Nikad lakše i nikad brže reprezentacija Hrvatske plasirala se na Svjetsko prvenstvo 2026. u Americi, Kanadi i Meksiku, gdje će braniti dva briljantna dosega iz Rusije 2018. i Katra 2022. godine, srebro i broncu. Za kormilom će opet biti izbornik Zlatko Dalić, a fenomen svjetskog nogometa Luka Modrić će i u 41. godini životnog kalendara, nadamo se, čvrsto držati konce igre na terenu.

Uz njega bi trebali biti i još neki junaci iz Rusije poput Andreja Kramarića, Ivana Perišića i Mateja Kovačića, kao i nekolicina njih iz katarske brončane epizode kao što su Dominik Livaković, Joško Gvardiol, Mario Pašalić, Ante Budimir, Josip Šutalo i ostali.

Koliko godina imaju Vatreni?

Nakon plasmana na Mundijal, vrlo često se navijačkim i stručnim eterom kao jedno od glavnih pitanja provlači ono o starosti najvažnijih hrvatskih igrača i njihovim poznim igračkim godinama. Najbolje će situaciju oslikati podatak da je Zlatko Dalić na kvalifikacijskoj utakmici s Češkom u Pragu izveo drugu najstariju jedanaestoricu u povijesti reprezentacije, koja je imala 30,5 godina u prosjeku. Rekord ostaje dvoboj od 28. svibnja 2000. kada su na Maksimiru prijateljsku utakmicu igrale Hrvatska i Francuska, a u porazu 0:2 početni sastav izbornika Miroslava Blaževića imao je prosječno skoro 31 godinu, točnije 30,8 (Ladić - Stanić, D. Šimić, R. Kovač, Štimac, Jarni - N. Kovač, Soldo, Asanović - Šuker, Bokšić).

Joško Gvardiol

BORIS KOVACEV Cropix

Po aktualnim podacima Hrvatska je s prosjekom od 28,26 godina rangirana na 20. mjesto najstarijih u svijetu i među 10 u Europi, s tim da je na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u Njemačkoj bila treća iza najstarije Škotske (28,7) i Njemačke (27,9).

Koja je bila najstarija momčad Hrvatske?

Dalićeva situacija će sljedećeg ljeta uvelike podsjećati na 2002. godinu kada je Hrvatska s izbornikom Mirkom Jozićem odlazila na SP u Japan i Južnu Koreju, a nositelji igre i heroji bronce iz Francuske 1998. kao Davor Šuker, Robert Prosinečki, Alen Bokšić, Robert Jarni, Zvonimir Soldo i još neki već bili u veteranskim godinama. Hrvatska se tada nije dobro provela i unatoč pobjedi nad Italijom (2:1), porazima od Meksika i Ekvadora, oba s minimalnih 0:1, ispala je u skupini.

Nadtrčani, istučeni i pobijeđeni. Tako su izgledali hrvatski reprezentativci tog ljeta u Niigati i Yokohami gdje se igralo s dvije reprezentacije s američkih kontinenata, ali od tada se u zadnjih dvadesetak godina i više trend značajno promijenio u korist dugovječnosti igračkih karijera. Tada su i 30-godišnjaci već polako ulazili u kategoriju veterana, dok se sada igrati na najvišoj razini s 35 godina smatra pod normalno, a to što rade Luka Modrić i Cristiano Ronaldo, koji su prošli 40, najavljuje i novu eru "vječne mladosti".

Medicina i farmacija idu nezaustavljivo naprijed, sredstva koja se koriste za regeneraciju omogućuju oporavak organizma u najbržem roku, a stil života i prehrane današnjih profesionalaca u sportu strogo je kontroliran i usmjeren upravo da mogu igrati što češće i što duže. O negativnim posljedicama svega toga, također bi se dalo pričati, ali to nije tema ovaj put.

Tko su mladi igrači Hrvatske?

Je li onda Hrvatska prestara za američki Mundijal i kakve to posljedice nosi za njezinu moć da ostvari veliki rezultat? Počet ćemo opet s paralelom iz 1998. u Francuskoj kada je Ćiro Blažević u utakmici za treće mjesto protiv Nizozemske izveo sastav u prosjeku star 30,4 godine i pobjedom 2:1 osvojio broncu. Dakle, u čemu je problem ako Dalić izvede i godinu dana stariju postavu, ali 28 godina kasnije u eri kada veterani i dalje mogu dominirati?

Naoko problema nema, iako je turnirski način natjecanja s utakmicama svaka tri ili četiri dana nešto daleko najzahtjevnije u fizičkom smislu. Sigurno će to daleko lakše podnijeti Petar Sučić ili Franjo Ivanović koji će imati 22 godine, nego Modrić u 41. ili Perišić blizu 40. i nakon teške operacije prošle godine, ali tu je sada vještina izbornika i njegovog liječničko-fizioterapeutskog tima da izbalansiraju minutažu svima i pronađu idealni spoj iskusnih i onih koji dolaze.

Zlatko Dalić

BORIS KOVACEV Cropix

Mundijal u Americi će i biti velika prekretnica za hrvatsku reprezentaciju, gdje bi jedna od ključnih stvari za Dalića bilo pronaći nove i mlađe adute, koji će biti nositelji igre u godinama koje dolaze. A upravo ti poput već spomenutih Petra Sučića i Ivanovića ili Luke Vuškovića ili Martina Baturine, najviše mogu dobiti sazrijevanjem uz takve prekaljene klase kao što su naši veterani, koji iza sebe imaju niz velikih turnira.

Godine su samo broj

Baš to iskustvo nastupa i osvajanja medalja na velikim natjecanjima jedna je od najvećih snaga Hrvatske, izvor optimizma da i u Americi možemo visoko i daleko dogurati. Uostalom, u novom sustavu završnog turnira s čak 48 reprezentacija gdje u 12 skupina dalje ide i osam najboljih trećeplasiranih, lako se može dogoditi da i jedna pobjeda u skupini donese prolaz, a četiri boda praktički sigurno. Nokaut faza počinje ovaj put od 1/16 finala, dakle prvak pet puta mora pobijediti u nokaut utakmici, a tko je veći specijalist od Hrvatske za produžetke i penale. Tko nas sve ne sanja iz Rusije i Katra kada su suparnici računali na prolaz, a onda im je ostala samo ona konstatacija "tako blizu, a tako daleko". Od Engleza do Brazilaca.

Kad povedemo, imamo jaku obranu za sačuvati, kad primimo, znamo se dizati iz mrtvih. To je bila ova Hrvatska svih prošlih godina i ako imamo kvalitetu, a imamo, i ako se dobro spremimo, a hoćemo, za Ameriku ostaje samo jedna poruka - godine (starosti) su samo broj!