Hrvatska niti jedno veliko natjecanje nije odigrala u najjačem sastavu, izostanak Gvardiola bio bi kao Bokšića i Dudua

Ako Joško Gvardiol ne bi igrao za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu, a to je ovog časa potpuno neizvjesno, bio bi to treći najveći hendikep koji je pogodio Vatrene na velikim natjecanjima nakon izostanka Alena Bokšića s Mundijala 1998. godine i Eduarda da Silve s Eura 2008. godine. Gvardiol je operiran u Londonu, a proces oporavka pokazat će može li dobiti utrku s vremenom te doći zdrav i spreman u Ameriku. Vijesti o Josipu Stanišiću su daleko bolje te njemu Svjetsko prvenstvo nije ugroženo.

Kad je hrvatska reprezentacija u pitanju, nesreća je rijetko bila na godišnjem odmoru, a uoči najvećih natjecanja uporno i glasno kucala je na vrata. Danas možemo samo zamišljati kakvi bi bili izgledi Vatrenih 1996. na Euru i 1998. na Svjetskom prvenstvu da je ekipa u kojoj su blistali Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Goran Vlaović, Robert Prosinečki, Dražen Ladić, Aljoša Asanović, Mario Stanić, Igor Štimac, Slaven Bilić... imala i Alena Bokšića. Na prvom natjecanju na kojem se Hrvatska pojavila, Euru 1996., igrao je samo 77 minuta uvodnog susreta s Turcima. Tada je izašao zbog udarca u glavu, a što je razlog zbog kojeg ga nije bilo kasnije nikad nije razjašnjeno. Službena je verzija glasila – prehlada.

Vatreni su dvije godine kasnije u Francuskoj osvojili broncu, pomalo šokirali i svakako zadivili svijet, mala nacija predstavila se kao nogometni div koji je sposoban rušiti i najveće, a kao vrhunac sjala je pobjeda nad Njemačkom u četvrtfinalu 3:0. Bokšić je u tom trenutku bio jedan od najboljih napadača svijeta, igrao je u velikoj formi, pa o razini klase i hendikepa ne treba trošiti riječi. Postavljala su se tada pitanja kako bi Šuker i on funkcionirali zajedno, no u formaciji 3-5-2 koja se igrala, bili bi najjači napadački tandem na Svjetskom prvenstvu. Izbornik Ćiro Blažević je kazao kako bi s njim osvojio titulu.

Deset godina kasnije Eduardo da Silva brutalno je zaustavljen u naletu karijere kad se već polako etablirao u Arsenalu i trebao postati europska napadačka krema. S 10 golova u kvalifikacijama Dudu je vodio Vatrene prema Euru, a oni su tamo tragično pali od Turske u četvrtfinalu. I bez njega imali su momčad za finale, s njim, i s više samopouzdanja, čak i za prvaka. Modrić, braća Kovač, Šimunić, Srna, Rakitić, Ćorluka, Kranjčar, Olić, Klasnić... No, jedan grub start Martina Taylora u utakmici Premier lige uništio je snove. Sve se nekako neshvatljivo urotilo protiv Hrvatske. Kad znamo kakve smo rezultate napravili, a kakve kalvarije prošli i što smo još sve mogli, to je čudo.

Bokšić i Eduardo priče su u kojima je reprezentacija uoči Prvenstva ostala bez napadača Lazija i Arsenala čiji su je golovi uvelike doveli tamo, ali na samo jednom završnom turniru naša je reprezentacija bila kompletna. Čak i to uvjetno jer Nikola Kalinić je iz Rusije poslan kući. Već na sljedećem Svjetskom prvenstvu 2002. godine nije bilo Igora Tudora, tadašnjeg stopera Juventusa, koji je morao na operaciju gležnja.

Uoči Eura 2004. godine otpao je vratar Stipe Pletikosa zbog loma ruke, za Svjetsko prvenstvo 2006. također čuvar mreže Tomislav Butina. Prije Eura 2012., zbog ozljede u dresu Lyona, od koje se nije oporavio, s priprema je otišao Dejan Lovren, ali to nije bilo sve jer Slaven Bilić je izgubio i Ivicu Olića i Ivu Iličevića. U zoru Svjetskog prvenstva u Brazilu iz igre je ispao Ivan Strinić, a nakon što je već doletio tamo kući se morao vratiti Ivan Močinić, umjesto kojeg je stigao Milan Badelj. Pritom su još ranije silom prilika prekriženi Niko Kranjčar i Ivo Iličević.

Na Euru 2016. nije bilo Dejana Lovrena, iako tada razlog nije bila ozljeda, na Euru 2021. Filipa Uremovića za kojeg je Zlatko Dalić kazao da bi ga sigurno vodio, ali ga nije mogao čekati da se vrati u pogon, s Eura 2024. bez nastupa kući se vratio Nikola Vlašić. U međuvremenu, Katar 2022. propustio je golman Lovre Kalinić.

Naravno da nisu svi oni bili jednako bitni, nekad se radilo o ključnim ljudima, povremeno o igračima koji su bili u široj konkurenciji pa se njihov izostanak ne pamti toliko, no jedino za Rusiju 2018. nismo spomenuli nikoga. Rezultat je bilo finale SP-a. Iako ni tamo Vatreni nisu ostali svi na broju jer je izbornik potjerao Nikolu Kalinića.