Dok se nije dogodio taj prokleti lom noge, pitali smo se može li Hrvatska riješiti poziciju lijevog braniča iz skrivenih zaliha pa da Joško Gvardiol igra ono što najbolje radi – stopera! Taman kad je Pep Guardiola progovorio kako od njega pravi svjetsku klasu i kad je djelovalo da bi u Americi i Kanadi trebao biti nositelj zadnjeg reda nacionalne vrste, jedan naoko običan start okončan je s toliko lošim vijestima da se danas u Manchester Cityju nitko ne usudi kazati kad će Gvardiol ponovno odigrati utakmicu.
Kako je on jedini postao elitni svjetski igrač od hrvatskih reprezentativaca koji su se pojavili nakon Rusije, uz donekle Stanišića, te je s godinama broj i utjecaj Vatrenih u vodećim europskim klubovima pao, izbornik se već požalio na mlade koji nisu ispunili očekivanja i zavapio:
- Samo da ne bude ozljeda.
Zdvojnom Zlatku Daliću sad ostaju samo molitva, vjera u Gospu i čelični karakter njegovih bojovnika, koji može pridonijeti da se Gvardiol i Mateo Kovačić dovoljno rano osposobe za travnjak i dosegnu formu za iskušenja kakva donosi Mundijal. Ujedno je bitno da se ne proširi lista "teških ranjenika" jer izgorjet će mu popis, neće imati koga voditi na sjevernoameričko tlo. Budući da Gvardiol pokriva pozicije i lijevog braniča i stopera, bez njega nedostaje i bekova i središnjih defenzivaca, ali dok će se stoperska linija još nekako pokrpati, tko će na Svjetskom prvenstvu igrati lijevo, ne bude li mogao on? Otkako se Robert Jarni 2002. oprostio od nacionalne vrste, pitanje je sve veće, a odgovora nema 24 godine - zašto Hrvatska nije stvorila vrhunskog lijevog beka? Puno je tekstova o tome napisano, a oni koji bi trebali biti struka vrludaju s odgovorima ili pokazuju u nebo - nije se rodio!
Ne tako davno razgovarali smo s izbornikom kako će riješiti to pitanje za Mundijal. Siguran je bio samo u dva imena - Joško Gvardiol i Josip Stanišić. To je ujedno i odgovor nazire li se čovjek koji bi Jošku omogućio da bude stoper. Vincent Kompany u Bayernu je dešnjaka Stanišića pretvorio u lijevog braniča, testirao ga u toj roli u najtežim utakmicama protiv protivnika kao što je europski prvak PSG i dobio pozitivan odgovor. Iako mu ta strana nije prirodna, toliko se dobro adaptirao da ga je već i Dalić koristio u iste svrhe. U jadu i muci izbornik može zahvaliti nekadašnjem belgijskom "tenku" što je pokazao da sofisticirano razmišlja. To ga ovog trenutka spašava da ne ostane gol i bos. Iz izbornikovih riječi može se iščitati kako se neće pomiriti s otpadanjem Gvardiola i da ga je spreman čekati ako treba i za treće kolo u skupini, ali jasno je da već sada zna tko će preuzeti rolu bude li trebalo - Stanišić. S nadom da će s njim biti sve u redu jer u recentno doba i on se nagledao bolnica i ambulanti.
No, teško je zamisliti da bi Hrvatska doletjela u Dallas na prvi ogled bez ijednog ljevaka na lijevoj strani obrane te je stoga audicija otvorena, a radove se ocjenjuju na terenu. Kad bi se karijera Borne Sose ispravno razvijala, dvojbi ne bi bilo, on je igrač na čije je centaršutove reprezentacija otišla na dva velika natjecanja – Svjetsko prvenstvo u Katar i Euro u Njemačku, akter je vrhunca 2022. eliminacije Brazila i još puno toga, ali već neko vrijeme ostavlja dojam da mu nogomet znači samo radni dan u uredu, da je zadovoljio ambicije. Isprazno je s time poziciju koju nitko nije popunio. Dalić je dao šansu tijekom jeseni Domagoju Bradariću, prati i stavio je već na pretpoziv Šimuna Hrgovića, to su dečki od kojih na kraju netko možda i ode na SP, ali Vatreni kvalitativno trebaju više. Ivan Perišić neće to više igrati, on je nužan na krilu. Tko poznaje lijevog beka neka ga prijavi u Vukovarsku 269A, Zagreb. Nagrada je put na Svjetsko prvenstvo.
Jakić, Šutalo, Ćaleta-Car, Stanišić, tako bi mogla izgledati obrana 17. lipnja u Teksasu, koja će protiv sebe imati Kanea, Saku, Bellinghama... Tu je i Vušković, stoperi Erlić i Pongračić, a na desnoj strani još kandidiraju Smolčić i Valinčić. Pritom je Valinčić nekad igrao i lijevo, ali to su njegovi "rani radovi" iz Istre 1961. Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO, EU, Schengen i tko zna gdje, a lijevog beka kakvog želi nije stvorila. Ne računamo stopera Gvardiola te dionice Strinića i Sose. Kako se radi po tom i takvim pitanjima, raspast će se i NATO, i EU, i Schengen i tko zna što, a vrhunski bek ostat će čežnja i san.
Pamtimo dva najveća udarca uoči velikih natjecanja, 1998. godine kad smo ostali bez Alena Bokšića i 2008. kad nam je otpao Eduardo da Silva. Možemo se samo pitati što bi se dogodilo na tom svjetskom i europskom prvenstvu da smo igrali u najjačem sastavu. Bokšića je zamijenio Goran Vlaović te smo osvojili broncu, a Eduarda su "krpali" Ivica Olić, Niko Kranjčar, Ivan Klasnić i Mladen Petrić. Joško Gvardiol bio bi treći u seriji najbolnijih izostanaka, međutim Zlatko Dalić nema alternative kao što su ih imali Miroslav Blažević i Slaven Bilić. Zato ne čudi što u taboru Vatrenih nitko ne želi priznati da bi zrakoplov put Amerike mogao poletjeti bez Joška. Nije ohrabrenje niti što je rival Gana ostala bez svojeg najboljeg obrambenog igrača Mohammeda Salisua, kojem je otišao križni ligament. Njihove muke neće zaliječiti naše. Pet i pol mjeseci do Svjetskog prvenstva, nakon mračne večeri na Etihadu, službeno je jasno - grcamo u problemima po svim pozicijama. Od golmana koji još nije riješio status, obrane kojoj prijeti da bude okljaštrena, veze čiji je Kovačić do nepoznatog datuma na rehabilitaciji do manjka brzine i klase u napadu. Hrvati su sva najveća djela izvukli iz najtežih muka, ali... Što nas čeka na SP-u?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....