Vatrenima treba brzina, ovakav nogomet neće nas daleko odvesti! Skriva li se rješenje na klupi, ili u Dinamu?

Trebaju nam dva-tri nova igrača, nužna nam je brzina ako na Svjetskom prvenstvu želimo napraviti rezultat koji će biti barem nalik slavnim danima Rusija i Katara. Plasman je u rukama i vjerujemo da će biti potvrđen, Hrvatska je nakon problema u prvom dijelu u nastavku utakmice na Fortuna Areni iskoristila što su se domaćini iscrpili od trke i agresije, uspostavila kontrolu te imala daleko bolje šanse i za puni plijen, no utakmica protiv osrednjeg suparnika još je jedna zorna slika da je ovaj profil igre koji gledamo od Vatrenih, sa sporim prednjim redom i bez pravih braniča limitiranog dometa. Neće nad odvesti daleko. Euro u Njemačkoj je dovoljna opomena.

Zlatko Dalić i njegov stožer paralelno s finiširanjem izlučnog ciklusa moraju naći igrače koji će donijeti brzinu, s time okomitost i dubinu. Da smo to imali u Pragu zabili bismo dva-tri gola. Moris Valinčić je zaslužio da se o njemu razmisli, iako je Kristijan Jakić bio dobar, a je li Mateo Lisica taj koji će dati drugačiju dimenziju napadačke igre, ili netko drugi, na izborniku je da riješi. Već je ulaskom Marca Pašalića napravljen korak naprijed, iako ni Marco nije raketa, ali je barem pravo desno krilo koje tu poziciju igra kao krilo. U formaciji 4-2-3-1 to ti jednostavno treba, ne može sve ovisiti i dalje o Perišiću koji, htjeli mi to ili ne, ipak ima neke godine, a na Mundijalu se igra u jakom tempu.

Budemo li spavali na lovorikama da je sve dobro, da je cilj ostvaren, mogli bismo se šokirati kad bude najvažnije. S Marijom Pašalićem, Frukom, Baturinom. Majerom na krilima... bit će jako teško razmišljati o zoni medalje. Oni su igrači za druge pozicije u sredini terena. Hrvatska je bolid s moćnim motorom, ali neuravnoteženom karoserijom.

Kao i u Francuskoj u Ligi nacija, ili u posljednjih pola sata s Italijom na Euru, tako i sada, kad protivnik krene va banque, kao da mu je zadnja utakmica, Hrvatska čak i zna trpjeti, patiti ali odolijevati, braniti se, no nitko ne može dovijeka. Nekoliko lopti iza leđa protivnika na koje bi imao tko ušprintati mogli bi dati sasvim drugačiju sliku, a kad se nametneš igrač koji može proći jedan na jedan po strani često je ključan.

Jasno je da svjetske klase za tu ulogu nemamo, no dobro krilo u većini slučajeva bit će bolje na krilu od vrlo dobrog klasičnog veznjaka koji će rijetko driblingom napraviti razliku, kamoli nekoga pretrčati.