofeja. Dogura li do finala, imat će 27 rekordnih izborničkih nastupa na mundijalima.
Dalić je nešto "kraći", ali će bez obzira na učinak na SP-u u "Novom svijetu", ostati zapisan kao jedan od najboljih i uspješnijih u sada već zamalo 100-godišnjoj povijesti odigravanja nogometnog World Cupa. Biti na istom popisu s "frajerima" kao što su Schön, Parreira, Scolari, Zagallo, Deschamps, Beckenbauer stvarno nije mala stvar.
Kad se u dodatnu analizu stavi podatak da su od hrvatskih trenera momčadi na SP-ima vodili samo Miroslav Ćiro Blažević (1998.), Mirko Jozić (2002.), Zlatko Cico Kranjčar (2006.), Branko Ivanković (Iran, 2006.), Niko Kovač (2014.) te prije njih samo Ivica Osim, koji je vodio Jugoslaviju na SP-u 1990., onda se tu malo toga ima za dodati. Dalić će uskoro "marširati" na svojem trećem SP-u i tražiti treće odličje... Zašto ne sanjati?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....