David Strelec u četvrtak je izbacio iz ravnoteže Antonija Rüdigera i spakirao loptu u rašlje - Slovačka vs Njemačka 2-0 - nakon čega je nogometna Njemačka podivljala: je li zaista moguće da nam lekcije drže takvi "jazavci"? Da, moguće je, jer kvalifikacije su minsko polje gdje i bitno veći "jazavci" od Slovaka nerijetko čine čuda.
Uz takvo predznanje, Hrvatska bi trebala biti sretna, jer je dan kasnije neokrznuta prošla kroz minsko polje Farskih otoka, ali recenzije nisu blistave, jer je nogomet "vatrenih" više podsjećao na termin rekreativaca nego na natjecateljski meč.
Tri boda iz devet utakmica, to je u pravilu formula za dobro raspoloženje. Zašto je onda u Hrvatskoj pobjeda protiv 141. reprezentacije u Fifinom redoslijedu odjeknula poput nekog klimavog remija? Zato što je Zlatko Dalić zaboravio sve što je nekad znao o nogometu ili ipak zato što su kandidati iz drugog plana ostali dužnici naciji?
Dalić, naravno, nije zaboravio nogometne postulate, kada se na pravom mjestu i u pravom trenutku odlučio razigrati talent igrača koji bi sutra trebali preuzeti uzde reprezentacije iz ruku Luke Modrića i Ivana Perišića. Učinio je ono što bi učinio svaki "logičar" suočen sa sličnim izazovom. Kako je prošlo? Mlako, mlitavo, sterilno. Tako da su nas iz gabule iščupali najstariji igrači na terenu.
34-godišnji Ante Budimir je s prve vratnice asistirao vršnjaku Andreju Kramariću na drugoj vratnici. Što je bio samo početak. Kada je u nastavku utakmice postalo rezultatski čupavo, cijela je nacija refleksno krenula u pogrešnom pravcu, agitirajući "dajte nam Luku Modrića i Ivana Perišića", dvojicu kandidata koje bi planet nogomet ne tako davno pakirao u rezalište, nazivajući ih djedicama. Dan nakon utakmice s Crnom Gorom u Maksimiru kapetan hrvatske reprezentacije proslavit će 40. rođendan, a Ivan Perišić će u veljači gasiti 37 svjećica na rođendanskoj torti. Budućnost hrvatske reprezentacije ovih dana zapravo i nije blistava, i lako bi mogla stati u parolu "živjela gerontokr(o)acija".
Dalić je pronicljiv čovjek, koji razmišlja dva koraka unaprijed, i jasno mu je da se neće usrećiti s cosmopolitanskim lažnjacima, tipa "četrdesete su nove tridesete". Izbornik shvaća da je u relativno slaboj kvalifikacijskoj skupini, u takvoj konkurenciji koja širom otvara vrata prema Svjetskom prvenstvu 2026., da bi bilo glupo ignorirati igrače koji već izvjesno vrijeme kucaju na vrata reprezentacije. Tako se dogodilo da su dvoboj u Torshavnu započeli Toni Fruk i Martin Baturina.
I obojica su natrčala na zid. Fruk je još stigao nešto odigrati kada se opustio, ali Baturina je, nažalost, igrao alibi nogomet, "ja tebi, ti meni", što je jasan znak manjka samopouzdanja. Kada je u punom tonusu, opušten i trenerski dobro usmjeren, Baturina postaje ubojica u posljednjoj trećini, "troublemaker" koji baca u probleme neke važne svjetske stopere. Kada je izvan ritma, Baturina postaje patnja suigračima i navijačima. Premda će u njegovu budućem razvoju ključnu ulogu igrati klupski treneri, niti Dalić nije amnestiran. Šteta bi bilo dugoročno izgubiti tako talentiranog nogometaša, koji je očito zaglavio u nekoj rupi i traži izlaz i pravu ulogu.
Promašeno bi bilo Baturini isporučiti ceh za slabašnu igru "vatrenih" na Farskim otocima, jer tamo su zakazali mnogi. To što smo mu na leđa natovarili prtljagu Luke Modrića ne znači da su ostali bili na razini. Nije navijače impresionirao niti defenzivni tajming Marina Pongračića, koji očito zna igrati s loptom u nogama, ali defenzivno je tanak čak i protiv amatera s Farskih otoka. Još manje im se svidjela rola Borne Sose, koji je svojedobno izgledao kao kandidat za Liverpool, bek s ludim postotkom progresivnih dodavanja i istrčavanja, a danas je samo točkica u rosteru Crystal Palacea i branič koji cijelu utakmicu ne uspijeva isporučiti točan centaršut. A kada melankolija nedoraslih startera obuzme momčad, onda i Franjo Ivanović u nastavku utakmice izgleda kao samo jedan od igrača, iako je svima jasno da u centarforu Benfice čuči golemi potencijal.
Dalićeva namjera u Torshavnu bila je raširiti lepezu kandidata za ostatak kvalifikacijskog ciklusa, ali osim Kristijana Jakića na desnom boku, nije se usrećio. Što drugim riječima znači da će u ponedjeljak Crnoj Gori suprotstaviti početni sastav s Modrićem, Perišićem, Kramarićem i Budimirom. Najveća snaga hrvatske reprezentacije u ovom trenutku su mladići koji su zagazili debelo iza tridesetih, "oldies but goldies", ali do Svjetskog prvenstva 2026. nema smisla mijenjati ono što donosi rezultate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....